Vladimir Vidrić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m broji→ima |
dodaci |
||
Redak 3:
'''Vladimir Vidrić''' ([[Zagreb]], [[30. travnja]] [[1875]]. - Zagreb, [[29. rujna]] [[1909]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik, jedan od najistaknutijih [[lirika]] [[moderna|moderne]].
Studirao je [[pravo]] u [[Prag]]u i [[Zagreb]]u, zbog sudjelovanja u [[Spaljivanje mađarske zastave|spaljivanju mađarske zastave]] na Jelačićevu trgu u Zagrebu uhićen i osuđen na zatvor. Živio od odvjetničkog rada, zbog bolesti često boravio u Zavodu za umobolne u [[stenjevec|Stenjevcu]], gdje je i umro 1909. Zemni ostaci prenesi su u obiteljsku grobnicu na Mirogoju 1946. godine Pjesme pisao od rane mladosti, njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života objavio 25 pjesama. Snažno utjecao na [[Dragutin Domjanić|Domjanića]], [[vladimir Nazor|Nazora]] i druge pjesnike.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/50186/ - Vladimir Vidrić]</ref>
Oko hrvatskog pjesnika Vladimira Vidrića splele su se mnoge legende, a njegova snažna, samosvojna pjesnička figura ni danas ne blijedi. Svojim kratkim životom, bolestan od [[shizofrenija|shizofrenije]] u Stenjevcu, samo s jednom zbirkom, objavljenom u vlastitoj nakladi, fascinirao je suvremenike, kritičare i poklonike pjesničke riječi.
Redak 9:
== Životopis ==
Potječe iz imućne građanske obitelji (otac, odvjetnik dr. Lovro Vidrić, bio je
Bio je na glasu zbog svog burnog života, nevjerojatne inteligencije i fotografskog pamćenja (provodio je cijele večeri recitirajući stihove impresioniranim prijateljima; u školi uvijek bio među najboljim učenicima) i pripadnosti kontroverznom naprednjačkom političkom krugu. Također je bio na glasu ob ljepote.
Vidrićevi pjesnički ugođaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesnički subjekt se gubi ili skriva u kakvom [[mit]]skom liku. Njegove slike poganskog, klasičnog i [[mitologija|mitološkog]] svijeta zapravo su svojim sadržajem izrazito osobne. Vidrić je bio [[impresionizam|impresionist]] s izrazitim osjećajem za likovni segment. Njegove pjesme (npr. "Jutro", dva "Pejzaža", "Adieu", "Ex Pannonia", "Dva levita" itd.) danas su nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesništva. Suvremenici, npr. [[Antun Gustav Matoš|A. G. Matoš]], prigovarali su mu tehničku nesavršenost, pogrešne akcente u rimama i stilsku neizbrušenost. Međutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim akcentima. Možda najbolji opis Vidrićeve poezije dao je [[Ivo Frangeš]]: "Svijet Vidrićev djeluje kao krhotina drevnih antičkih vaza, gdje činjenica da je sačuvani prizor još i manji, zbog ulomljenosti, zapravo pojačava dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola čist, s nekom čudesnom trećom dimenzijom, koja višestruko premašuje naše uobičajeno poimanje širine i dubine." Također hrvatska skladateljica [[Ivana Lang|Ivana Lang]] uglazbila je nekoliko Vidrićevih pjesama.<ref>[http://www.zamp.hr/aid/sadrzaj/sO_djelu.htm?CODE_DJELA=154131316 'ZAMP']</ref>
| |||