Razlika između inačica stranice »Klasicizam«

Dodano 4.137 bajtova ,  prije 1 godinu
m
uklonjena promjena suradnika 31.217.36.31 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MrJaroslavik
(Popravljeno)
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
m (uklonjena promjena suradnika 31.217.36.31 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MrJaroslavik)
Oznaka: brzo uklanjanje
'''Klasicizam''' je naziv za razdoblje, stil ili smjer u europskim [[umjetnost]]ima.
Prethodi mu pretklasicizam, razdoblje u kojem prednjače Francois Couperin i Domenico Scarlatti.
Jedan od utemeljitelja Mannheimske škole je Jan Vaclav Stamitz.
 
== Klasicizam u likovnim umjetnostima ==
{{glavni|neoklasicizam}}
[[Image:Classicism door in Olomouc.jpg|desno|mini|Vrata izrađena u klasicizmu, [[Olomouc]], [[Češka]]]]
Označuje dva razdoblja u europskoj likovnoj umjetnosti.
 
# Starije razdoblje 16.–17. st. ili '''Palladijev klasicizam'''. Stil koji je talijanski graditelj [[Andrea Palladio]] ([[1508.]]–[[1580.]]) inaugurirao u sjevernoj [[Italija|Italiji]]. U gradnji objekata oslanja se pretežito na rimske [[antika|antičke]] uzore, a u arhitekturi oblikovanje uvodi jasnoću i jednostavnost, princip ravnih linija te plastičnu dekoraciju svodi na minimum. Koncepciji daje izraz mirne i dostojanstvene monumentalnosti. Snažno je utjecao na europske graditelje (J. van Campen u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], C. Perrault u [[Francuska|Francuskoj]])
# Mlađe razdoblje klasicizma (često se naziva [[neoklasicizam]]) traje od [[1760.]] do [[1830.]] Pojavio se kao reakcija na raskošnost [[barok]]a i pretjeranost [[rokoko]]a te posljedica arheoloških otkrića antičkih spomenika (npr. [[Pompej]]a). Glavni nositelji ideje klasicizma bili su arheolozi i povjesničari umjetnosti J. J. Winckelmann i Ph. Caylus, pa se umjetnost klasicizma ne vezuje izravno na umjetnost klasične [[Stara Grčka|Grčke]] i [[Stari Rim|Rima]], nego preko estetičkih zasada. Glavno je načelo traženje antičkih ideala ljepote.
 
== Klasicizam u glazbi ==
 
Klasicizam je oznaka za stilski pravac u europskoj [[glazba|glazbi]] u drugoj polovici 18. i prvoj četvrtini 19. stoljeća. Ima normativno i povijesno značenje. Kao pojam za glazbu uveden je početkom 19. stoljeća
Dijeli se na:
# rano (pretklasično) razdoblje (do [[1770.]])
# razdoblje visokog ili, prema najvažnijem središtu, [[Bečki klasicizam|bečkog klasicizma]], osobito vezanog uz stvaralaštvo [[Joseph Haydn|Josepha Haydna]], [[Wolfgang Amadeus Mozart|Wolfganga A. Mozarta]] i [[Ludwig van Beethoven|Ludwiga van Beethovena]], vremenski između [[1770.]] i [[1830.]]
 
Temeljne značajke klasicizma:
# u skladbi dominira nekom glasu povjerena člankovito građena melodija podesna za motivičku obradu;
# temeljno oblikovano načelo je tematsko-motivički rad;
# motiv i tema podvrgnuti su ritamskim, harmonijskim, dinamičkim i agogičkim promjenama, uz zadržavanje svojega osobnoga prepoznatljivog oblika.
 
== Klasicizam u književnosti==
 
[[File:Molière - Nicolas Mignard (1658).jpg|thumb|[[Molière|Molièreov]] portret,1658.]]
 
Karakterizira ga nasljedovanje [[antika|antičkih]] književnih uzora, formi, [[stil]]a i sadržaja, kao i slijeđenje strogih pravila književnog oblikovanja, uzvišenost stila, važnost jasnoće, mjere, harmonije i [[kompozicija (književnost)|kompozicije]], njegovanje poučnosti i visokih etičkih vrijednosti, kao i prevladavanje racionalnog principa nad strastima, osjećajima i neobuzdanom maštom te formalnim i sadržajnim prekomjernostima. Osobito se snažno razvio u [[francuska književnost|francuskoj književnosti]].
 
Književnost je po tome hijerarhijski uređen sustav književnih vrsta, koje se razlikuju po stilu, tematici, načinu izražavanja i drugom, pri čemu su [[ep]] i [[tragedija]] najcjenjenije književne vrste kojima pripada visoki stil, dok se [[komedija]] koristi niskim stilom.
 
Središnje ličnosti francuskog klasicizma su pisci uzornih tragedija [[Pierre Corneille]] i [[Jean Racine]] te komediograf [[Moliere|Jean Baptiste Poquelin Moliere]], koji se udaljuje od strogih klasicističkih normi, ali njeguje racionalnost, kompozicijska načela i didaktičnost.
 
Prema nekim obilježjima svojih djela, predstavnicima klasicizma u njemačkoj književnosti mogu se smatrati [[Goethe|J. W. Goethe]] i F. Schiller, u talijanskoj književnosti V. Monti i V. Alfieri, u engleskoj književnosti J. Dryden i A. Pope, a u ruskoj književnosti A. D. Kantemir, M. V. Lomonosov i [[Gavrila Deržavin]].
 
== Povezani članci ==
 
516

uređivanja