Razlika između inačica stranice »Gaj Julije Cezar«

Dodana 683 bajta ,  prije 1 godinu
Dodavanje informacija o Cezaru u Egiptu
m (uklonjena promjena suradnika 139.28.219.134 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo)
Oznaka: brzo uklanjanje
(Dodavanje informacija o Cezaru u Egiptu)
Dok je Cezar još uvijek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio većinu u senatu. Kada je Cezaru istekao petogodišnji rok prokonzula, [[50. pr. Kr.]], Senat je pozvao Cezara da se pojavi sam u Rimu, te da prije toga raspusti svoju vojsku. Cezar je znao da će u Rimu biti bespomoćan bez imuniteta kao konzul, ili ako nema zaleđe koje mu donosi zapovjedništvo nad [[legija]]ma. Cezar je odbio naredbu senata i [[10. siječnja]] [[49. pr. Kr.]] prešao s vojskom rijeku [[Rubikon]]. Rubikon je bila granica s Italijom i to je označilo početak građanskog rata. Predaja tvrdi da je prilikom prelaska Rubikona Cezar izrekao ''[[Alea iacta est!]]'' („Kocka je bačena!”).
[[Slika:RSC 0022 - transparent background.png|mini|lijevo|<center>[[Denar]] s glavom Julija Cezara iz ožujka ili travnja 44. pr. Kr.; Na stražnjoj strani je [[Venera (mitologija)|Venera]] koja drži [[Viktorija (mitologija)|Viktoriju]] i žezlo.]]
Mnogi senatori su pobjegli iz Rima jer nisu znali da Cezar ima svega jednu legiju sa sobom. Pompej je imao mnogo veću vojsku i Cezar mu je nudio pregovore i mogućnost da obnove savezništvo, što je Pompej odbio. Osiguravši zaleđe u Italiji, Africi i Španjolskoj, Cezar je krenuo u potjeru za Pompejom. Prekretnicu u građanskom ratu donosi [[bitka kod Farsala]] u [[Tesalija|Tesaliji]], [[48. pr. Kr.]]. Cezar je tu pobijedio dvostruko veću vojsku, a Pompej je pobjegao u [[Egipat]]. Cezar je nastavio potjeru prema Egiptu. gdjeDok jese tamo nalazio, protiv njega su se pobunili stanovnici pobijedio [[PtolemejAleksandrija|Aleksandrije]], XIIIkoji su ga 5 mjeseci držali blokiranog, i u nekoliko trenutaka doveli na rub propasti.|Ptolemeja XIIINo, sa svega 3200 pješaka i 800 konjanika Cezar se ipak održao vještom pripremom utvrđenja i smjelim manevrima kojima je sačuvao vezu s morem.]] Ovladao je ponovo Aleksandrijom tek kada mu je u pomoć, s pojačanjima, stigao Mitridat iz Pergama (Μιθρδατοης ό Περγαμηνός). Kasnije je u [[bitka kod Nila|bitci kod Nila]] pobijedili [[Ptolemej XIII.|Ptolemeja XIII.]] u i prepustio upravu Egipta svojoj saveznici [[Kleopatra VII.|Kleopatri VII.]]. Zatim je sredio prilike u Judeji i Siriji i munjevito pobijedio i [[Pont (kraljevstvo)|pontskog]] kralja [[Farnak|Farnaka II.]] u [[bitka kod Zele|bitci kod Zele]], [[47. pr. Kr.]]. Nakon te bitke poslao je senatu čuvenu poruku ''[[Veni, vidi, vici]]'' („Dođoh, vidjeh, pobijedih”). U međuvremenu Pompej je ubijen kraj Peluzija<ref name=HE/>. Cezar je pobijedio protivnike i u [[bitka kod Thapsusa|bitci kod Thapsusa]], [[46. pr. Kr.]] i [[Gnej Pompej]]a, sina Pompeja Velikog, u [[bitka kod Munde|bitci kod Munde]], [[45. pr. Kr.]].
[[Datoteka:Republica Romana-pt.svg|mini|300px|<center>Rimska Republika uoči Cezarova ubojstva 44. pr. Kr.]]
Vrativši se u Rim, [[46. pr. Kr.]], Cezar je po treći put postao konzul zajedno sa [[Marko Emilije Lepid (trijumvir)|Markom Emilijem Lepidom]], a kao namjesnik Ilirika stišao je (46. pr. Kr.) ilirski ustanak. God. [[45. pr. Kr.]] postaje jedini konzul, čime postaje apsolutni [[diktator]] i sva vlast u Rimskom Carstvu je u njegovim rukama. Kao „[[apsolutizam|apsolutni monarh]]” proglasio je opću amnestiju, provodio državne reforme, sređivao sudstvo, povećavao broj senatora i spremao mjere za osiguranje granica<ref name=HE/>. Cezar i Kleopatra su održavali svoju vezu koja je započela u Egiptu i ona mu je rodila sina, [[Cezarion]]a. Nisu se nikada vjenčali, ali u Rimu se ova veza nije smatrala preljubom, te je Kleopatra nekoliko puta odsjela u njegovoj vili u Rimu, s druge strane [[Tiber]]a<ref>Joyce E. Salisbury, ''Cleopatra VII, Women in the ancient world'', Santa Barbara, CA: ABC-CLIO, 2001., str. 52. ISBN 1-57607-092-1</ref>. God. [[44. pr. Kr.]] Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno sa [[Marko Antonije|Markom Antonijem]].
God. [[44. pr. Kr.]] Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno sa [[Marko Antonije|Markom Antonijem]].
 
=== Cezarovo ubojstvo ===
* [[Plutarh]], [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Plutarch/Lives/Caesar*.html Cezarov život] {{eng oznaka}}
* [[Svetonije]], [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/L/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/Julius*.html Cezarov život] {{eng oznaka}}
* ”Aleksandrijski rat”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 92.-93.
*G. Veith, ''Geschichte der Feldzüge C. Caesars'', Wien, 1906.
 
 
 
== Vanjske poveznice ==