Ojkanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznaka: brzo uklanjanje |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 13:
Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika|Lici]], [[Dalmacija|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''Gange'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.
U Sjevernoj Hrvatskoj i u Turopolju zove po junaški (ako pjevaju muškarci) i po devojački (ako pjevaju žene), na karlovačkom području i u Lici rozganje – dijaloško pjevanje koje se izvodi potresanjem glasa, Podvelebitje, Bukovica i Ravni kotari – orzenje, orzanje, kod pravoslavnog stanovništva, groktanje, u šibenskom području, od Krke do Dalmatinske zagore se naziva ojkavica. Postoji još jedna varijacija. U području Dalmatinske zagore imamo nazive treskovica ili potresalica, danas zvano starovinsko pjevanje, a noviji načini zovu se oja noja, rera, u Imotskoj krajini i Hercegovini to je ganga, a starovinsko pjevanje tamo se naziva putničko ili kiridžijsko pjevanje, dok je u Konavlima ustresalica. Poseban je naziv pjevanja na Banovini zvan [[ojkača]].<ref name=HKM/>
==Odlike==
Line 21 ⟶ 23:
Nedavni ratni sukobi i neprestana seoba seoskog stanovništva u grad reducirala je broj izvođača ojkanja, čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja. Stoga UNESCO ističe potrebu prijenosa ovog tradicijskog načina pjevanja na mlađe generacije, za što je potrebno istraživanje, dokumentiranje i međunarodna razmjena s državama koje imaju istu i sličnu tradiciju.
Pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača. Ženska pjevanja su uvijek u donjem registru, a muška u gornjem.<ref name=HKM>Katarina Varenica, razgovor s Joškom Ćaletom: [https://hkm.hr/kulturni-biseri/ojkanje-najstariji-nacin-pjevanja-na-ovim-prostorima-kojega-mozete-nauciti-i-vi/ ''OJKANJE - najstariji način pjevanja na ovim prostorima kojega možete naučiti i vi''], Emisija [[Kulturni biseri Hrvatske]] na Hrvatskome katoličkom radiju. Hrvatska katolička mreža. 16. kolovoza 2018. Pristupljeno 9. rujna 2019.</ref>
== Izvori ==
| |||