Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom: razlika između inačica

'''Hrvatska je bila u personalnojrealnoj uniji s Mađarskom''' od [[1102.]] do [[1527.]] godine. Do stvaranja personalnerealne unije (dvije [[Monarhija|monarhije]] su u [[Personalna unija|personalnoj uniji]] kada u nekom trenutku imaju istog suverena, a [[Realna unija|realnoj uniji]] su kada jedna zemlja prihvati da njome uvijek vlada onaj monarh koji trenutačno upravlja drugom monarhijom) kada došlo je nakon [[Dinastički rat u Hrvatskoj 1091.-1105.|sukcesijske krize i ratnih događanja u Hrvatskom Kraljevstvu]] krajem 11. i početkom 12. stoljeća: ukraljevi [[HrvatskoKraljevina KraljevstvoUgarska|HrvatskomUgarske]] Kraljevstvusu se umiješali u razmirice i iskoristili činjenicu da su bili u bliskom srodstvu s hrvatskom kraljevskom dinastijom, te je hrvatsko [[plemstvo]] naposljetku prihvatilo da njihovom zemljom - koja je i nadalje ostala zasebno kraljevstvo, sa zasebnim zakonodavstvom - vladaju mađarski kraljevi. Takva situacija u tim stoljećima nije bila rijetkost u Europi, te do danas primjerice [[Škotska]] ima takav aranžman s [[Engleska nogometna reprezentacija|Engleskom]].

Prvi kralj iz dinastije Arpadovića, [[Koloman]] (1102. - [[1116.]]) dodijelio je neke povlastice hrvatskim velikašima, a naseljavanjem njemačkog i mađarskog vlastelinstva uveo jedno novo [[feudalizam|feudalno]] ustrojstvo temeljeno na sustavu darivanja. Naime, tijekom tog vremena razvitak političkih i drugih prilika u Europi zahtijevao je jaku vojsku koja se mogla uzdržavati samo teritorijalno, pa je Koloman sve zemljišne posjede, koji već nisu bili u posjedu slobodnih seljaka ili vlastelina, davao vojnicima u zamjenu za vojnu obvezu. Hrvatsko plemstvo se također feudalizira i nestaju stare strukture hrvatskog plemstva županijskog ustrojstva, a javlja se novi oblik sa sudskom, upravnom i gospodarstvenom ovlasti. Mađarski kraljevi su imenovali hrvatskog [[ban]]a, dijelili posjede vlasteli, potvrđivali zakone donesene na [[Hrvatski sabor|hrvatskom]] i [[Slavonski sabor|slavonskom]] saboru te zapovijedali udruženom ugarsko-hrvatskom vojskom. Hrvatski ban je imao obvezu upravljanja administracijom, sudstvom, financijama i predvodio je hrvatsku vojsku u ratovima. Pojedine su se obitelji, zahvaljujući donacijama, postupno jako osilile i imale veliki politički utjecaj ([[Frankopani|krčki]] i [[blagajski knezovi|blagajski]] knezovi, [[Bribir, Dalmacija|bribirski]] [[Šubići]], cetinjski [[Nelipići]], omiški [[Kačići]], krbavski [[Kurjakovići]]).