Razlika između inačica stranice »Subotica«

Dodana 4 bajta ,  prije 3 mjeseca
bez sažetka
m (broji→ima)
}}
 
'''Subotica''' je najsjeverniji grad u [[Srbija|Srbiji]], drugi po broju stanovnika u [[Vojvodina|Autonomnoj Pokrajini Vojvodini]]. Po popisu iz [[2011]]. godine ima 141.554<ref>[http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga20.pdf]</ref> stanovnika. Udaljena je 10 km od srbijanskosrpsko-[[Mađarska|mađarske]] granice, na sjevernoj zemljopisnoj širini od 46°5'55" i istočnoj zemljopisnoj dužini od 19°39'47". Upravno je središte [[Sjevernobački okrug|Sjevernobačkog okruga]] i općine Subotica.
 
[[Datoteka:Folk_Theater_Subotica_Serbia.JPG|mini|300px|Subotičko kazalište nakon obnove]]
 
== Uprava ==
Službeni jezici u gradskoj upravi su [[srpski]], [[mađarski]], bunjevački i [[hrvatski]].
 
Gradske četvrti i gradske mjesne zajednice su: [[Bajnat]], Centar 1, Centar 2, Centar 3 (Tokio), [[Dudova šuma]] (Radijalac), [[Gat (Subotica)|Gat]], [[Graničar (Subotica)|Graničar]], [[Ker (Subotica)|Ker]], [[Kertvaroš]], [[Makova Sedmica]], [[Mali Bajmak]], [[Mali Radanovac]], [[Novi Grad (Subotica)|Novi Grad]], [[Novo Naselje (Subotica)|Novo Naselje]], [[Novo Selo (Subotica)|Novo Selo]], [[Pješčara (Subotica)|PješčaraPeščara]], [[Prozivka]], [[Radanovac]] (Veliki Radanovac), [[Senta (Subotica)|Senta]], [[Srpski Šor]], [[Šandor]], [[Teslino naselje]], [[Verušić]], [[Zorka (Subotica)|Zorka]] i [[Željezničko naselje]].
 
Prigradska naselja i prigradske mjesne zajednice su: [[Bajmak]], [[Bački Vinogradi]], [[Bačko Dušanovo]], [[Bikovo]], [[Čantavir]], [[Čikerija]], [[Donji Tavankut]], [[Đurđin]], [[Gabrić (Subotica)|Gabrić]], [[Gornji Tavankut]], [[Hajdukovo]], [[Jožino Selo]], [[Kelebija]], [[Kobin Kraj]], [[Madaraš]], [[Mala Bosna]], [[Mirgeš]], [[Mišićevo]], [[Naumovićevo]], [[Novi Žednik]], [[Novo Selo (Bajmak)|Novo Selo]], [[Nosa]], [[Palić]], [[Pavlovac (Subotica)|Pavlovac]], [[Šebešić]], [[Šupljak]], [[Višnjevac (Subotica, Srbija)|Višnjevac]] i [[Žednik]].
Vrlo značajni srednjovjekovni nalazi su nađeni u samoj Subotici, kod franjevačke crkve, a 2003. su arheolozi iskopali i temelje rimokatoličke seoske crkve iz 13. stoljeća. <ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=528&no=32 Hrvatska riječ] Pronađena nekropola i temelji crkve </ref>
 
U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su mnogi narodi: [[Hrvati]]Bunjevci, [[Mađari]], [[Nijemci]], [[Slovaci]], [[Židovi]], [[Srbi]], [[Grci]]... Često su se mijenjali gospodari a i ime grada. Od prvog - ''Zabatka'' [[1391]] - promijenjeno je više od 200 naziva, ali su najkarakterističnija imena ''Szent-Maria, Maria-Theresiopolis, Maria Theresiastadt, Szabadka'' i ''Subotica''. Izvori na njemačkom bilježe i oblik ''Sawatitz''<ref>[http://www.ejf.hu/hefop/jegyzetek/magyarorszag_tortenete_nemet_nyelven.pdf] Eötvös József Főiskola, Baja] Hans Glasenhardt (Glasenhardt János): Magyarország története</ref>.
 
Izgrađena na vjetrometini, na raskrižju putova, ovaj je grad oduvijek bio mjesto burnih povijesnih događaja. Zato je [[erdelj]]ski vojvoda [[János Pongrác]] od [[Dengeleg]]a ovdje [[1470.]] podigao tvrđavu, ali ni ona nije uspela odoliti ljudima i vremenu. Od nje su do danas ostali tragovi na unutarnjem zidu tornja [[Franjevačka crkva u Subotici|Franjevačke crkve u Subotici]].
[[Osmansko Carstvo|Turci]] su Suboticu zauzeli [[1542.]] godine i vladali njome do [[1686]].
 
Nakon protjerivanja Turaka, prvu matičnu knjigu krštene djece u Subotici je [[1687.]] [[franjevci|franjevac]] Bartul Benjović. Franjevci općenito su bili vrlo značajni za HrvateBunjevce u Subotici, ali i za osnivanje i opstojnost samog grada Subotice<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4420 Radio Subotica] Franjevački red u temeljima Grada Subotice, 27. studenog 2009., pristupljeno 30. studenog 2009.</ref>.
 
1720. je Subotica imala 2376 stanovnika<ref>[http://www.zvonik.rs/arhiva/182/povijesni.html Zvonik br.182] Stjepan Beretić: Ponovna uspostava drevne somborske župe</ref>.
Privilegijom iz [[1743.]] godine [[Marija Terezija]] proglasila je Suboticu slobodnim komorskim (kameralnim) gradom odnosno [[trgovište]]m, za što su Subotičani darovali carici 150 konja.
 
[[4. lipnja]] [[1745.]] gradsko je vijeće donijelo je prvi gradski statut, koji po procjenama nekih povjesničara policijski proglas.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan">[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=16589 Radio Subotica na hrvatskom] Na današnji dan, 4. lipnja. Pripremio [[Lazar Merković]]. Pristupljeno 4. lipnja 2013.</ref> Značaj ovog statuta je u tome što je primjer uporabe hrvatskogbunjevačkog jezika u gradskoj administraciji kojim su se služili bunjevački HrvatiBunjevci na sjeveru Bačke.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/> To je potvrda da je jezik HrvataBunjevaca tog kraja bio razvijen te je mogao poslužiti i za ovu funkciju.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/> Hrvatski tog subotičkog statuta je ikavica, fonetski slična tekstovima hrvatskih kajkavskih i slavonskih pisaca 18. stoljeća, kojima je kao uzor mađarska grafija.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/> Leksikom i sintaksom vjerojatni su uzor pisana djela hrvatskih franjevačkih pisaca onog vremena.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/>
 
Za odanu službu subotičkih graničara [[Habsburg|habzburškom]] dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu [[1. rujna]] [[1779.]] slobodnim kraljevskim gradom, davši im povelju [[slobodni kraljevski grad|Slobodnog kraljevskog grada]]. Isti dan se danas obilježava kao Dan grada Subotice. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici pet tisuća zlatnika i platili otkup od 166.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime - Maria-Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada.
3

uređivanja