Razlika između inačica stranice »Subotica«

Obrisano 5.607 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
Privilegijom iz [[1743.]] godine [[Marija Terezija]] proglasila je Suboticu slobodnim komorskim (kameralnim) gradom odnosno [[trgovište]]m, za što su Subotičani darovali carici 150 konja.
 
[[4. lipnja]] [[1745.]] gradsko je vijeće donijelo je prvi gradski statut, koji po procjenama nekih povjesničara policijski proglas.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan">[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=16589 Radio Subotica na hrvatskom] Na današnji dan, 4. lipnja. Pripremio [[Lazar Merković]]. Pristupljeno 4. lipnja 2013.</ref> Značaj ovog statuta je u tome što je primjer uporabe bunjevačkog jezika u gradskoj administraciji kojim su se služili Bunjevci na sjeveru Bačke.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/> To je potvrda da je jezik Bunjevaca tog kraja bio razvijen te je mogao poslužiti i za ovu funkciju.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/> Hrvatski tog subotičkog statuta je ikavica, fonetski slična tekstovima hrvatskih kajkavskih i slavonskih pisaca 18. stoljeća, kojima je kao uzor mađarska grafija.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/> Leksikom i sintaksom vjerojatni su uzor pisana djela hrvatskih franjevačkih pisaca onog vremena.<ref name="4.lipnjanadanašnjidan"/>
 
Za odanu službu subotičkih graničara [[Habsburg|habzburškom]] dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu [[1. rujna]] [[1779.]] slobodnim kraljevskim gradom, davši im povelju [[slobodni kraljevski grad|Slobodnog kraljevskog grada]]. Isti dan se danas obilježava kao Dan grada Subotice. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici pet tisuća zlatnika i platili otkup od 166.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime - Maria-Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada.
Do prvog svjetskog rata, popisi su redovito bilježili visoke udjele rimokatolika od preko 90%.
 
Krajem [[1. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] srpske i francuske postrojbe ušle su u Suboticu. Na velikoj narodnoj skupštini u [[Novi Sad|Novom Sadu]], proglašeno je ujedinjenje [[Banat]]a, [[Bačka|Bačke]] i [[Baranja|Baranje]] s [[Srbija|Kraljevinom Srbijom]] dok je konačna granica nove države utvrđena u [[Trianon]]u [[4. srpnja]] [[1920]]. Jedna od središnjih ličnosti ovog značajnog događaja bio je [[Blaško Rajić]], bunjevački župnik iz Subotice.
Nakon prvog svjetskog rata, hrvatski su se patrioti angažirali da Subotica ne ostane u Mađarskoj, nego da uđe u novu južnoslavensku državu. 10. studenoga 1918. su Gavro Čović, Andrija Ćakić i Remija Miljački i još nekoliko hrvatskih omladinaca istaknuli hrvatsku trobojnicu na toranj Gradske kuće. Uz njih, Joso Mikšić, Antun Crnkovića i [[Remija Marcikić]]. 1. siječnja počeli su raditi na žigosanju novčanica i sprovoditi popis stanovništva radi pribavljanja podataka koji bi koristili u delegaciji KSHS na mirovnoj konferenciji u Parizu. Ondje su od Hrvata bili [[Martin Matić]], [[Josip Velin]], [[Petar Pekić]], [[Josip Đido Vuković|Josip Vuković – Đido]], [[Šimun Rudić]] i [[Franjo Pijuković]] koji su ondje bili sa zadaćom predati Memorandum saveznicima koji je sastavio Jovan Cvijić. U memorandumu se tražilo da se Bajski trokut te Baranja s Mohačem pripoje novoj južnoslavenskoj državi. Velike su se sile složile po pitanju Subotice, dok za Bajski trokut nije bilo dovoljno potpore,<ref>[[Stevan Mačković]], [http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/260/godisnjak2010_283_322.pdf Katalog analitičkog inventara odjeljenja Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.], Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH, 2010.</ref><ref>
Nakon što je Subotica postala dijelom Kraljevine SHS, struktura lokalne vlasti je uvelike ostala ista kao dok je bila u Austro-Ugarskoj.<ref name="gradonačelnici">{{jezikk|srp.}} [http://www.gradsubotica.co.rs/gradonacelnici-subotice/ Grad Subotica] Gradonačelnici Subotice (autor: Lansky)</ref> Subotica je bila [[slobodni kraljevski grad]].<ref name="gradonačelnici" /> Imala je Senat, a gradonačelnik je ujedno bio i velikim županom.<ref name="gradonačelnici" />
[http://suistorija.wordpress.com/izvori-i-vrela/104-2/ Katalog analitičkog inventara odjeljena Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.]</ref> u čemu je negativnu ulogu imao Pašić, koji je trgovao s tim krajem da bi dobio veći dio Banata, koji je imao znatno više Srba nego sjeverna Bačka i Baranja, koje su imale mnoštvo Hrvata.<ref>Margaret MacMillan: Mirotvorci - šest mjeseci koji su promijenili svijet, Naklada Ljevak 2008., poglavlje Srbija</ref><ref>Davorin Taslidžić: Pečat Trianona - Baranja</ref>
Komunistička revolucija u Mađarskoj prelila se u Suboticu. 19. na 20. travnja 1920. skupina komunista, većinom Mađara te nešto Hrvata pokušala je izvršiti [[Oružana pobuna u Subotici 1920.|puč]]. Vlasti su pobunu ugušile.<ref>[[Stevan Mačković]], [http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/260/godisnjak2010_283_322.pdf Katalog analitičkog inventara odjeljenja Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.], Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH, 2010.</ref><ref>[http://suistorija.wordpress.com/izvori-i-vrela/104-2/ Katalog analitičkog inventara odjeljena Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.]</ref><ref>[http://suistorija.wordpress.com/gradska-kuca-i-subotica-1912-2012-trajanje-promene/ Gradska kuća i Subotica (1912-2012) trajanje, promene] Subotica nekada, O istoriji i prošlosti moga grada (srpski)</ref><ref>Milan Dubajić, Radnička klasa Subotice u vatri revolucionarne borbe (srpski)</ref>
 
Vlasti Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije su se sa nepovjerenjem odnosile prema neslavenskim zajednicama, što je bilo snažno u prvim godinama poraća. Silina toga je pala na subotičke Nijemce, Mađare i Židove, no romantičarske priče o slavenskom bratstvu su brzo splasnule pred stvarnim političkim namjerama i političkom zbiljom srpskih hegemonističkih krugova, jer se pokazalo da su i subotički Hrvati metom pritisaka, što se pokazalo po izgredima počinjenim na katoličkim objektima. Kao najbolji pokazatelj je bilo što su vlasti ignorirale činjenice da se 94% grada služilo latinicom u to vrijeme. Suprotno toj činjenici, svi su javni natpisi bili isključivo na ćirilici, a oni koji su bili na latinici, su nepoznati počinitelji nekažnjeno uništavali<ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci Hrvatska revija] Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)</ref>. Vladina politika postavljanja srpskih političara na vodeće položaje u gradu i politika ignoriranja HrvataBunjevaca i ponašanje nekih srpskih političara izazvala veliko nezadovoljstvo [[Hrvati u Vojvodini|bunjevačkih Hrvata]]Bunjevaca koje je išlo čak do ogorčenosti kod dijela te zajednice. Kad je nepopularni [[Dragoslav Đorđević]] maknut s dužnosti i postavljen HrvatBunjevac [[Dragutin Karlo Stipić]], po Subotici su priređene najveće manifestacije kojima je nazočilo više tisuća građana koji su iskazivali velike izljeve radosti. [[Subotičke novine|Subotičke su novine]] su njegov odlazak popratile naslovom na naslovnici ''Novo oslobođenje'', opisavši njegov mandat "...Đorđević nametnut protiv božjeg i ljudskog prava, da su Srbijanci koji dolaze ovamo kolonijalisti i grabljivci, stručno i moralno nekvalifikovani, siledžije, pokvarenjaci i zabušanti.".<ref>{{jezikk|srp.}} [http://suistorija.wordpress.com/o-hrvatima-u-subotici/izvestaj-vojnoj-obavestajnoj-sluzbi-o-bunjevcima-iz-1934-godine/ Subotica nekada] Izveštaj vojnoj obavještajnoj službi o Bunjevcima iz 1934. godine</ref><ref>{{jezikk|srp.}} [http://suistorija.wordpress.com/subotica-1918-1938/kako-je-lazar-stipic-planirao-prodaju-vrijednih-madarskih-gradskih-umjetnina/ Subotica nekada] Kako je Lazar Stipić planirao prodaju vrijednih mađarskih gradskih umjetnina</ref>
Krajem [[1. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] srpske i francuske postrojbe ušle su u Suboticu. Na velikoj narodnoj skupštini u [[Novi Sad|Novom Sadu]], proglašeno je ujedinjenje [[Banat]]a, [[Bačka|Bačke]] i [[Baranja|Baranje]] s [[Srbija|Kraljevinom Srbijom]] dok je konačna granica nove države utvrđena u [[Trianon]]u [[4. srpnja]] [[1920]]. Jedna od središnjih ličnosti ovog značajnog događaja bio je [[Blaško Rajić]], župnik iz Subotice.
Nakon što je Subotica postala dijelom Kraljevine SHS, struktura lokalne vlasti je uvelike ostala ista kao dok je bila u Austro-Ugarskoj.<ref name="gradonačelnici">{{jezikk|srp.}} [http://www.gradsubotica.co.rs/gradonacelnici-subotice/ Grad Subotica] Gradonačelnici Subotice (autor: Lansky)</ref> Subotica je bila [[slobodni kraljevski grad]].<ref name="gradonačelnici"/> Imala je Senat, a gradonačelnik je ujedno bio i velikim županom.<ref name="gradonačelnici"/>
 
Vlasti Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije su se sa nepovjerenjem odnosile prema neslavenskim zajednicama, što je bilo snažno u prvim godinama poraća. Silina toga je pala na subotičke Nijemce, Mađare i Židove, no romantičarske priče o slavenskom bratstvu su brzo splasnule pred stvarnim političkim namjerama i političkom zbiljom srpskih hegemonističkih krugova, jer se pokazalo da su i subotički Hrvati metom pritisaka, što se pokazalo po izgredima počinjenim na katoličkim objektima. Kao najbolji pokazatelj je bilo što su vlasti ignorirale činjenice da se 94% grada služilo latinicom u to vrijeme. Suprotno toj činjenici, svi su javni natpisi bili isključivo na ćirilici, a oni koji su bili na latinici, su nepoznati počinitelji nekažnjeno uništavali<ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci Hrvatska revija] Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)</ref>. Vladina politika postavljanja srpskih političara na vodeće položaje u gradu i politika ignoriranja Hrvata i ponašanje nekih srpskih političara izazvala veliko nezadovoljstvo [[Hrvati u Vojvodini|bunjevačkih Hrvata]] koje je išlo čak do ogorčenosti kod dijela te zajednice. Kad je nepopularni [[Dragoslav Đorđević]] maknut s dužnosti i postavljen Hrvat [[Dragutin Karlo Stipić]], po Subotici su priređene najveće manifestacije kojima je nazočilo više tisuća građana koji su iskazivali velike izljeve radosti. [[Subotičke novine|Subotičke su novine]] su njegov odlazak popratile naslovom na naslovnici ''Novo oslobođenje'', opisavši njegov mandat "...Đorđević nametnut protiv božjeg i ljudskog prava, da su Srbijanci koji dolaze ovamo kolonijalisti i grabljivci, stručno i moralno nekvalifikovani, siledžije, pokvarenjaci i zabušanti.".<ref>{{jezikk|srp.}} [http://suistorija.wordpress.com/o-hrvatima-u-subotici/izvestaj-vojnoj-obavestajnoj-sluzbi-o-bunjevcima-iz-1934-godine/ Subotica nekada] Izveštaj vojnoj obavještajnoj službi o Bunjevcima iz 1934. godine</ref><ref>{{jezikk|srp.}} [http://suistorija.wordpress.com/subotica-1918-1938/kako-je-lazar-stipic-planirao-prodaju-vrijednih-madarskih-gradskih-umjetnina/ Subotica nekada] Kako je Lazar Stipić planirao prodaju vrijednih mađarskih gradskih umjetnina</ref>
 
Početkom [[2. svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], [[1941]]. su Suboticu okupirali [[mađarska|mađarski]] [[fašizam|fašisti]], a oslobodili su je [[1944]]. Subotički [[partizani|partizanski]] odred i postrojbe [[Crvena armija|Crvene armije]]. U završnim borbama na željezničkoj postaji poginuo je zapovjednik Odreda, [[Jovan Mikić Spartak]], jugoslavenski reprezentativac i rekorder u atletici, po kojem su atletski i nogometni klubovi iz Subotice dobili ime.
 
Subotica se u suvremeni srednjoeuropski grad razvila krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. U nepuna dva desetljeća, jednog u XIX. i jedne u XX. stoljeću grad je doživio izuzetni urbani, industrijski, graditeljski i kulturni procvat. Osnovni arhitektonski oblik Subotici dao je bački HrvatBunjevac, [[Tit Mačković]], s preko 400 objekata koje je projektirao a prepoznatljivo ruho Subotici dali su i arhitekti [[Ferenc Raichl]], [[Dezsö Jakab]], [[Marcell Komor|Komora]], [[Géza Kocka]].<ref name="Subotičke">{{sr icon}} [http://web.archive.org/web/20080611055506/http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2084/strane/feljton.htm Subotičke] Molila je grad za pomoć, 8. veljače 2008.</ref><ref>[[Viktorija Aladžić]], [[Rukovet]], ''Titus Mačković kao graditelj secesije'', broj 4-5-6, listopad 1998.</ref> Brži razvoj obrtništva, industrije i trgovine potaknut je još [[1869]]. dolaskom prvog vlaka, a ubrzan izgradnjom električne centrale [[1896]]. i [[tramvaj]]skim prometom [[1897]].
 
[[Datoteka:Mapa položaja Subotica.svg|mini|lijevo|250|Plan grada Subotice.]]
 
Za izgradnju i gospodarski razvitak grada je mnogo pridonijelo gradonačelnikovanje subotičkog HrvataBunjevca [[Lazar Mamužić|Lazara Mamužića]], od [[1884.]] do [[1902.]], kada je uglavnom i formiran današnji izgled gradskog središta.
 
Začetke današnje suvremene industrije nalazimo koncem XIX. i početkom XX. stoljeća: tvrtka za izvoz mesa "Hartmann i Conen" s prvom hladnjačom u zemlji, prvu subotičku tvornicu [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]] i umjetnog gnojiva "Clotild" osnovanu [[1904]]., braća Ruf su [[1917]]. počeli proizvodnju bombona, industrija električnih motora "Sever" osnovana je [[1923]].
* Po popisu 1931., u Subotici je bilo 10.054 Srba od 100.058 stanovnika.
 
=== [[Hrvati]]Bunjevci u Subotici ===
[[Datoteka:Subotica17.jpg|mini|320px|desno|Subotica Gradska kuća]]
 
[[31. srpnja]] [[1743.]] je na sjednici Gradskog vijeća izabran za "prvog sudca" (što je onda zapravo značilo biti prvi čovjek u gradu) Stipan pl. Vojnić.<ref>Prothocollum Oppidi Cameralis Regio Privilegiati - Szent Maria, antehac Szabatka vocati 1743-1756: Anni 1743tÿ Diei vero 31mi Mensis Julÿ in Praesentia Spectabilis Dni Francisci de Redl SSae Rae Mattis Consiliarÿ et Bonorum Cameralium Administratoris, et Fiscalis Dni Perillustris Michaëlis Ubisko, nec non '''Stephani Vojnics''' Judicis, et Senatus Consulti, cum omnium Rerum ordo esset anima. F261. 1 pag. 1.</ref> Ista sjednica je bila sazvana radi sprovođenja Privilegije o statusu slobodne povlaštene komorske varoši Sveta Marija (''Szent Mária''), nekadašnjeg Subotičkog vojnog šanca.
 
Godine [[1747.]] je u Gramatikalnoj školi izvedena prva kazališna predstava na hrvatskombunjevačkom jeziku u Subotici. Odonda je to postalo tradicijom da se krajem školske godine, na hrvatskombunjevačkom, latinskom i mađarskom jeziku izvode kazališne predstave za učenike i roditelje.
 
Subotica je početkom 20. stoljeća bila grad s najviše Hrvata na svijetu, više nego što je imao [[Zagreb]].
 
U popisima iz 19. stoljeća nailazi se na veliku stavku "[[Bunjevci]]" prema stavci "Hrvati", ali treba uzeti u obzir činjenicu da je to rađeno u doba dok je Subotica bila dio Ugarske. Tadašnjim ugarskim vlastima nije bio probitak imati jačajuće nacionalne osjećaje "manjina" ([[Hrvati|hrvatske]], [[Srbi|srpske]], [[Nijemci|njemačke]], [[Slovaci|slovačke]], [[Rusini|rusinske]], [[Židovi|židovske]], [[Rumunji|rumunjske]]) u rubnim područjima Ugarske, jer je postojala izgledna opasnost da [[Mađari]] postanu manjina u velikom dijelu "uže Ugarske", te je stoga ugarska vlast provodila snažnu politiku asimilacije.
 
Za gradonačelnikovanja subotičkog Hrvata [[Lazar Mamužić|Lazara Mamužića]] 1884.-1902., njegova politička marljivost i agilnost je pridonijela gospodarskom poletu grada i građevinskom uređenju današnjeg središta Subotice.
 
Subotica je početkom 20. stoljeća bila grad s najviše HrvataBunjevaca na svijetu, više nego što je imao [[Zagreb]].
Godine [[1901.]] su mjesni [[Hrvati]] osnovali nogometni klub "''[[NK Bačka 1901 Subotica|Bácska Szabadkai Athletikai Club]]''". Da bi istaknuli hrvatstvo, klupski grb je sadržavao hrvatsku šahovnicu.
 
Za gradonačelnikovanja subotičkog HrvataBunjevca [[Lazar Mamužić|Lazara Mamužića]] 1884.-1902., njegova politička marljivost i agilnost je pridonijela gospodarskom poletu grada i građevinskom uređenju današnjeg središta Subotice.
Potvrda o malo drukčijoj stvarnoj nacionalnoj slici mogla se vidjeti kad su krajevi koji su bili dio Ugarske, prešli pod druge države, te su se ne računajući uzajamne seobe u matične države, pojavili "skokovi" broja pripadnika manjinskih naroda, a pada broja Mađara i, u hrvatskom slučaju, Bunjevaca. Hrvatski, ali i problem nekih drugih manjina, bilo je što su austrougarske vlasti podupirale autonomaške osjećaje. Uspješnim oblikovanjem nacionalne svijesti, autonomaške su stranke i ideje gubile utjecaj u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]].
 
Godine [[1901.]] su mjesni [[Hrvati]]Bunjevci osnovali nogometni klub "''[[NK Bačka 1901 Subotica|Bácska Szabadkai Athletikai Club]]''". Da bi istaknuli hrvatstvo, klupski grb je sadržavao hrvatsku šahovnicu.
Ipak, zbog činjenice da je grad ostao izvan matice Hrvatske sve vrijeme i nije bio dijelom autonomne Hrvatske, niti u zasebnoj upravnoj jedinici u kojoj su Hrvati bili izrazita većina, kao što je bila [[Dalmacija]], nego u izrazito asimilirajućoj jedinstvenoj Ugarskoj, tamošnji su Hrvati ostali izvan zamaha preporodnih događaja u Hrvatskoj i Subotica nije postala glavnim hrvatskim kulturnim središtem, nego je to postao Zagreb.
 
Poslije rata na mirovnoj konferenciji u Parizu odlučivalo se o područjima Istre i Bačke, koje su zemlje susjedi Kraljevine SHS htjele pripojiti sebi. Hrvatska izaslanstva Istre i Bačke nisu se ispunila, jer veći dio tih krajeva pao je pod Italiju odnosno Mađarsku. [[Rapallski sporazum|Rapallskim sporazumom]] veliki dio Hrvata i Slovenaca Istre pripao je Italiji koja se nije dobro odnosila prema njima, što je potaklo iseljavanje slavenskog stanovništva, Hrvata i Slovenaca. O odnosima talijanskih vlasti prema Slavenima izvještavao je subotički [[Neven (Subotica)|Neven]]. Mnogi su HrvatiBunjevci [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.|optirali]] za Kraljevinu SHS. Dio je završio u Subotici, od kojih su neki postali poznati sudionici javnog života grada: [[Ivan Žigante]], [[Antun Grebl]], [[Lovro Škaljer]] i [[Viktor Škaljer]] iz Pule, [[Josip Hološi]], [[Antun Flego|Antun]], [[Franjo Flego|Franjo]] i [[Drago Flego]] iz Buzeta, [[Josip Rakić]] iz Pomera, [[Josip Zidarić]] i [[Ćirič Žigante]] iz Sovinjka, [[Jakov Lirič]] i [[Antun Laginja]] iz Žminja, [[Josip Gomboc]], [[Branislav Pavlović]], [[Josip Vivoda]] i [[Milan Viličić]] iz Trsta i drugi, a najpoznatije ime bio je [[Mijo Mirković]], koji je osobito utjecao na [[Jovan Mikić|Jovana Mikića Spartaka]].<ref>Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 10 I, Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2010., N. Ušumović i M. Bara: Istra s. 43.</ref>
 
* Po popisu 1919., u Subotici je bilo 65.135 Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca).
* Po popisu 1931., u Subotici je bilo 45.792 HrvataBunjevaca od 100.058 stanovnika.
 
U međuratnom razdoblju 1918.-1941., subotička hrvatska inteligencija je studirala mahom u Zagrebu.<br>
3

uređivanja