Faust Vrančić: razlika između inačica

'''Faust Vrančić''' ([[talijanizacija|tal.]] ''Fausto Veranzio'', lat. ''Faustus Verantius'', mađ.: ''Verancsics Faustus''; [[Šibenik]], [[1. siječnja]] [[1551.]] – [[Venecija|Mletci]], [[20. siječnja]] [[1617.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[polihistor]], [[jezikoslovac]], [[izumitelj]], [[diplomat]], [[inženjer]], [[svećenik]], [[biskup]]. Jedan je od najznačajnijih Hrvata svih vremena.<ref>[[Mladen Urem]], [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=21 ''Plemenita obitelj Draganić - Vrančić iz Pirovca''], ''[[Sušačka revija]]'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=70-71 broj 70/71], 2010., klub-susacana.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Početno humanističko obrazovanje stječe u [[Bratislava|Požun]]u kod očeva brata [[Antun Vrančić|Antuna Vrančića]], uglednoga diplomata, humanista, nadbiskupa ostrogonskoga i primasa Ugarske, a zatim u [[Padova|Padovi]] studira [[filozofija|filozofiju]] i [[pravo]]. U Hrvatskoj se Vrančić nakon dugih godina zaborava sve više istražuje i spominje. Godine [[1969.]] medaljon s njegovim likom (rad [[Kosta Angeli Radovani|K. Angeli-Radovanija]]) ugrađen je na rektorski lanac Sveučilišta u Zagrebu, [[Hrvatski sabor]] je [[1992.]] godine ustanovio Državnu nagradu tehničke kulture Faust Vrančić, [[1993.]] godine postavljeno je njegovo poprsje (K. Angeli-Radovani) u Parku skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike u [[Tehnički muzej u Zagrebu|Tehničkome muzeju u Zagrebu]], u Šibeniku se održava godišnja kulturna manifestacija Dani Fausta Vrančića.<ref name="he"/> Vrančiću su tijekom stoljeća pridavali i druga podrijetla, pa su ga obilježavali kao [[Talijani|Talijana]], [[Mađarska|madžarskoga]] [[Matematika|matematičara]] i slično. Njegove su izume pripisivali drugima, pa tako i njegov padobran [[Leonardo da Vinci|Leonardu da Vinciju]]. Svoje stajalište o domovini sam Vrančić dao je u opisu šibenske katedrale u Novim strojevima: ''»...iznimno je lijepa i neobična oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića...«''.<ref name="he"/>

Potkraj 16.&nbsp; stoljeća Vrančić je pripremio knjigu s crtežima svojih ili prerađenih tuđih [[izum]]a, te njihovim opisima. Ta je knjiga tiskana u dvije inačice (vjerojatno izdanja), koje se razlikuju uglavnom po naslovnicama i broju jezika kojima su strojevi opisani: ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni''), bez mjesta i godine izdanja, s opisima strojeva na latinskom i talijanskom jeziku (procjenjuje se da je izdana u Firenci 1595.), i ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'', opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (lat. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica''). Ni na tom izdanju nema godine, a pretpostavlja se da je to 1615. ili 1616. godine. Knjiga sadrži 49 [[bakropis]]a velikoga formata na kojima je 56 različitih [[konstrukcija]]. Crteži su lijepi i pregledni, rađeni u perspektivi. Tehnička rješenja obuhvaćaju uređenje riječnih tokova, [[most]]ove, [[Sat (instrument)|satove]], mnogobrojne [[mlin]]ove, [[preša|preše]], strojeve za mlaćenje i čišćenje žitarica, zaprežna [[kola (zaprega)|kola]], organizaciju posla i drugo (ne i ratne strojeve), te su uglavnom namijenjeni olakšavanju ljudskoga rada primjenom rada teglećih životinja, te energije vodenih tokova ili vjetra. U njihovim opisima Vrančić navodi jesu li to izvorne zamisli, ili se zasnivaju na zamislima ili konstrukcijama drugih. Sve su konstrukcije fizički i tehnički izvedive, dane kao savjeti za praktičnu uporabu. Vrančićeva djela pretiskana su uz komentare u posljednjem desetljeću [[20. stoljeće|20.]] [[stoljećeStoljeće|stoljeća]].

Faust Vrančić najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u [[HrvatHrvati|Hrvata]]a na prijelazu iz [[16. stoljeće|16.]] u [[17. stoljeće]]. Rođen je [[1551.]] godine u [[Šibenik]]u, u obitelji Mihovila i Katarine (rođ. Dobrojević) Vrančić.<ref>[[Vladimir Muljević]], ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17.</ref> Osim Fausta imali su još četvero djece. Podrijetlom je iz ugledne šibenske plemićke obitelji, koja se spominje već u [[14.&nbsp; stoljeće|14. stoljeću]], čiji su se preci doselili u Šibenik iz Bosne.<ref>[[Tomislav Pavičić]], [http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/wp-content/uploads/2015/06/ZADARSKA-SMOTRA-2-2015.pdf ''Rodoslovlje obitelji Vrančić s naglaskom na Antuna i Fausta Vrančića''], ''[[Zadarska smotra]]'' 2, 2015., str. 32., ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Na njegov je život osobito utjecao stric, [[biskup]] [[Antun Vrančić]] (1504.-1573.), koji ga je uzeo k sebi u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] na odgoj i školovanje, a potom (1568.–1569.) ga poslao na studij u [[Padova|Padovu]] i [[Venecija|Veneciju]]. Ondje je Vrančić pokazao iznimno zanimanje za [[filozofijaFilozofija|filozofiju]], [[fizikaFizika|fiziku]] i [[matematikaMatematika|matematiku]]. Nakon studija, vratio se u Šibenik [[1571.]] godine, ali je ubrzo ponovno otišao stricu u Ugarsku, gdje se bavio znanstvenim radom.<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17. - 18.</ref> Godine [[1575.]] primljen je u članstvo hrvatske bratovštine [[Sveti Jeronim|sv. Jeronima]] u [[Rim]]u. Za upravitelja biskupskih dobara u [[Veszprém]]u u Ugarskoj postavljen je 1579. godine. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II. [[1579.]] godine, Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog vremena, između ostalih s [[astronomija|astronomima]] [[Tycho Brache|Tychom Bracheom]] i [[Johannes Kepler|Johannesom Keplerom]], graditeljem Jacopom de Stradom... što ostavlja jak utjecaj na njegov rad. Godine [[1581.]] bio je imenovan tajnikom rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolfa II.]], koji je na dvoru na Hradčanima u [[Prag]]u okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje onoga doba ([[Tycho Brahe]], [[Johannes Kepler]], Jacopo Strada i drugi). U tom se okruženju Vrančić kretao sve do [[1594.]] godine, kada je napustio Hradčane. Godine [[1594.]] napušta dužnost dvorskog tajnika u [[Prag]]u te živi malo u Šibeniku, a uglavnom u [[Venecija|Veneciji]].<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 21.</ref> Godine [[1595.]] izdao je petojezični [[rječnik]] ([[Latinski jezik|latinski]], [[[[Talijanski jezik|talijanski]], [[Njemački jezik|njemački]], [[[[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[mađarski jezik]]) pod naslovom ''Rječnik pet najuglednijih jezika [[Europa|Europe]]'' (''[[Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae]]''). U tome rječniku je 5.411 abecedno poredanih latinskih riječi uz koje su u stupcima riječi ostalih jezika.<ref name="he"/> U to se vrijeme termin "[[Dalmacija|dalmatinski]]" rabio za [[Slavenski jezici|slavenski jezik]] kojim se govorilo između [[Jadransko more|Jadranskoga mora]] i rijekâ [[Dunav]]a i [[Sava|Save]] i ne treba ga miješati s izumrlim [[Dalmatski jezik|dalmatskim jezikom]] koji je bio [[Romanski jezici|romanskoga]] podrijetla. Vrančićev stupac hrvatskih riječi prvi je hrvatski rječnik uopće i sadrži oko 3.800 hrvatskih riječi.<ref name="he"/> U [[Prag]]u je [[1605.]] godine [[Petr Loderecker]], s Vrančićevim dopuštenjem i svesrdnom pomoći,<ref name="Loderecker">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=340 Lodereckerov rječnik], nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2017.</ref> priredio drugo izdanje ovog rječnika, prošireno s [[Češki jezik|češkim]] (Bohemice) i [[Poljski jezik|poljskim jezikom]] (Polonice), pod naslovom ''Rječnik sedam različitih jezika'' (''Dictionarium septem diversarum linguarum''), kojom prigodom je i "dalmatinski" naveden pod [[Hrvatski jezik|hrvatskim imenom]]. "Dalmatia", "Dalmata", "Dalmatice" zamjenjuje "Harvatska zemlja", "Harvat", "harvacki".<ref>[[Mirko Tomasović]], ''Raspre i rasprave'', Matica hrvatska, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-150-961-9, str. 16.</ref> U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i ''Popis dalmatinskih riječi koje su [[Mađari]] prihvatili'' ''(Vocabula Dalmatica quae Ungri sibi usurparunt)'', koji sadrži riječi koje su iz hrvatskoga prešle u [[mađarski jezik]]. Ovaj je rječnik načinio snažan utjecaj na [[pravopis]] kako hrvatskoga tako i mađarskoga jezika, u kome su prihvaćeni Vrančićevi prijedlozi za uporabu ''ly'', ''ny'', ''sz'' i ''cz''. To je također bio i prvi rječnik mađarskoga jezika, a doživio je četiri izdanja: u [[Mletačka Republika|Mletcima]] (1595.), Pragu (1605.),<ref name="Loderecker"/> [[Bratislava|Bratislavi]] (1834.) i [[Zagreb]]u (1971.). Vrančićevo djelo objavljeno pretiskom [[1971.]] godine, popraćeno je pogovorom [[Ljudevit Jonke|Ljudevita Jonkea]] i postupkom obrata izrađenim "Hrvatsko-latinskim rječnikom", čiji je autor [[Valentin Putanec]]. Izrada obrata bila je dalekovidan potez, jer je na temelju tako predstavljene hrvatske građe ustanovljeno da je anonimni rječnik "Slavoslovlje dalmatinsko-talijansko" iz poznatoga Rkp. 194 knjižnice Male braće u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] predstavlja hrvatsko-talijanski obrat iz Vrančića, dopunjen određenim brojem neovisnih natuknica. Autorstvo se toga rukopisa i danas smatra neutvrđenim, što dokida atribuciju Kašiću.

Vrativši se u Rim, istražuje konstrukcije strojeva i arhitektonskih problema, a preko barnabita Giovannija Ambrogia Mazente upoznaje tehničke crteže [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], što je rezultiralo najznačajnijim Vrančićevim djelom ''Machinae novae'' ([[Venecija|Mletci]] [[1615.]] ili [[1616.]]){{fusg|1}}. U njemu je Vrančić opisao [[56]] raznovrsnih uređaja i tehničkih konstrukcija, različitih naprava i [[izum|pronalazaka]], uz [[49]] slika velikog formata i s komentarima na latinskome, talijanskome, španjolskome, francuskome i njemačkome jeziku.<ref name="vijenac-609">[[Marijana Borić]], [http://www.matica.hr/vijenac/609/faust-vrancic-izumitelj-svjetskoga-glasa-26890/ ''U povodu 400. godišnjice smrti Fausta Vrančića. Faust Vrančić – izumitelj svjetskoga glasa''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', [http://www.matica.hr/vijenac/609/ br. 609, 10. srpnja 2017.], pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Vrančić je djelo oblikovao kao priručnik, a u njemu uz vlastite donosi i neke slabije poznate projekte drugih konstruktora, metodološki ih poredavši kako bi prikazao razvoj od već poznatih projekata do novih, koji su bili izvorno njegovi. Djelo ''Machinae novae'' (''Nove naprave'') iznimno je vrijedno tehničko djelo, jedno od kapitalnih djela renesansne tehnike u kojemu on ''razmatra različite tehničke probleme: izučava praktične hidrološke probleme, traži uzroke poplava i daje prijedloge kako ih izbjeći, konstruira različite vrste satova, primjenjuje svojstva elastičnosti materijala za akumuliranje mehaničke energije, konstruira mlinove, mostove, razvija ideju i ulogu zamašnjaka kod pogonskih strojeva, bavi se problemima uzvodne plovidbe rijekom i prenošenja velikih tereta''.<ref name="vijenac-609"/> U tome djelu donio je 18 različitih projekata mlinova s pogonom na vjetar, na morske struje, na plimu i oseku te na ručni i životinjski pogon, a bavio se još organizacijom poljodjelstva (kosidba, vršidba i čišćenje žita), zatim problemima uzvodne riječne plovidbe, konstrukcijama sunčanih satova, kao i satova na vodu i vatru.<ref name="Novi strojevi">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=878 Novi strojevi / Faust Vrančić], nsk.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Među značajnije opise iz spomenutoga djela spadaju viseći [[most]] i ''Homo volans'' (lat. ''leteći čovjek''), prikaz [[padobran]]ca. Najpoznatiji Vrančićev izum, ''Leteći čovjek'' (lat. ''Homo volans''), konstrukcija [[padobran]]a za koji se pretpostavlja da je i iskušan skokom s nekoga tornja u Veneciji. U knjizi je detaljno prikazana Vrančićeva zamisao, to jest pravokutni drveni okvir na koji je razapeta tkanina, a o koji je ovješen padobranac, što u znatnoj mjeri nalikuje današnjim padobranima. Među drugim konstrukcijama najvažnije su mlin s pomičnim krovom ([[vjetrenjača]] s vodoravnim rotorom s lopaticama kakve imaju današnje [[turbina|turbine]]), magareći mlin (veliki [[kotač]] koji pokreću zaprežne životinje), kakav se do u 20.&nbsp; stoljeća rabio u cijeloj [[Panonija|Panoniji]], mlin obješen o stijenu, s kotačem kakav ima suvremena [[Francisova turbina]], mlin u morskom tjesnacu (iskorištavanje [[Morske mijene|plime i oseke]] s [[Umjetno jezero|umjetnim jezerom]]), kakav se i danas za pogon elektrane pokusno rabi na atlantskoj obali ([[plimna hidroelektrana La Rance]]), [[most]] od zvonovine ([[bronca|bronce]]) prva je konstrukcija kovinskoga mosta kakav će u upotrebu ući tek [[1773.]] godine u Engleskoj, željezni most konstrukcija je visećega (lančanoga) mosta kakav će biti sagrađen tek [[1874.]] godine u Francuskoj, a most s jednim užetom prvi je poznati nacrt žičare. Pri vršidbi i čišćenju žitarica preporučena je organizacija i raspodjela rada. Na pogonskim kotačima nekih strojeva predvidio je Vrančić utege, što je preteča [[zamašnjak]]a. Predvidio je i plosnatu elastičnu [[oprugaOpruga|oprugu]] (za pomicanje ručne pile i kao elastični ovjes zaprežnih kola), koja će ostati neizbježni sastavni dio vozila sve do željeznice i automobila. Po mnogim se konstrukcijama vidi kako je Vrančić u mnogome bio ispred svojega doba. Na kraju je djela popis ''Naše naprave ili strojevi'', u kojem je naveo 61 konstrukciju za koju je smatrao da su izvorno njegove. Prvi pretisak ''Novih strojeva'' objavljen je u [[München]]u [[1965.]] godine. Hrvatski pretisak s prvim prijevodom opisa strojeva na hrvatski jezik ([[Vladimir Muljević]]) objavljen je u Zagrebu [[1993.]] godine.

Zbog bolesti napušta [[1615.]] godine [[Rim]] i želi svoje zadnje dane proživjeti u rodnom [[Šibenik]]u, no zaustavlja se u Veneciji, gdje objavljuje knjigu ''Logica nova''. Premda je školovan u duhu peripatetičke tradicije, Vrančićevi tehnički projekti pokazuju da je u nekim fizikalnim pitanjima blizak novoj [[fizikaFizika|fizici]] koja se sve više udaljavala od [[Aristotelizam|aristotelizma]]. Projekti u djelu opisani su samo fenomenološki u nedostatku fizikalnih i tehničkih znanja potrebnih za konstrukcije, a do kojih se došlo tek u 18. stoljeću, što pokazuje kako su daleko bili ispred svog vremena Vrančićevi projekti i koliko su nadmašivali mogućnost svog ostvarenja.

U Veneciji je i umro, [[27. veljače]] [[1617.]] godine. Po oporučnoj želji njegovo je tijelo pokopano u domovini u [[Crkva|crkvi]] [[Sveta Marija|Sv. Marije]] ([[Prvić Luka]] na [[otok]]u [[Prvić]]u kraj Šibenika).<ref>[http://faust.knjiznica-sibenik.hr/files/file/Milivoj_Zenic_Faust_Vrancic_nas_suvremenik.pdf Faust Vrančić naš suvremenik], (poglavlje u knjizi ''U pohvalu od grada Šibenika: pisana riječ od najstarijih vremena do danas'' Milivoja Zenića), str. 1., knjiznica-sibenik.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref><ref>[http://faust.knjiznica-sibenik.hr/files/file/Milivoj_Zenic_Faust_Vrancic_nas_suvremenik.pdf Faust Vrančić naš suvremenik], (poglavlje u knjizi ''U pohvalu od grada Šibenika: pisana riječ od najstarijih vremena do danas'' Milivoja Zenića), str. 9.:{{citat2|Dragocjeno svjedočanstvo o Faustovu domoljublju ostavio je [[Ivan Tomko Mrnavić|Mrnavić]] u ''Govoru na pogrebu Fausta Vrančića'': “Kad sam ja to drugom prilikom spomenuo u našim razgovorima, sam je umjesto odgovora neprestano nešto pitao o svetim samostanima na dalmatinskim otocima, o mjestima smirene samoće, koja se nalaze na obalama toga kraja, tvrdeći obično da će na tim mjestima biti krajnje počivalište njegovih časti. Njegova postojana i čvrsta želja da bude blizu Bogu tako mu je uzvišeno oduzela dušu, da bi mu sigurno takve bile i molitve da je mogao još poživjeti. Dokazom je njegova posljednja volja kojom je želio da bude pokopan na groblju na otoku Prviću, u goloj zemlji među mrtvim tijelima težaka, kako bi barem mrtav radosno postigao ono što za života nije mogao.”}}, knjiznica-sibenik.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref>

Oko 1615. ili 1616. godine Faust Vrančić je objavio crtež [[četverokut]]nog [[padobran]]a. Kao 65-godišnjak, teško bolestan i nedugo prije smrti - s takvim padobranom izveo je prvi uspješni [[BASE skakanje|skok]] (ovisno o izvoru) sa [[zvonikZvonik bazilike sv. Marka|zvonika bazilike sv. Marka]] u [[Venecija|Veneciji]]{{fusg|2}} ili s 86 metara visokog [[zvonik]]a [[Katedrala svetoga Martina (Bratislava)|katedrale svetoga Martina]] u [[Bratislava|Bratislavi]].{{ni}}