Ija (mjesec): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Fizička svojstva: Ažuriranje podataka. Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
nekoliko sitnica |
||
Redak 6:
| ime = Ija
| otkrio = [[Galileo Galilej]]
| datum otkrica = [[7. siječnja]] [[1610.]]
| privremena oznaka = Jupiter I
| planet = [[Jupiter (planet)|Jupiter]]
| grupa = [[Galilejanski sateliti]]
| ekscentricitet = 0
| prosjecna udaljenost = 421
| periapsis = 420
| apoapsis = 423
| period = 1 [[dan|d]], 18 [[sat|h]], 27 [[minuta|min]] 28 [[sekunda|s]]
| max v = 17
| avg v = 17
| min v = 17
| i_ekliptika = 2
| i_planet = 0
| srednji promjer = 3642
| povrsina = 41,910
| masa = 8
| volumen = 2
| gustoca = 3
| gravitacija = 1
| brzina oslobadjanja = 2
| Ekvatorijalna brzina rotacije = 271 [[km/h]]
| period rotacije = [[sinkrona rotacija]]
| abs_mag = <!-- xxxx -->
| albedo = 0
| temperatura = min: 90 [[Kelvin|K]],<br>prosjek: 130 K,<br>maks: 2000 K
| atmosferski pritisak = u tragovima
Redak 44:
Ija, kao i [[Europa (mjesec)|Europa]], za razliku od ostalih planetnih satelita, ima fizička svojstva donekle slična terestričkim planetima ([[Merkur (planet)|Merkur]], [[Venera (planet)|Venera]], [[Zemlja (planet)|Zemlja]], [[Mars (planet)|Mars]]), što znači da je građen uglavnom od otopljenih silikata.
Za razliku od ostalih galilejanskih satelita na Iji gotovo nema vode. Smatra se da je to posljedica velikih temperatura na Jupiteru u ranim stupnjevima razvoja Sunčeva sustava. Temperatura površine u prosjeku iznosi oko 130 [[Kelvin|K]], dok najtoplije točke na Iji mogu dosegnuti i 2000 K. Iako mu je promjer manji od trećine Zemljinog, Io
Ija ima slabašnu atmosferu sastavljenu od [[Sumporov(IV) oksid|sumporovog dioksida]] i drugih plinova. Posjeduje i ionosferu koja se znatno mijenja s promjenama vulkanske aktivnosti.
[[Datoteka:PIA01667-Io's Pele Hemisphere After Pillan Changes.jpg|mini|lijevo|260px| Vulkan Pele okružen crvenim prstenom lave.]]
Redak 61:
=== Vulkanizam ===
Ija je geološki najaktivnije tijelo u Sunčevu sustavu i njezina je površina bitno drukčija od bilo čega viđenog kod ostalih tijela. Letjelica [[Voyager 1]] na Iji nije našla, kako se očekivalo, mnoštvo kratera,
Vulkani izbacuju dim i prašinu u svemir. Čini se da je izbačeni materijal po svom sastavu [[sumpor]] ili [[Sumporov(IV) oksid|sumporov dioksid]]. Neka novija temperaturna mjerenja izvedena zemaljskim infracrvenim teleskopima daju naslutiti da je lava na Iji zapravo rastopljeno silikatno stijenje, a analiza infracrvenih fotografija [[Svemirski teleskop Hubble|teleskopa Hubble]] upućuje na veliki postotak [[natrij]]a. Na fotografijama koje su poslali "Voyager 1", "Voyager 2" i "Galileo", mogu se vidjeti i do 300 km visoki stupovi dima.
U srpnju 1994. letjelica "Galileo"
Za vulkanizam na Iji odgovorne su [[plimna sila|plimne sile]] Jupitera te susjednih satelita [[Europa (mjesec)|Europe]] i (nešto manje) [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]]. Jupiterovo jako gravitacijsko polje rasteže Iju stvarajući plimu i oseku. Iako se plimna izbočina (zbog sinkrone rotacije) uvijek nalazi na istom mjestu, Europa i Ganimed svojim prolaskom pokraj Ije značajno mijenjaju njezinu putanju koja je zbog toga nepravilno eliptična. Zbog ovih velikih
=== Magnetsko polje ===
Redak 73:
Ijina orbita se nalazi unutar magnetskog polja Jupitera, što uzrokuje induciranje električnih struja unutar Ije. Inducirana snaga je mala u usporedbi s onom koja se oslobađa uslijed plimnih sila, ali ipak može doseći 1 trilijun (10<sup>12</sup>) [[Watt|W]].
Magnetsko polje Jupitera podiže materijal s Ije (uglavnom [[sumpor]] i [[kisik]]), koji tvori torus oko Jupitera. Čestice koje bježe iz Ijina torusa
Noviji
== Povijest istraživanja ==
Redak 81:
[[Galileo Galilej]] je 1610. godine prvi uperio teleskop prema Jupiteru te otkrio 4 Jupiterova satelita (Ija, Europa, Ganimed i Kalista), koji se po njemu zovu ''galilejanski''. To je bio dokaz [[Nikola Kopernik|Kopernikove]] heliocentrične teorije jer se dokazalo da se ne vrti sve oko Zemlje.
Pet
== Vanjske poveznice ==
|