Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 40:
Antifašistički pokret u obliku oružane borbe razvio se u Hrvatskoj kao nigdje u Europi, te je od formiranja [[Prvi sisački partizanski odred|Sisačkoga partizanskog odreda]] 22. lipnja 1941., sastavljenog gotovo isključivo od [[Hrvat]]a, već koncem 1941. brojio oko 7.000 boraca; početkom 1942. Glavni štab [[Federalna Država Hrvatska|Hrvatske]] podijelio je bojište na 5 zona na kojima je djelovalo 5 korpusa s po 2 do 4 divizije, te je do konca 1944. taj broj rastao tako da se u partizanskim redovima borilo oko 150.000 boraca.<ref name="Proleksis" />
Partizanski način ratovanja bio je učinkovit i u početnome razdoblju rata; izbjegavao se izravan sukob s mnogo jačom vojnom silom, rabeći taktiku [[gerilsko ratovanje|gerilskoga ratovanja]], sabotaža i promidžbe. Svojim iznenadnim napadima na prometnu [[infrastruktura|infrastrukturu]] i zasjedama, uspješno su ometali glavne opskrbne pravce [[Wehrmacht|njemačke i talijanske vojske]], kao i funkcioniranje [[NDH]].
Line 56 ⟶ 54:
Na savezničkoj [[Teheranska konferencija|konferenciji]] u [[Teheran]]u [[1943.]] NOP u Jugoslaviji priznat je kao ratujuća saveznička sila, dok su [[Saveznici]] konačno povukli podršku [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnici]]ma [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]]. Stanje se po partizane dodatno poboljšalo 1944., jer je bilo očigledno da su gubitnici u ratu Sile osovine i njezini saveznici. Vojnici [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranske vojske]] masovno su počeli prelaziti u partizanske odrede.
== Zločini ==
Na [[Dan ustanka naroda Hrvatske|samim početcima ustanka 1941. su ustanici]] - koji još nisu bili pod čvrstom kontrolom Komunističke partije - počinili brojne zločine, primjerice u [[Boričevac|Boričevcu]] u Lici. U rujnu 1943. sudjeluju partizani iz Hrvatske u iznimno masovnom [[Pokolj u Kulen Vakufu 1941.|pokolju u Kulen Vakufu]], a 1943. godine izvršavaju [[Partizanski zločin u Zrinu|pokolj u Zrinu]]. Tijekom rata je partizansko vodstvo naređivalo sustavno likvidiranje civila za koje se znalo ili smatralo da "surađuju s okupatorom", te njihovo slanje na prisilni rad.<ref>{{Citiranje weba|url=http://znaci.net/00003/665.pdf|title=Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., DOKUMENTI, Zagreb i središnja Hrvatska, str. 73-76, 100-103, 150-154, 180-182, 184-185|author=Vladimir Geiger i dr.|date=2008.|work=|language=|publisher=Hrvatski institut za povijest|accessdate=9. listopada 2019.}}</ref> Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] 1943. godine ponavljaju komunisti likvidacije politički nepoćudnih civila, primjerice kod [[Kevina jama|Kevine jame]] u središnjoj Dalmaciji, a kako zauzimaju veće gradove u Hrvatskoj čine brojne pokolje, od onoga [[Pokolj na otoku Daksi|na otočiću Daksi kod Dubrovnika]], do svirepog i vrlo masovnog [[Partizanski zločini u Gračanima|pokolja u Gračanima kod Zagreba]]. Pobjedonosni završetak rata 1945. godine obilježavaju njihovi masovni [[Križni put (1945.)|pokolji zarobljenih vojnika i civila na Križnom putu]].
<br />
{{Quote box|width=100%|align=center|quote=[[Datoteka:Ustanak Hrvata u Francuskoj.jpg|lijevo|120px|border]]Ustanak u Villefranche-de-Rouergueu, pobuna u francuskom gradu [[Villefranche-de-Rouergue]]u, koju su u rujnu 1943. izazvali prisilno mobilizirani hrvatski i bosanski pripadnici u sastavu njemačke divizije [[13. oružana gorska divizija SS-a "Handschar"]] u namjeri da se priključe [[Francuski pokret otpora|Francuskom pokretu otpora]]. Iako su nacisti brutalno ugušili pobunu, Radio London proglasio je Villefranche-de-Rouergue prvim gradom u zapadnoj Europi oslobođenim od nacističkih okupatora. U sjećanje na pobunu u tom se gradu nalazi spomen-park te ulica nazvana Avenijom Hrvata...<ref>[http://www.croatia.eu/article.php?lang=1&id=23 Hrvatska: zemlja i ljudi] - Jugoslavija i II. svjetski rat</ref>|source=[http://www.croatia.eu/article.php?lang=1&id=23 Hrvatska: zemlja i ljudi]}}
| |||