Bernardin Sokol: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 5326412 suradnika Kraljnnm (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
uklanjanje izmjene 5326416 suradnika 78.134.194.194 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
Redak 1:
Fra '''Luka Bernardin Sokol''' ([[Kaštel Sućurac]], [[20. svibnja]] [[glazba u 1888.|1888.]] {{--}}između Badije i Orebića, [[28. rujna]] [[glazba u 1944.|1944.]]), hrvatski [[crkvena glazba|crkveni]] i svjetovni [[glazbenik]], glazbeni [[publicist]], [[skladatelj]], [[teolog]], [[muzikolog]], dobar polifoničar i izraziti melodičar i kvisling[[mučenik]], suradnikžrtva Abwehra[[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|zločina]] jugokomunističkih partizana. Važan u udjelu franjevačke glazbe u hrvatskoj glazbenoj baštini. Skladao je mise, crkvene skladbe, svjetovne skladbe, Angeluse i instrumentalne skladbe. Važno je ime hrvatske glazbe 20. stoljeća u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. <ref name=Riman>Marija Riman: [https://www.bib.irb.hr/533027 ''Pregled bibliografske jedinice broj: 533027. Glazbenik fra Bernardin Sokol'']. Knjiga ''Glazbenik fra Bernardin Sokol '', Rijeka, 2010., ISBN 978-953-56353-0-7. Hrvatska znanstvena bibliografija.</ref><ref name="Škunca">Razgovarao Damira Šarca s fra Bernardinom Škuncom: [http://misija.slobodnadalmacija.hr/clanci/id/33468/Otac-Skunca-Fra-Bernardin-Sokol-je-mucen-i-ubijen-od-partizana ''Otac Škunca: Fra Bernardin Sokol je mučen i ubijen od partizana''], Slobodna Dalmacija. 20. svibnja 2018. Pristupljeno 10. ožujka 2019.</ref> Do
 
== Životopis ==
Redak 5:
Rodio se je u Kaštel Sućurcu 1888. godine od roditelja, od Antuna i Jerke r. Batina, krsnog imena Luka. Od malena odgojen je kršćanski-katolički. S franjevcima je došao u dodir s franjevcima, prvo s fra Bernardom Mijolinom i fra Anastazijem Pavelinom, obojicom iz Kaštel Sućurca, nešto starijima od njega. Ti su fratri Sućurani, kao i mali Luka sa svojim roditeljima odlazili su barkama i jedrenjacima na Poljud gdje je bila fratarska lučica da bi obavili poslove u Splitu, često svraćavši Svetom Anti na Poljudu. Odatle im je i želja postati fratrima. Luka se tako još bolje upoznao s franjevcima i franjevačkim samostanom. Već u dječačkoj dobi roditeljima je izrazio želju biti franjevcem. I ušao je u red sv. Franje, glazbenika, kao što je poslije i sam Luka postao. Glazbeni su mu dar prepoznali su njegovi poglavari i odgojitelji. Prvo je to bilo još dok je bio u nižoj franjevačkoj školi na Košljunu (otok Krk), pa u Dubrovniku, gdje je imao svoju daljnju školsku i redovničku formaciju. Uzeo je redovničko ime Bernardin. Primivši svećenički red 1912., poslali su ga u Klosteneuburg kod Beča na odjel Bečke akademije za crkvenu glazbu, gdje je stekao prvo stručno glazbeno obrazovanje i istovremeno se usavršavao u teološkim predmetima. Poslije završetka studija, otišao je u Dubrovnik gdje je poučavao mlade franjevce u teološkim predmetima i u crkvenom pjevanju i sviranju. Poglavari su procijenili da Sokolova glazbena nadarenost zavrjeđuje daljnje glazbeno usavršavanje te su ga poslali u Rim gdje je na Papinskoj višoj glazbenoj školi diplomirao crkvenu glazbu i istovremeno doktorirao iz teoloških znanosti. Vrativši se u domovinu 1926. imao je namjeru podići kakvoću glazbenog stvarateljstva. Odmah je dobio ponudu biti profesorom crkvene glazbe na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Ondje je bio pet godina. Kao profesor glazbe opet je bio na Badiji, u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, gdje je ostao do pred Drugi svjetski rat. Dotad je razvio bogatu glazbenu i skladateljsku djelatnost. Poticao je hrvatske i druge skladatelje poput Krste Odaka, Božidara Širole, Josipa Štolcera-Slavenskog, Mihovila Logara i drugih skladati crkvene skladbe. U dva se važna područja tu istaknuo: u skladanju i u izdavaštvu. Također se mnogo zalagao da se osnuje visoko učilište za crkvenu glazbu u Hrvatskoj, no nije naišao na razumijevanje. Poslije njegove smrti tose dogodilo čime ga se može smatrati pretečom šire glazbene kulture u krugu crkvenih voditelja liturgijske glazbe. Prepoznali u njegovim djelima značajke europske moderne glazbe. Izvodili su ga i u domovini Hrvatskoj i inozemstvu (Slovenija i Slovačka). Koncerte njegove glazbe prenosili su i preko radijskih postaja (u Slovačkoj). Surađivao je i s poznatim crkvenim glazbenicima u Belgiji.<ref name="Škunca"/>
 
Bio je strastveni hrvatski domoljub, strastveni vjernik-katolik i glazbenik. Postao je po tome poznat, što je očito teško padalo šumskim partizanima koji su ga, hvatajući vlast na jugoslavenskim prostorima, kao posve nevinoga Bogoljuba, Domoljuba i čovjekoljuba htjeli likvidirati. Kako se zao glas novih totalitarista koji su preuzimali vlast nakon starih pronio Hrvatskom, tako je to došlo i do Sokola. Još u ratu se znalo da su ubijali jugokomunisti katoličko svećenstvo i redovništvo, a pretkraj rata i u poraću to se intenziviralo. Sluteći da bi ga mogla snaći takva smrt, uoči uhićenja na tipkaćem stroju napisao je: {{citat|Kad me budu htjeli ubiti kliknut ću: Živio Krist Kralj, živio papa, živjela katolička Hrvatska.|}} Prethodne totalitariste je preživio, no nije jugokomuniste. Premda se nikad nije bavio politikom, ubijen je iz "političkih razloga". Na jugu Hrvatske - kao i ono na Širokom Brijegu i drugdje u Hercegovini, partizani su ubijali i poznate crkvene ljude i ugledne građane, pod izgovorom da su protiv ''narodne vlasti''. U Dubrovniku gdje je djelovao, pogubili su pored ostalih i trojicu Sokolovih kolega, jednako poznatih franjevaca, profesora Franjevačke teologije i Više franjevačke gimnazije iz Samostana Male braće, fra [[Marijan Blažić|Marijana Blažića]], fra [[Tomo Tomašić|Tomu Tomašića]], dana 25. listopada 1944. na Daksi, a fra [[Gerard Barbir|Gerarda Barbira]] na Boninovu 29. listopada 1944.Okrutno su ga ubili. Uhitili su ga u samostanu na Badiji u noći 28. rujna 1944. godine, ukrcali u brod, navodno za ispitivanje na Visu, ali su ga na pola puta između Badije i Orebića pretukli i utopili u more. Za dan njegove smrti uzima se kad su ga odveli iz samostana na Badiji. Svjedok je posvjedočio poslije da kad su jugokomunistički zločinci počeli tući Sokola, evidentno da ga tuku nasmrt, uzviknuo je ''Živio Krist Kralj!''. Malo nakon tih dana doznali su fratri da su mu tijelo našli u moru pod Orebićem. Tijelo ubijenog Sokola isplivalo je na obalu Pelješca blizu Orsana, na plažu Trstenica, gdje je kraj puta i pokopan, kod kuća s adresama Šetalište kneza Domagoja 47 i 49. Skupina ljudi koja ga je prepoznala, pokopala ga je u napušteno mitraljesko gnijezdo. Svjedok, onda još dječak, javno u televizijsku kameru je to izrekao na 68. obljetnicu njegove smrti 28. rujna 2012. Fra Bernardin Sokol jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 svećenika, redovnika, biskupa, redovnica i sjemeništaraca, protuzakonito umorenih pred kraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata, od komunističke vlasti, što je najviše ubijenih svećenika od svih zemalja protuhitlerovske koalicije.<ref name="Škunca"/>
Neposredno pred oslobođenje Korčule, Sokol je njemačkim okupatorima prokazao da se na susjednom Vrniku kriju sedmorica partizana. Sokola su partizani nakon oslobođenja ubili, dok su ostale fratre s Badije, kao i časnu majku i ostale duvne iz korčulanskog samostana odlikovali zbog zasluga u antifašističkoj borbi. Podatak o toj Sokolovoj dojavi, njemački vojnik, suradnik partizana, prenio je časnoj sestri Manes Karninčić. Ta predstojnica zavoda Anđela čuvara u Korčuli, koja je također bila suradnica partizanskog pokreta, prenijela je tu informaciju dalje, ali su Nijemci bili brži i ovu sedmoricu se nije moglo zaštiti.
 
Ubojice su pravdale zločin navodnim Sokolovim javljanjem/denunciranjem partizana Nijemcima, što je čista komunistička laž. Fra [[Berard Barčić]] tih je dana bio s fra Bernardinom Sokolom živio na Badiji i rekao ''Ni padre Sokol, ni ja, ni drugi fratri na Badiji, koliko god nismo simpatizirali partizane zbog njihove komunističke ideologije, nismo nikada ništa rekli ili učinili u prilog okupatora a na štetu partizana''. Ocrnjivanju Sokola pridonio je raspop Viktor Novak, spomenuvši ga u golemom antihrvatskom antikatoličkom pamfletu [[Magnum crimen]]. Komunistički režim pak je nametnuo strogu šutnju o fra Bernardinu te se tek dolaskom demokratske Hrvatske postupno otkriva Sokolov lik i djelo.<ref name="Škunca"/>
U NOB je na otoku Korčuli stradalo 987 ljudi. Vojnika i civila. Za smrt njih barem 7 kriv je Sokol.
 
Ministarstvo obrane nedavno dopustilo iskapanje tijela stradaloga fra Bernardina, na čemu se sada intenzivno radi.<ref name="Škunca"/>
Najbolji hrvatski poznavalac života fra Bernardina Sokola je provincijski vikar na službi u Male braće u Dubrovniku dr. fra [[Stipe Nosić]].<ref name="Škunca"/>
 
== Djela ==