|
=== Rat u BiH ===
Prvi novac neovisne Bosne i Hercegovine tiskan je u Zenici. Prve vojne smotre Armije Republike Bosne i Hercegovine održane su ovdje. U tijeku rata organiziran je privredni sajam ZEPS.<ref name="Zenicaba-povijest"/>
Službena prva civilna žrtva agresije na BiH u Zenici je mala dvogodišnja Hrvatica Matea Jurić (29. srpnja 1990. – 13. svibnja 1992.), koja je ubijena [[13. svibnja]] [[1992.]] hitcem iz vatrenog oružja za vrijeme blokade tadašnje vojne kasarne JNA u naselju BilmišćeBilimišće. Danas se tradicionalno u Radakovu organizira skup sjećanja na Mateu Jurić.<ref>(boš.) [http://ba.n1info.com/Vijesti/a41916/Sjecanje-na-Mateu-Juric.html N1 BiH] FENA:''Sjećanje na Mateu Jurić, prvu civilnu žrtvu rata u Zenici'', 13. svibnja 2015. (pristupljeno 14. svibnja 2019.)</ref> U ratu u BiH Zenica je bila jedno od središta kampanje u predfazi [[Bošnjačko-hrvatski sukob: Zenica i Žepče|velikobošnjačke agresije]] na Hrvate Srednje Bosne. Situacija od lipnja do kolovoza 1992. ukazivala je na krajnje netolerantno muslimansko ponašanje. VOS GS HVO je [[22. srpnja]] [[1992.]] izvijestio o stanju u srednjoj Bosni da je na teritoriji Srednje Bosne došlo je do pogoršanja političke sizuacije koja se ogleda u odnosima između HVO i TO, odnosno muslimanskih snaga. Najviše se to očitovalo u rubnim općinama HB (Kiseljaku, Busovači, Vitezu, Travniku, Novom Travniku, Gornjem Vakufu pa i Bugojnu). Na tim su prostorima bila dva zspovjedništva, no dok se HVO borio i držao bojišnice prema Srbima, muslimanska TO je bježala s položaja, paradirala po gradovima, pljačkala i bacala ljagu na HVO. Za uspjehe se neopravdano isticalo TO Zenice, a podcjenjivalo HVO Zenice. Svi zapovjednici TO na prostoru Srednje Bosne bili su pripadnici bivše JNA: u Novom Travniku major [[Refik Lendo]], Travniku H. Ribo, Vitezu R. Dugalić u Busovači H. Bajrić a u Zenici [[Džemo Merdan]]. Zenica je bila središte muslimanskih fundamentalističkih snaga, glavno središte za sve radnje na regiji i organizirane kampanje protiv snaga HVO. Fundamentalizam je došao do izražaja što je izravno pogoršalo situaciju na vojnom planu. Džemo Merdan je glavni u mreži oficira JNA u TO i diktirao je svom situacijom stvarajući netrpeljivost i sukobe između muslimana i Hrvata. U Zenici su se pripremale i uvježbavale postrojbe za djelovanje protiv postrojbi HVO. Obučavane su u mudžahedinskom stilu (fanatizam) i ljeta 1992. imale su oko 1.500 vojnika a zapovijedao im je Džemo Najetović. Imali su i 21 tenk, a postrojbu im je vodio oficir JNA koji je rušio Gospić E. Burak. Do Sporazuma između država BiH i RH 23. srpnja 1992. SDA Zenica sprovodila je kampanju protiv Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i njenog predsjednika Bobana. U kampanju je uključen i MUP BiH, sredstva javnog priopćavanja BiH, te Press centar Zenica. SAD je u tom razdoblju podržavala sve odluke Predsjedništva i Vlade BiH te inzistirala na jedinstvenim OS BiH i jedinstvenom zapovjedništvu. Premda su načelno podupirali jedinstvenu obranu i protok ljudi, u praksi je sve bilo drukčije. Muslimani su htjeli na području Zenice uspostaviti čisti muslimanski kanton. Potiskivali su Hrvate i Srbe iz tih predjela što je uzrokovalo konfuznost i nesigurnost pučanstva koje je bilo izloženo zlostavljanju, verbalnim uvredama, osobnoj nesigurnosti i slično. Sredstva javnog priopćavanja nisu govorila o tome, nego su iznosila laži da tamošnji teritorijalci štite Srbe i Hrvate i imovinu tih naroda. Sredstva javnog priopćavanja BiH nerado priopćava ju službena stajališta HVO, nedostupni je tisak iz Hrvatske, zanemaruje se hrvatski jezik, kultura i slično.Krizni štab općine Zenica donio je u tom vremenu odluku kojom Skupština općine Zenica je preuzela sva ovlaštenja u svezi poslovanja željezare Zenica i postavljala je Muslimane na rukovodeća radna mjesta u tom poduzeću. Naprotiv, kad je slično htio učiniti HVO u Kaknju, gdje pretežno žive Hrvati, SDA se protivila. Po ocjeni HVO, SDA se služila podvalama i lažima protiv HVO, čime su htjeli prikriti svoje neuspjehe i nesposobnost. Muslimanska politika u Zenici bila je isključiva. Htjeli su napraviti etnički čisti muslimanski kanton, bez Hrvata i Srba. Do [[15. srpnja]] iz Zenice iseljeno je oko 80 % srpskog pučanstva. Iz vojarne TO Zenica pucali su na sela u kojima žive Hrvati, a da se pritom ništa ne poduzima, što je potvrda čišćenja područja Zenice nemuslimanskog stanovništva od strane SDA. Doznalo se za postojanje muslimanskog osnovnog plana koji se sastoji u tom da iz centra preko Visokog presjeku Kiseljak i Fojnicu te istovremenim udarom preko Uskoplja, Novog Travnika i Travnika odsjeku sve dijelove Herceg-Bosne i da zaokruže svoj naum o preuzimanju srednje Bosne u svoju muslimansku džamahiriju što otvoreno propagiraju kroz Tespih diviziju i Handžar diviziju. Problem je bio i s naoružanim i opremljenim muslimanima (njih oko 500) koji su došli iz Hrvatske sa zadaćom biti u funkciji obrane Jajca, Dobretići i Travnika. Nisu uopće bili na položajima i sustavno su pravili probleme kao i postrojba od 250 vojnika u Dub-Mehurići koja se otvoreno stavila u funkciju fundamentalizma i uopće nije išla u borbu protiv srpskih četničkih snaga. HVO je unatoč svemu održavao kontakte sa Muslimanima i davao inicijativu za zajedničko cijelovanje. Zbog svega je HVO opravdano sumnja u dobre namjere SDA koje u praksi odudaraju od proklamacija. Tu sumnju je potvrdila i dilema HVO glede kontrole Sefera Halilovića, načelnika OS BiH od strane Predsjedništva BiH. Po ocjeni HVO Srednje Bosne legalna vlast BiH tiskanjem bonova bez pokrića svjesno obmanjuje državu i njeno pučanstvo, te na taj način sve više zatvara puteve nabavke robe iz Hrvatske. Stoga je HVO zaključio da je neophodno neka poduzeća u Zenici staviti pod kontrolu HVO zbog lakšeg plasmana hrvatske robe, koja bi se prodavala za HRD i devize. Na sve primjedbe od strane HVO, Okružni štab obrane Zenice oglasio se jedino [[2. rujna]] glede "kleveta i glasina protiv Armije BiH i njenih predstavnika Muslimana", te ratnih zločinaca u zapovjedništvima armije BiH- Glede toga, rečeno je da će se javnost upoznati sa životopisom bivših oficira JNA, te da će se vojna policija, koja se stavila iznad armije i civilnih vlasti, staviti u ustroj vojnih postrojbi. Prema dnevnom izvješću VOS GS HVO Muslimani u BiH su navodno dobili interna upustva da ulaze isključivo u postrojbe TO ili HOS, da bi se borili protiv legalnih civilnih vlasti HVO i pokušali držati što više teritorije pod svojom kontrolom.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti, Slobodanpraljak.com] dokument Operativna zona Srednja Bosna – Zborno područje Vitez, preuzeto 17. ožujka 2018.</ref>
Početkom rata u grad je pristiglo oko 50.000 prognanika. Već 1. siječnja 1993. muslimanske snage su iz hrvatskog dijela Zenice protjerale Hrvate i odmah se uselili u njihove kuće. Od 18. travnja do 8. lipnja 1993. vodila se bitka između tzv. Armije BiH i HVO. Nakon te bitke muslimansko-bošnjačke snage odvele su u zatočeništvo u zatvor Zenica 520 Hrvata. Hrvati su bili prisiljeni napustiti Zenicu. Ako se nisu odazvali mobilizaciji, sudilo im se i slalo ih u zatvor (70 osoba) ili u Muzičku školu (15 osoba). Na području Zenice djelovalo je nekoliko logora pod vlašću muslimanskih snaga i muslimansko-bošnjačkog vodstva koje je nelegitimno si prisvojilo Vladu BiH. ICRC je potvrdio 6 logora sa oko 500 zatočenika ukupno. To su bili [[Logor KPD Zenica|KPD]] (potvrdili UN i ICRC), [[Logor Muzička škola u Zenici|Muzička škola]] (potvrdili UN i ICRC), Stadion Bila, Rudnik, Tvornica, Bolnica, Škola i Vojni zatvor.<ref>[http://hdlskl.hr/svjedocanstva/zenica/ HDLSKL] ''Zenica'' . Iz knjige “Putevima pakla kroz srpske koncentracijske logore 1991… u 21. stoljeće. (pristupljeno 14. svibnja 2019.)</ref>
|
