Republika Srpska Krajina: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m brojao→brojio, brojao→imao
Nema sažetka uređivanja
Redak 53:
 
U RSK nisu postojala praktički nikakva ljudska prava za stanovnike koji nisu etnički Srbi: Hrvati, Mađari i pripadnici drugih naroda (dakle, oko pola stanovništva) su uglavnom prognani 1991. god.,<ref>[http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/ind/en/mil-2ai020728e.htm Druga dopunjena verzija optužnice protiv Slobodana Miloševića], Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu od 23. listopada 2002. god., CASE NO. IT-02-54-T, toč. 69 </ref> a preostali manji broj uglavnom starijeg nesrpskog stanovništa je bio izložen samovolji, nasilju i povremenim pokoljima, kako se može vidjeti na primjerima [[Pokolj kod Baćina 21. listopada 1991.|pokolja u Baćinu iz listopada 1991.]], pokolja u Šašićima kod Knina 1992.<ref>[http://tris.com.hr/2014/01/obiljezena-22-obljetnica-pokolja-u-erveniku-zrtve-nisu-zaboravljene-ali-ubojice-jesu-i-zato-slobodno-setaju/ "Obilježena 22. obljetnica pokolja u Erveniku"], Hvroslav Pavić za "Tris portal", 19. siječnja 2014.</ref>, pokolja u Polju i Lađevačkom Selištu kod Slunja 1992.<ref>[https://narod.hr/kultura/21-sijecanj-1992-kraj-petodnevnog-cetnickog-orgijanja-u-okolici-slunja "21. siječanj 1992. – kraj petodnevnog četničkog orgijanja u okolici Slunja"], narod.hr 21. siječnja 2016.</ref>, [[Pokolj u Medviđi 9. veljače 1993.|pokolja u Medviđi kod Benkovca 1993.]] i [[Pokolj u Zatonu Obrovačkom 26. siječnja 1993.|pokolja u Zatonu Obrovačkom 1993.]]
 
Sva tri predsjednikaRepublike Srpske Krajine - [[Milan Babić (političar)|Milan Babić]], [[Goran Hadžić]] i [[Milan Martić]] - su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, zbog teških i masovnih ratnih zločina protiv vojnih zarobljenika i civilnog stanovništva.
 
=== Terminološke napomene ===
Line 79 ⟶ 81:
Hrvatska je nacija, koja se formirala otprilike u isto doba, svoju kristalizaciju ostvarila kroz dvije ideologije: ekskluzivno hrvatsku, koju je promovirala [[Stranka prava]] predvođena [[Ante Starčević|Antom Starčevićem]] i [[Eugen Kvaternik|Eugenom Kvaternikom]], te južnoslavensku, koju su snažnije oblikovali [[Franjo Rački]] i [[Josip Juraj Strossmayer]]. Obje ideologije imale su dubokoga korijena u hrvatskoj povijesti. Gledano post festum, [[Jugoslavenstvo|južnoslavenska (jugoslavenska) ideologija]] često je protuslovno ocijenjivana, a prosudba se kretala između dva ekstrema: po jednima je ta ideologija dobar pokazatelj nezrelosti hrvatske političke elite i njene slabosti koja je utočište tražila u imaginarnim nadnacionalnim kombinacijama; po drugima je južnoslavenska ideologija izraz lukavstva hrvatskoga političkoga uma i predstavlja najbolji mogući izbor u situaciji ograničenoga manevarskoga prostora.
 
Bilo kako bilo, obje su se hrvatske nacionalne misli srazile sa srpskom, koja je bila jednostavna i jednoznačna: rušenje višenacionalne [[Habsburška Monarhija|Habsburške monarhij]]<nowiki/>e i stvaranje svesrpske države bijaše strateški cilj, dok je taktika nalagala borbu za jačanje srpskoga nacionalnoga individualiteta kroz razne kompromise, bilo s Peštom, bilo Bečom, bilo Zagrebom. Cijela se situacija još više zakomplicirala na prijelazu 19. u 20. stoljeće, kada dolazi do snaženja jugoslavenskoga integralizma u Hrvatskoj, ali i u Srbiji, uglavnom među sveučilišnom omladinom, no i u krugovima literarno-humanističke inteligencije. Sve je to dovelo do privremenoga otupljivanja oštrice hrvatsko-srpskih sukoba i suradnje hrvatskih i srpskih političara i stranaka (najistaknutiji bijahu [[Frano Supilo]], [[Ante Trumbić]] i [[Svetozar Pribićević]]). Neto rezultat je bilo priznanje političke individualnosti (nejasno definirane) hrvatskim Srbima i zajednički rad na cilju ujedinjenja južnih Slavena u nekoj nedefiniranoj budućnosti.
 
Hrvatski Srbi nisu pokazivali želju za teritorijalno-političkom autonomijom unutar Hrvatske, budući da je zajednički cilj bila opća južnoslavenska država. Izbijanjem [[1. svjetski rat|1. svjetskoga rata]] položaj Srba u cijeloj zemlji se pogoršao (došlo je i do progona i raznih maltretiranja), a [[Hrvatsko-srpska koalicija]], koju je vodio [[Svetozar Pribićević]], postala je, različitim manevrima i kroz promjenljive okolnosti, glavnim političkim čimbenikom u aktu stvaranja [[država SHS|države Slovenaca, Hrvata i Srba]] 1918.