France Prešeren: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunjavanje sadržaja o Sonetnom vijencu.
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 35:
U osnovi je pjesnikova odnosa prema apsolutizmu i novom građanskom društvu rezignacija u obliku otuđenosti, alijenacija kao talog Prešerenove životne spoznaje. Intimnu, ljudsku stranu Prešerenove prirode odražava njegova ljubavna lirika. Njezina je skala široka, od početne ljubavne igre u romansama preko mutnih dubina iz niza ljubavnih soneta (''Ljubeznjeni sonetje'') i Gazela do najvećeg uspona u elementarnim, svečanim pjesmama djevojci Juliji Primic.
 
'''''"Sonetni vijenac"''''' ([[1834]].) s akrostihom Juliji označava osjećajni i umjetnički vrhunac Prešerenove lirike. To je književni lirski vijenac od petnaest soneta posvećen Prešerenovoj neostvarenoj ljubavi. Završni ni sonet u vijencu je ''Magistrale'' i u njemu pjesnik govori o temeljnom izvoru svoga pjesničkog nadahnuća i svojoj nepoljuljanoj vjeri u ljubav. ''Magistrale'' sadrsadrži i akrostih (u književnoknjiževnosti'', akrostih'' ih je pjesma u kojoj početna slova stihova koja se čitaju odozgo prema dolje daju neku riječ. To je najčešće riječ koja označava temu pjesme) u kojem se krije ime i prezime njegove najveće ljubavi Julije Primicove.
 
No, neuzvraćeni osjećaji (niz novih soneta iz skupne Ni znal molitve... i očajnička Kam), ostavili su trag na čitavoj daljnjoj Prešerenovoj lirici te se ona pretvara u rezignaciju. Zbog velikog utjecaja tih činjenica na njegov literarni rad valja naglasiti kako je Prešeren imao dvije velike ljubavi: Juliju Primic (rođena 1816.), kćerku bogatog ljubljanskog trgovca, koja mu je postala jedna od glavnih poetskih inspiracija i sobaricu Anu Jelovšek (rođena 1823.) s kojom je imao troje nezakonite djece - Režiku, (1839. - 1840.), Ernestinu (1842. - 1917.) i Francu (1845. - 1855.).