Radoslav Katičić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dodao nagradu A. V. Tkalčević iz 2006.
Nema sažetka uređivanja
Redak 21:
Radoslav Katičić rođen je u Zagrebu 1930. godine. Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u [[Zagreb|Zagrebu]] koju je završio [[1949.]] godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 940., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] diplomirao je klasičnu [[filologija|filologiju]] a na istome fakultetu doktorirao je disertacijom ''Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije''. Prvi su mu radovi iz grčke filologije. Od [[1958.]] godine je na Filozofskome fakultetu asistent na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30884 Katičić, Radoslav], enciklopedija.hr, pristupljeno 5. studenoga 2017.</ref> Docent je postao [[1961.]], izvanredni profesor [[1966.]] i redoviti [[1972.]] godine.<ref name="he"/> Utemeljitelj je studija opće lingvistike i [[indologija|indologije]] na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1961. do [[1977.]] godine bio je pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije.<ref name="he"/> Bio je jedan od autora [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]], [[1967.]] godine. Od [[1977.]] godine do umirovljenja profesor je slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Od [[1978.]] do [[1987.]] godine bio je predstojnik tamošnjega Instituta za slavistiku a od [[1998.]] godine je [[profesor emeritus]] Sveučilišta u Beču.<ref name="he"/>
 
ČlanBio je član JAZU (izvanredni od [[1973.]] i redoviti od [[1986.]] godine), [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]], Austrijske akademije znanosti (izvanredni od [[19731981.]] i redoviti od [[19861989.]] godine), Austrijske- akademijeisto znanostiod 1989 pretsjednik Balkanske komisije te akademije), [[ANUBiH]], Norveške akademije te Academia Europaea i AcademiaeAccademia Europae.dei Lincei (Italija).
 
Radoslav Katičić preminuo je [[10. kolovoza]] [[2019.]] u dobi od 89 godina.,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/umro-radoslav-katicic-jedan-od-nasih-najvecih-jezikoslovaca-bio-je-i-jedan-od-autora-deklaracije-o-nazivu-i-polozaju-hrvatskog-knjizevnog-jezika/9226691/|title=Umro Radoslav Katičić|author=|date=|work=Jutarnji.hr|language=|publisher=Jutarnji List|accessdate=10. kolovoza 2019.}}</ref> a pokopan je an zagrebačkom groblju Mirogoj.
 
== Znanstvena djelatnost ==
Katičićevi radovi se mogu, ugrubo, podijeliti na četiripet područja:
* djela iz opće [[lingvistika|lingvistike]], u kojima je razvijao razne suvremene jezikoslovne pristupe poput strukturalne lingvistike i transformacijske gramatike
* književnojezične studije iz područja europskih i neeuropskih književnosti (starogrčke, bizantske, indijske), te arealne lingvistike izumrlih jezika (balkanski jezici)
* jezičnopovijesne radove u kojima je istraživao kontinuitet hrvatske pismenosti i jezičnoga izraza, od početaka na latinskom i [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskom]] ("Uz početke hrvatskih početaka"), preko djela renesansnih i baroknih pisaca kao što su [[Marin Držić]] ili [[Bartol Kašić]], sve do modernoga standardnoga jezika (''Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika'', 1986.)
* velika sintetska djela u kojima obrađuje civilizacijski kontinuitet hrvatske uljudbe (Litterarium studia, Na kroatističkim raskrižjima)
* rekonstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva te slavenske pretkršćanske vjere. (Petoknjižje s podnaslovom Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine)
 
Radoslav Katičić pripada ''trolistu'' (uz [[Dalibor Brozović|Dalibora Brozovića]] i [[Stjepan Babić|Stjepana Babića]]) hrvatskih jezikoslovaca koji je, pod utjecajem suvremenih lingvističkih spoznaja, "srušio" sliku o povijesnim mijenama hrvatskoga jezika koju su gradili tzv. [[hrvatski vukovci]] ([[Tomislav Maretić]], [[Milan Rešetar]]) i ocrtao novi jezičnopovijesni zemljovid, te konačno i formalnolingvistički kodificirao hrvatski standardni jezik apsorbiravši cjelokupnu hrvatsku književnu i pismenu baštinu koju je unitaristička struja među jezikoslovcima zabacivala- od [[Marin Držić|Marina Držića]] do [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]].
Line 61 ⟶ 62:
* ''Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine'', (Zagreb, 2011.)
* ''Hrvatski jezik'', (Zagreb, 2013.)
* ''Vilinska vrata: I dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine'', (Zagreb, 2014.)
* ''Naša stara vjera: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine'', (Zagreb, 2017.)
 
== Nagrade i počasti ==