Zenica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 351:
U Kraljevini SHS sjedište kotara u Travničkom okrugu do 1922. godine, pa dijelom [[Travnička oblast|Travničke oblasti]] (1922.–29.) i [[Drinska banovina|Drinske banovine]] (1929.–41.).<ref name="enciklopedija"/>
BiH je dosta stagnirala politički, gospodarstveno i u društvenom životu. Velika svjetska kriza produljila je agoniju. Na popisu 1931. Zenica je imala 9078 stanovnika (4 086 ili 36,2% muslimana, 3 243 ili 24,3% katolika, 1 399 ili 18,2% pravoslavnih, 102 ili 0,5% protestanti itd.), zenički kotar 35 883 stanovnika.<ref name="Zenicaba-povijest"/>
Oporavkom od rata i epidemija, broj stanovnika naglo je porastao u prostranoj zeničkoj župi. Ukazala se potreba za osnutkom nove župe. Župa sv. Ilije prostirala obuhvaćala je cijelu lijevu stranu rijeke Bosne, od ušća Lašve na jugu do Nemile na sjeveru. Puk nije isprve razmišljao o osnutku nove župe nego o restauraciji stare crkve u kojoj bi se makar jednom mjesečno slavila sveta misa, čime bi se način sačuvala svetost mjesta, ali isto tako i uspomena na tešku prošlost. Poslali su zamolbe u Sarajevo, na što je ordinarijat naložio župniku u Crkvici preslušati molitelje i ispita opravdanost zahtjeva. Rezultat je bio da je nadbiskup Ivan Šarić 31. listopada 1935. godine osnovao župu Gornja Zenica sa sjedištem uz staru crkvu. Župa je stavljena pod nebesku zaštitu svetoga Josipa.<ref name=svjosipzenica/> Tako je Gornja Zenica se izdvojila iz župe Zenica i postala je neovisna župa. Zenička župa imala je 1935. god. 5.700 vjernika.<ref name="Bosna Srebrena"/> Izbor sv. Josipa kao zaštitnika je što se zadnja misa u staroj crkvi slavila na svetkovinu sv. Josipa 1910. godine. Drugi je bio što je bilo logično da Zenica kao radnički grad, sa novom župom čiji su stanovnici većinom radnici stavi pod zaštitu sv. Josipa radnika. Nakon 25 godina, 10. listopada 1935. godine u staroj je crkvi služena prva misa. Stara je crkva bila trošna, s tek dobro očuvanim zidovima. Prvi župnik [[Milivoj Čekada]], svjestan pastoralnih potreba mlade i vitalne župe odustao je od preinake i adaptacije te nije obnovio staru, nego na temeljima stare iz 1870. godine 1939. godine izgradio novu [[crkva sv. Josipa u Zenici|crkvu sv. Josipa]]. Filijalna crkva ove župe je u Drivuši.<ref name=svjosipzenica/>
Pred rat je gospodarski život živnuo ulaganjem u zeničku željezaru, najveće poduzeće u državi s više od 4000 radnika. Pojavila su se i nova kulturno-prosvjetna društva, sokolske organizacije, prve novine, tjedne i mjesečne tiskovine, politički listovi, domaći inelektualci školovani i obrazovani u inozemstvu a koji su djelovali u Zenici: fra [[Ljubo Hrgić]], [[Jakov Ozmo]], [[Derviš Imamović]], [[Nedjeljko Radić]], [[Abdulaziz Borić|Abdul-Aziz Asko Borić]]. Djelovala su športska društva Osman Đikić, Građanski, Željezara i Đerzelez.<ref name="Zenicaba-povijest"/>