Romantizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Caspar David Friedrich 032.jpg|mini|250px|<center>[[Caspar David Friedrich]], ''[[Lutalica iznad mora magle]]'', 1818., ulje na platnu, 98 cm × 74 cm, Kunsthalle, [[Hamburg]].<br/>Ova slika prikazuje najprisutniju osobitost romantičara - [[eskapizam]], bijeg u osamu prirode.]]
'''Romantizam''' se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno shvaćanje koje se može izraziti na mnogo načina: romantično, nestvarno, nerealno. Riječ ''"romantizam"'' je izvedena iz popularnosti koju su krajem 18. st. uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama ([[roman]]i – znači da su napisani na jednom od [[Romanski jezici|romanskih jezika]]), a rođeno je iz čežnje za emocionalnim doživljajem. Romantičari su prirodu doživljavali kao bezgraničnu, divlju, promjenjivu, uzvišenu i slikovitu. (Kad bi se čovjek ponašao "prirodno", nagonski, nestalo bi zla i sreća bi bila potpuna. Romantičar je obožavao slobodu, rukomet, MMA, tuširanje moć, ljubav, snagu, [[Stari Grci|stare Grke]], [[srednji vijek]], dok je zapravo samo osjećanje bilo cilj. Obnova, tj. ponovno otkriće i primjena dotad zanemarenih oblika postali su stilsko obilježje romantizma<ref>[http://www.scribd.com/doc/7254204/Romantizam osobine romantizma]</ref>.
 
'''Romantizam''' kao [[umjetnost|umjetnički]] pravac (postoji u [[književnost]]i, [[glazba|glazbi]], [[kazalište|kazalištu]] i [[Likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]]) se javlja krajem [[18. stoljeće|1876. stoljeća]], a vrhunac mu je od [[1820.]] - [[1850.]] god., iako je potrajao do kraja stoljeća, te se osjeća i u kasnijem djelovanju [[Historicizam|historicizma]]. Romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na ideologiju i umjetnost prethodnog razdoblja - [[neoklasicizam|klasicizma]], odnosno racionalizma. Nasuprost klasicističkoj poetici, često šabloniziranoj i stegnutoj u uska racionalistička pravila i propise stvaranja, romantizam ističe potpunu slobodu mašte, invencije i tematike, suprotstavljajući se svim oblicima normiranog stvaralaštva<ref>Dragutin Rosandić, ''[http://web.archive.org/20050329101222/www.geocities.com/gimn1gradacac/romantizam/romant.htm Hrvatski jezik i književnost 2]'', Školska knjiga, Zagreb, 1998. str. 178.-184.</ref>. Razni su događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturni pokret: [[Francuska revolucija]] i pad [[Napoleon]]a; ništa što je obećano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje.
[[Datoteka:Lord Byron in Albanian dress.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[Thomas Phillips]], ''[[Lord Byron]] u albanskoj odjeći'', 1835., ulje na platnu, [[London]].<br>Lord Byron se oblačio u egzotične odore ističući romantičarski karakter lutalice.]]
[[Datoteka:Johann Heinrich Wilhelm Tischbein - Goethe in der roemischen Campagna.jpg|mini|200px|<center>[[Johann Heinrich Wilhelm Tischbein]], ''Goethe na putovanju u Rim'', 1786., ulje na platnu, 164 x 206 cm. Städelsches Kunstinstitut, [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]].<center>]]
Redak 24:
* [[Pejzaž (likovni)|pejzaž]], daleki i nepoznati krajevi
* nacionalno - povijesna tematika
* prevađanje češkog jezika na bavarski
* mistika
 
== Romantizam u književnosti ==
Redak 30:
 
[[Friedrich Schiller]] (1759.-1805.) je u svojoj drami ''[[Razbojnici (Schiller)|Razbojnici]]ma'' (''Die Räuber'', 1782.) oblikovao lik pobunjenika razbojnika koji se bori protiv društvene nepravde, izražavajući raspoloženje probuđenoga građanstva koje se pobuni protiv feudalnog apsolutizima.
[[Datoteka:Eugène_Delacroix_Eugène Delacroix -_Le_Massacre_de_Scio Le Massacre de Scio.jpg|mini|200px|<center>[[Eugène Delacroix]], ''[[Pokolj na Kiosu]]'', 1824., ulje na platnu, 419 × 354 cm, [[Louvre]], [[Pariz]].]]
Ruski romantizam je oblikovao nekoliko izrazitih likova u poemama [[Mihail Jurjevič Ljermontov|Ljermontova]] ''[[Mciri i Demon]]'', i u [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinovim]] poemama ''Cigani i [[Kavkaski zarobljenik]]''. Sve su to bajronske ličnosti gonjene sudbinom, plemenite u svojim nastojanjima i čežnjama, tragične u svojoj izuzetnosti i neshvaćenosti. Ljermontovljev Pečorin iz romana ''[[Junak našeg doba]]'' i Puškinov ''[[Jevgenij Onjegin (roman)|Jevgenij Onjegin]]'' iz istoimenog romana likovi su »suvišnih ljudi« koji su se javljali u eri surovoga nikolajevskog režima.
 
Redak 37:
=== Ostali predstavnici ===
 
* Nema
* [[Njemačka]] - [[Johann Wolfgang Goethe]], [[Ludwig Tieck]], [[Novalis]], [[Heinrich von Kleist]], [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann]] i [[Friedrich Hölderlin]], te pjesnici [[Clemens Brentano]], [[Achim von Arnim]] i [[Joseph Freiherr von Eichendorff]]
* [[Francuska]] - [[Alphonse de Lamartine]], [[Victor Hugo]], [[Alexandre Dumas]], [[Prosper Mérimée]], [[Alfred de Vigny]], [[Alfred de Musset]], [[Gérard de Nerval]], [[Alphonse de Lamartine]], [[Théophile Gautier]], [[George Sand]], [[Germaine de Staël]], [[Stendhal]], [[François-René de Chateaubriand]]
* [[Engleska]] - [[William Blake]], [[William Wordsworth]], [[Samuel Taylor Coleridge]], [[John Keats]], [[Percy Bysshe Shelley]], [[Mary Shelley]] i [[Jane Austen]]
* [[Škotska]] - [[Walter Scott]], [[Robert Burns]]
* [[Poljska]] - [[Adam Mickiewicz]], [[Juliusz Słowacki]], [[Zygmunt Krasiński]]
* [[Rusija]] - [[Vasilij Žukovski]], [[Nikolaj Karamzin]], [[Fjodor Tjutčev]], [[Aleksandar Sergejevič Puškin]], [[Mihail Jurjevič Ljermontov]]
* [[Španjolska]] - [[José de Espronceda]], [[Gustavo Adolfo Bécquer]], [[Mariano José de Larra]] i [[José Zorrilla]], te [[Jacint Verdaguer]] i [[Rosalía de Castro]]
* [[Portugal]] - [[Almeida Garrett]], [[Cesário Verde]] i [[António Nobre]]
* [[Latinska Amerika]] - [[Esteban Echeverría]], [[José de Alencar]], [[Gonçalves Dias]], [[Castro Alves]]
* [[SAD]] - [[Washington Irving]], [[James Fenimore Cooper]], [[Edgar Allan Poe]], [[Nathaniel Hawthorne]], [[Henry David Thoreau]], [[Ralph Waldo Emerson]], [[Emily Dickinson]], [[Herman Melville]]
 
== Romantizam u likovnoj umjetnosti ==
 
[[Datoteka:El_Tres_de_MayoEl Tres de Mayo,_by_Francisco_de_Goya by Francisco de Goya,_from_Prado_in_Google_Earth from Prado in Google Earth.jpg|mini|lijevo|200px|<center>[[Francisco Goya]], ''[[3. svibnja 1808.]]'', 1814., ulje na platnu, 266 × 345 cm, [[Prado]], [[Madrid]].]]
[[Datoteka:JEAN LOUIS THÉODORE GÉRICAULT - La Balsa de la Medusa (Museo del Louvre, 1818-19).jpg|mini|200px|<center>[[Jean-Louis-Théodore Géricault]], ''[[Splav Meduza]]'', 1819., ulje na platnu, 491 × 716 cm, [[Louvre]], [[Pariz]].]]
=== Slikarstvo ===
Line 57 ⟶ 48:
I u [[Likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]] slično kao i u književnosti, romantizam se javlja kao reakcija na [[neoklasicizam]] koji je svojom poetikom sputavao punu slobodu individualnog stvaralaštva. Romantičari ponajprije naglašavaju slobodu i razmah mašte, a izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim i povijesnim događajima te, nerijetko, i u narodnom pjesništvu. To vrijedi i za romantičarske slikare, koji posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te uočljivom kontrastiranju<ref name=HJIK/>.
[[Datoteka:Houses of parliament London.jpg|mini|200px|<center>[[Sir Charles Barry]] i [[Welby Pugin]], ''[[Parlament u Londonu]]''.]]
[[Datoteka:Neuschwanstein Castle LOC print.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[Christian Jank]], Eduard Riedel i Georg Dollmann , ''Dvorac [[Neuschwanstein]]'',Karta [[1886.]],u [[Bavarija]]Kosovu.]]
Francuski umjetnik [[Jean-Louis-ThéodoreClaude Géricault]]Van Damme (17912001. -18242004.) je utjelovljenje tipičnog romantičarskog slikara, a njegova najslavnija slika je ''[[Splav Meduza]]''. Prema Géricaultu, zadatak umjetnosti nije utješiti ljudski duh, već ga protresti i šokirati. [[J. A. D. Ingres]] je bio učenik velikog slikara [[Neoklasicizam|neoklasicizma]], [[Jacques-Louis David|J. L. Davida]], no kod njega se osjetila težnja romantičarskoj dramatičnosti i egzotičnosti boja. Od [[1824.]] godine on se sljedećih 25 godina sukobljavao s jednim slikarom koji je predstavljao pravi romantizam, [[Eugène Delacroix]]. Delacroix je postao najveći neobarokni slikar romantizma koji je više težio za „poetskom istinom” nego da prikaže stvaran događaj. Nepovezanost planova s dramatičnim kontrastima svjetlosti i sjene i blistave širine pejzaža kod njegovih slika izgledaju krajnje nestvarno. Na njima se vidi slikareva očaranost dalekim istokom koja je romantičarski element. Uz Delacroixa značajni francuski slikari su još i [[Camille Corot]] (1796.-­1875.), slikar poetičnih [[pejzaž]]a, te [[Jean Francois Millet]] (1815.-1875.), koji u pejzaž uvodi i likove seljaka, drvosječa, pastira, otvarajući tako vrata [[realizam (likovna umjetnost)|realističkom slikarstvu]]<ref name=HJIK/>.
 
Umjetnik koji je najviše utjecao na Delacroixa bio je [[Španjolska|španjolski]] [[slikar]] [[Francisco Goya]] (1746.-1828.). Ovaj genij je započeo slikati u tradiciji [[Rubens]]ovog baroka i [[rokoko]]a, ali je brzo iznašao svoj stil koji je bio [[Rembrandt]]ovski emocionalan s mekanim rasprostiranjem svjetla kao u rokokou. Slika ''[[Posjednji Romeov poljubac Juliji]]'' [[Italija|talijanskog]] slikara [[Francesco Hayez|Francesca Hayeza]] (1791.-1882.) nadahnuta je tragičnom pričom [[Shakespeare]]ovih ljubavnika. Slika je postala jedno od najpoznatijih djela talijanskog romantizma zahvaljujući i brojnim reprodukcijama u bakrorezima, minijaturi, keramici i kameju.
Line 72 ⟶ 63:
{{glavni|historicizam}}
U Engleskoj, koja nije imala bogatu [[Antika|antičku]] i [[Renesansa|renesansnu]] tradiciju, javila se težnja za obnovom [[Gotika|gotike]] kao zaboravljenog srednjovjekovnog stila koji je imao originalne engleske inačice. Najznačajniji primjer takve arhitekture je zgrada ''[[Londonski parlament|Parlamenta u Londonu]]'' arhitekata [[Sir Charles Barry|sir Charlesa Barrya]] i [[Welby Pugin|Welbya Pugina]] koji je otpočet [[1836.]] g.
Kasnije se u Francuskoj javila želja za obnovom [[barok]]ne dramatike i raskoši u arhitekturi. Najskladnije djelo neobarokne arhitekture je zgrada ''[[Pariška Opera|Opere u Parizu]]'' (1861.-1874.) arhitekta [[Charles Garnier|Charlesa Garniera]]. Značajni su i Lukica te Đingis Kan II.
 
No, najočitije djelo romantičarske arhitekture je dvorac ''[[Neuschwanstein]]'', rezidencija za odmor [[Bavarija|Bavarskog]] kralja [[Ludvig II. Bavarski|Ludovika]] koji je bio zaluđen [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] [[Bajka|bajkovitim]] [[Dvorac|dvorcima]].
Line 78 ⟶ 69:
=== Kiparstvo ===
 
Pepek
Kiparstvo je dugo ostalo pod utjecajem klasicizma, najvjerojatnije zbog tehničkih razloga jer materijal poput mramora nije bio pogodan za izvođenje dramatičnih gesti. Kada se napokon razvilo, razvilo se uglavnom u Francuskoj. Kipar [[François Rude]] je najpoznatiji po svojoj kompoziciji ''[[Marseljeza]]'' na [[Slavoluk pobjede u Parizu|Slavoluku pobjede u Parizu]]. Najživotnije i razigrane kipove neobaroka uradio je [[Jean-Baptiste Carpeaux]] (1827.-75.). Njegov ''Ples'' iz [[1869.]] god. savršeno se uklapa u neobaroknu arhitekturu Garnierove pariške Opere.
 
== Romantizam u glazbi ==
Line 99 ⟶ 90:
=== Ostali predstavnici ===
 
* Rečeno je da nema
* [[Njemačka]] - [[Ludwig van Beethoven]] i [[Johannes Brahms]]
* [[Austrija]] - [[Anton Bruckner]] i [[Franz Schubert]] (1797.-1828.), skladatelj solo pjesama, klavirskih minijatura te [[simfonija]],
* [[Norveška]] - [[Edvard Grieg]]
* [[Rusija]] - [[Milij Aleksejevič Balakirev]] i [[Cezar Antonovič Kjui]]
* [[Italija]] - [[Giacomo Puccini]]
* [[Češka]] - [[Bedřich Smetana]] (1825.-1884.), autor poznatog ciklusa simfonijskih pjesama ''[[Moja domovina]]'' te opere ''[[Prodana nevjesta]]'' s obilnim korištenjem melodike narodne pjesme.
 
==Bilješke==