Ivan Gundulić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 25:
}}
'''Gjivo Gundulić''' (od XIX. stoljeća ''Ivan'', talijanski: Giovanni Gondola; nadimak ''Mačica''; [[Dubrovnik]], [[8. siječnja]] [[1589.]] - [[Dubrovnik]], [[8. prosinca]] [[1638.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] barokni pjesnik, [[epika|epik]], [[lirika|lirik]] i [[drama|dramatik]]. Pripadnik je [[Dubrovačko plemstvo|dubrovačke plemićke]] obitelji [[Gundulić]]. Najveći hrvatski barokni pisac.
== Životopis ==
Rođen je kao najstariji sin
Školovao se je samo u Dubrovniku završivši humanističku gimnaziju,<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=35 Gundulić, Ivan], Dunja Fališevac (2002.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 29. rujna 2019.</ref> gdje su mu, uz ostale, učitelji bili [[Toskana]]c [[Camillo Camilli]], koji je dopunio [[Torquato Tasso|Tassov]] ''[[Oslobođeni Jeruzalem]]'' te svećenik [[Petar Palikuća]], koji je na [[Hrvatski jezik|hrvatski]] preveo ''Život Carla Borromea''. Nakon završetka školovanja [[25. svibnja]] [[1608.]] godine postaje član [[Veliko vijeće (Dubrovačka Republika)|Velikoga vijeća]]. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u [[Konavle|Konavlima]] ([[1615.]] i [[1619.]]), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine [[1634.]] postaje senator<ref>Prema Fališevac, Dunja. „Predgovor“. U: ''Ivan Gundulić / Kralj od pjesnika'', ur. Dunja Fališevac), Mozaik knjiga, Zagreb, 2005., str. 7.; stariji je podatak [[1936.]] godina (v. Kravar, Zoran: ''Gundulić, Ivan'', u: ''Leksikon hrvatskih pisaca'' (ur. Dunja Fališevac, Krešimir Nemec, Darko Novaković), Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 262.).</ref>, a [[1638.]] godine član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak ''Mačica'' (značenje: [[Mačka|Mačkica]]). Godine [[1628.]] vjenčao se je s Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok [[smrt]]i bila upala porebrice.<ref name="Mirjana Knežević">Mirjana Knežević, [https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos:881/preview ''O Gundulićevu „porodu od tmine“: završni rad''], Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Preddiplomski studij Hrvatskoga jezika i književnosti i Pedagogije, mentorica: prof. dr. sc. Zlata Šundalić, Osijek, 2014., str. 7., pristupljeno 29. rujna 2019.</ref> Zbog toga što je umro u 49. godini, nije imao prigodu biti izabran za kneza [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Pokopan je u Dubrovniku, u obiteljskoj grobnici, ispred velikog oltara
== Književno stvaralaštvo ==
Redak 51:
Godine [[1622.]] u [[Venecija|Veneciji]] izlazi prvo izdanje religiozne [[poema|poeme]]/[[barok]]nog plača ''[[Suze sina razmetnoga]]'', koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput [[Ivan Bunić Vučić|Ivana Bunića]], [[Ignjat Đurđević|Ignjata Đurđevića]], a donekle i [[Slavonija|Slavonca]] [[Antun Kanižlić|Antuna Kanižlića]]. Djelo se sastoji od tri „plača“ (pjevanja): ''Sagrešenje'', ''Spoznanje'' i ''Skrušenje'', a pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali talijanski pjesnici [[Luigi Tansillo]] i [[Erasmo da Valvasone]]. Gundulić građu za svoje djelo pronalazi u paraboli o povratku i pokajanju rasipnoga sina iz ''[[Evanđelje po Luki|Evanđelja po Luki]]'' (Lk 15). ''Suze sina razmetnoga'' djelo je u kojemu se mogu prepoznati barokne karakteristike (bogata i [[concetto|končetozno]] razvijena [[metafora|metaforika]] i [[antiteza|antitetika]], česta upotreba [[figure (jezik)|figura]] nabrajanja), ali i opća polazišta duhovnoga života: ispraznost i prolaznost ovozemaljskih uživanja, potreba iskupljenja [[grijeh]]a te prihvaćanje načela [[kršćanstvo|kršćanske]] vjere. Poema je postala uzorom tzv. baroknih plačeva u hrvatskoj književnosti.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/autor/632/ Autori. Ivan Gundulić], ([[Milivoj Solar]], ''[http://www.matica.hr/knjige/828/ Književni leksikon]'', 2. izd., Matica hrvatska, Zagreb, 2011., str. 187.), matica.hr, pristupljeno 29. rujna 2019.</ref>
Dramom u stihu metaforički nazvanom ''[[Dubravka (Gundulić)|Dubravka]]'' (prvi put izvedena [[1628.]] godine) Gundulić se vraća [[kazalište|kazalištu]]. U starijoj književnopovijesnoj literaturi to se djelo, zbog brojnih idilsko-pastirskih scena, označavalo kao [[pastorala]], ali noviji su proučavatelji otkrili da ''Dubravku'' s baroknom dramom povezuje alegoričnost poprišta, likova i zapleta, a upravo je prozirna politička alegorija pridonijela njezinoj iznimnoj popularnosti. ''Dubravka'' je prvi put tiskana tek [[1837.]] godine, a od [[1888.]] godine često se izvodila u hrvatskim kazalištima. Uglazbili su je [[Ivan Zajc]], [[Antun Dobronić]], [[Jakov Gotovac]] i [[Ivo Malec]], a njezini stihovi o slobodi služili su kao krilatica hrvatskih nacionalnih ideologija (''O
U posljednjem desetljeću života Gundulić stvara ''[[Osman (Gundulić)|Osmana]]'', svoje najznačajnije djelo. ''Osman'' je [[povijest|povijesno]]-romantični [[ep]] u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pjevanje) nastao pod utjecajem Tassova epa ''Oslobođeni Jeruzalem''. Gundulić je namjeravao prevesti Tassov ep (to napominje u posveti ''Pjesnima pokornim kralja Davida''), ali povijesne su mu prilike nametnule novu građu. Iako se na mnogim razinama prepoznaju sličnosti Gundulićeva ''Osmana'' i Tassova ''Oslobođenog Jeruzalema'' (opisi ženske ljepote, [[vitez (titula)|viteških]] dvoboja, kronografski i topografski opisi; tematsko-kompozicijska struktura – tri tipična svijeta tasovskoga epa: povijesni, romantični i [[eshatologija|eshatološki]]<ref>v. Kravar, Zoran: ''Leksikon hrvatskih pisaca'', Zagreb, 2000., str. 263.</ref>), Gundulić ne slijedi u potpunosti Tassova normativno-poetička načela: u ''Osmanu'' su, uz određene digresije, opjevani suvremeni politički događaji (vezani uz život i vladavinu turskog sultana [[Osman II.|Osmana II.]]). Mišljenja povjesničara književnosti o razlogu nedostatka 14. i 15. pjevanja ne podudaraju se, ali od [[20. stoljeće|20. stoljeća]] prevladava pretpostavka da je prazninu u srednjem dijelu epa uvjetovao diskontinuitet pjesnikova rada ili nedovoljna koordinacija povijesnih i romantičnih epizoda.
Iako nije dovršen za vrijeme Gundulićeva života, njegov ''Osman'' ''"drži se vrhunskim ostvarenjem kako pjesnika tako i cjelokupne starije hrvatske književnosti, premda u povijesti književnosti postoje različita stajališta o njegovoj cjelovitosti i osobinama književnog izraza. Načelni mu je poetski uzor Tassov Oslobođeni Jerzualem, no tematika i kompozicija oba djela posve su različite: Osman opisuje kraj vladavine turskog sultana Osmana II. i njegov poraz u sukobu s Poljacima, a složena kompozicija upućuje kako na povijesne tako i na alegorijske i eshatološke razine razumijevanja"'' ([[Milivoj Solar]]).<ref>[http://www.matica.hr/knjige/osman-1175/ Knjige. Ivan Gundulić. Osman], matica.hr, pristupljeno 29. rujna 2019.</ref>
[[Pjerko Sorkočević]] napisao je dopunu 14. i 15. pjevanja u prvome izdanju ''Osmana'' (1826.), autor dopune budimskoga izdanja iz [[1827.]] godine nije poznat, a treći dopunjivač je [[Marin Zlatarić]], no njegova dopuna nije tiskana sve do [[1890.]] godine kada ju je u ''Vijencu'' objavio [[Đuro Šurmin]].<ref name="hbl"/> Na poziv [[Matica hrvatska|Matice ilirske]] [[Ivan Mažuranić]] napisao je dopunu 14. i 15. pjevanja i od [[1844.]] godine ''Osman'' se izdaje s njegovom dopunom.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11878 Mažuranić, Ivan], Iva Mandušić i Ankica Šunjić (2015.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 29. rujna 2019.</ref>
Najčešći stih Gundulićevih djela jest [[osmerac (stih)|osmerac]], a [[strofa]] [[katren]], no javljaju se i drugi oblici (dvostruko [[rima|rimovani]] [[dvanaesterac]], [[sestina]]).
=== Zaključak ===
Opsegom i vrstovnom raznolikošću svojega ukupnog opusa, privlačnošću svojih scenskih i epskih prizora, svojom baroknom frazom i oštrinom religioznih i misaonih uvida Gundulić nadvisuje većinu pisaca svojega vremena, pa je već odavno stekao status klasika. Nemjerljiv je njegov utjecaj na formiranje [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] jer je [[hrvatski narodni preporod]] pridao Gunduliću status kultnoga «[[Ilirski pokret|ilirskoga]]» autora.
Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio i do danas sačuvao status kanonskoga pisca [[starija hrvatska književnost|starije hrvatske književnosti]].
Line 76 ⟶ 78:
== Spomen ==
* [[1898.]]: Na Gundulićevoj poljani u Dubrovniku podignut mu je spomenik (rad kipara [[Ivan Rendić|Ivana Rendića]]).<ref name="hbl"/>
* Njegov portret
== Literatura ==
| |||