Kondura: razlika između inačica

Godine [[1966]]. na ulazu u [[nin]]sku [[luka|luku]] slučajno su pronađeni ostaci dvaju [[brod]]ova, koji su [[1974]]. izvađeni i preneseni u [[Zadar]] gdje je započela njihovo odslanjivanje, konzervacija i restauracija. Metodom [[radiokarbonska datacija|radiokarbonske datacije]] pomoću ugljika [[C 14]], datirano je da su brodovi plovili krajem [[11. stoljeće|XI. st.]] i početkom [[12. stoljeće|XII. st.]]. Pretpostavlja se da odgovaraju [[kondura]]ma koje car [[Konstantin Porfirogenet]] spominje kada govori o [[srednjovjekovna hrvatska država|starohrvatskoj]] ratnoj mornarici. Ovo je i jedan razlog zasto su pronađeni brodovi nazvani Condura Croatica. ▼

Brodovi su dužine 7-8 metara, rađeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. Nemaju kobilicu, već se na krmi i pramcu nalaze ojačanja u obliku krmene i pramčane statve. Umjesto kobilice na kondurama se nalaze dvije gredice koje teku paralelno s dnom broda, a spojene su izvana na rebra preko oplate. Funkcija ovih gredica može se pretpostaviti na temelju konstrukcije broda odn. njegove krme, koja je jako plitka i slična krmi [[stara Grčka|grčkih brodova]]. Plitkoća krme i te dvije paralelne gredice dokaz su izvlačenja kondura krmom na kopno kada nisu bile u uporabi. Tako su u svako vrijeme bile spremne za pokret u slučaju potrebe. Brodovi po svom obliku spadaju u uske brodove, te su se koristili kao brze veslarice, a u slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro i tada se funkcija paralelnih gredica na dnu mijenja i one postaju stablilizatori broda.▼