Razlika između inačica stranice »Rimsko-njemački car«

titula -> naslov
m (WP:STIL)
(titula -> naslov)
 
Dodatak „Njemačkog Naroda“ u imenu Carstva prvi se put pojavljuje u literaturi godine 1438. kada je na prijestolje stupio [[Albert II. Habsburgovac]]. 1486. prvi je put spomenut u zakonskom tekstu. Naglašavanje njemačkog karaktera ''Rimskog Carstva'' pojačano je od kraja 15. stoljeća kada je careva moć u Italiji bila praktički beznačajna i u biti se ograničavala na njemačko govorno područje. Ta je terminologija upotrebljavana i u ratu s burgundskim vladarom [[Karlo Smjeli|Karlom Smjelim]] .
 
U Carstvu je sve više i više prevladavalo mišljenje da kralja (odn. budućeg cara) biraju izborni knezovi, kojeg tada za cara kruni ili papa, ili koji, od ranog novog vijeka, bez papine potvrde postaje car. Papinstvo je naprotiv u srednjem vijeku uvijek inzistiralo na tome da ono može odlučivati o „dostojnosti“ samoga cara što je u Carstvu nailazilo na znatan otpor. SlužbenaSlužbeni kraljevskakraljevski titulanaslov je do otonskoga doba glasila ''Rex Francorum'' („Kralj Franaka“) u ''Regnum Francorum orientalium'' („Kraljevstvu istočnih Franaka“), a zatim [[Rimsko-njemački kralj]] („Rex Romanorum“).
 
Nakon carske krunidbe u titulaturu je dodavan carski dodatak ''semper Augustus'' „uvijek uvećavatelj“, jer se ''Augustus'' pogrešno izvodilo od latinskog glagola ''augere'' ( „umnožiti“, „uvećati“) . Pojam ''uvećavatelj'' odnosio se na obvezu cara da štiti i čuva prava Carstva. To je konkretno značilo da je car morao spriječiti gubitak carske moći (kao u Italiji) ili gubitak teritorija Carstva (kao u zapadnim područjima Carstva na granici s Francuskom). Taj se dodatak dijelom koristio i prije carske krunidbe.
 
=== Novi vijek ===