Razlika između inačica stranice »Grb«

Dodana 1.204 bajta ,  prije 1 godinu
bez sažetka
m
 
Znanost koja se bavi izučavanjem grbova naziva '''grboslovlje''' ili '''heraldika'''. Znanstvenici koji se bave ovim područjem nazivaju se '''heraldičari'''.
 
Prvi takvi grbovi nastali su u vrijeme križarskih ratova zbog potrebe feudalaca da obilježe svoje postrojbe kako bi se razlikovale od drugih. Ta su obilježja stavljana na štitove pripadnika postrojbi i zato je temeljni element grba upravo štit. Unutar štita smješteni su heraldički likovi i simboli, odnosno znakovi koji podliježu heraldičkim (grboslovnim) pravilima.
Prve grbove donijeli su na svojim štitovima ratnici koji su se vratili iz I. križarskog rata ([[1099]].). Grbovi su se nosili na [[štit]]ovima, što je danas još glavna osnova svakog grba, s ciljem da bi se ratnici međusobno raspoznavali. Nepismeni ratnički svijet onog vremena u svom komuniciranju počeo se prepoznavati prema grbovima. Od [[križari|križara]] grbovi su se proširili po čitavoj [[Europa|Europi]], pa i na hrvatske zemlje. Hrvatska plemena su ih prihvatila s obzirom da su i sama sudjelovala u križarskim ratovima označujući se grbovima. Kasnije su kraljevi uzeli sebi pravo podjeljivanja grbova u plemićki list (grbovnica) što se kod nas zadržalo sve do [[1918]]. godine.
 
Stroga pravila o oblikovanju grba, odnosno njegovih glavnih i sporednih dijelova, primjenjivala su se do XV. stoljeća, a kasnija je heraldika (pa tako i današnja) dopustila slobodnije oblikovanje grbova.
 
Uporabu grba križari su proširili po Europi tijekom XII. stoljeća. U početku uporaba grba nije ovisila o staleškoj pripadnosti, no ubrzo se posjedovanje grba ograničilo na plemstvo i kraljeve, a od XIII. stoljeća samo su vladari imali pravo dodjeljivati grbove. Usto su vladari grbove teritorija kojima su vladali uvrštavali u svoje grbove izražavajući time svoj suverenitet na tim područjima ili svoje pretenzije na određeni teritorij (tzv. pretenzijski grbovi). Uz kralja je tijekom XIII. stoljeća ojačalo i plemstvo koje se sve više nastojalo osamostaliti. U tu se svrhu plemstvo konstituira kao zaseban stalež, stvara svoja predstavnička tijela (poput sabora ili parlamenta) te sebe počinje smatrati ravnopravnim nositeljem državnog suvereniteta. Svoju je pripadnost staležu izražavalo pečatima i grbovima.
 
No, od početka XIII. stoljeća pravo na posjedovanje grba proširilo se i na samostalne ili autonomne političke teritorije, skupine, institucije, gradove, kaptole itd. koji su u sklopu staleškog društva bili pravno samostalni.
 
Hrvatska plemena su ih prihvatila s obzirom da su i sama sudjelovala u križarskim ratovima označujući se grbovima. Kasnije su kraljevi uzeli sebi pravo podjeljivanja grbova u plemićki list (grbovnica) što se kod nas zadržalo sve do [[1918]]. godine.
 
Do početka 13. stoljeća grb se sastojao samo od štita. Tek od druge polovine 13. stoljeća nad grb se postavlja kaciga s nakitom iz koje viri kratki plašt. Time je grb dobio svoje osnovne elemente: štit, kacigu, nakit i plašt.
Anonimni suradnik