Kojiki: razlika između inačica

'''Kojiki''' (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: ''Spisi drevnih događaja'') je najstarijajapanska sačuvana japanska[[mitologija|mitološka]]
[[kronika]]., te najstarije japansko pisano djelo čiji sadržaj je Potječedo izdanas 8očuvan. stoljećaPrema izrječima razdobljaautora odu uvodu, djelo je svršeno u [[712.]] godinegodini (5. godina razdoblja [[Wadō]]a). Događaje je u toj kronici je diktirao [[Hieda no Are]], a diktat je zapisivao [[ Ō no Yasumaro]] po narudžbi carice [[GemmeiGenmei]].<ref>{{cite book | last = Habersetzer | first = Gabrielle & Roland | title = Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient | publisher = Amphora | year = 2004. | isbn = 2-85180-660-2 | page=380.}}</ref>

Kojiki je zbirka [[mit]]ova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te, [[Kami (šintoizam)|kamijem]], te [[rodoslovlje|genealogijom]] japanske carske obitelji. Zajedno s kronikom "[[Nihon Shoki]]jem" (PovijestJapanski Japanaspisi), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća revizionističkih [[šintoizam|šintoističkihšinto]] obreda i mitova, među ostalim obred [[pročišćenje|pročišćenja]] [[misogi]].<ref>{{cite book | last = Reader | first = Ian | title = Simple Guides: Shinto | publisher = Kuperard | year = 2008. | isbn = 1-85733-433-7 | page=33.,60.}}</ref><ref name="e">Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref><ref name="d">Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)</ref><ref name="kokugo">Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref>

Kronika se dijeli na tri četiri dijela: uvod, gornji (Kamitsumaki), srednji (Nakatsumaki) i donji namot (Shimotsumaki).

Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani una oblikistarom [[kineski jezik|kineskogkineskom]] uz veliku primjesu japanskih elemenata,. pjesmePjesme su pisane [[kinesko pismo|kineskim znakovima]] koji služesu samorabljeni za označavanjesvoja fonetička, a ne semantička zvukovasvojstva. Drugim riječima, kineski [[logogram]]i se rabe kao [[fonogram]]i. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se ''[[man'yōgana]]''. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom [[Yamato, pokrajina|pokrajine YamatoaYamato]] kojim se je govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva ''Jōdai Nihongo'' (doslovno na hrvatskihrvatskom: "[[japanski jezik]] gornjeg doba"). U anglosaksonskojzapadnoj literaturi ovaj se jezik naziva [[starojapanski jezik|starojapanskim]].