Venecijanski bijenale: razlika između inačica

[http://www.labiennale.org/en/dance/ La Biennale di Venezia<!-- Bot generated title -->]</ref>. Osim toga, [[Venecijanski bijenale arhitekture]] održava se od 1980. godine, a od 2002. godine u redovnom inrervaluintervalu izmjenjuje se s međunarodnom izložbom suvremene likovne umjetnosti.

|1895.

|1980.

|Svake druge godine (od. 2000.)

|1930.

|1934.

|1934.

|2004.

dvogodišnje 2010–162010.–16.)

Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti, te na sličan način Venecijanski bijenale arhitekture, sastoje se od Glavne izložbe (''Mostra Internazionale''), Nacionalnih sudjelovanja (''Partecipazioni Nazionali'') i kolateralnihpopratnih događanja (''Eventi Collaterali'').

PočeciPočetci bijenala sežu u [[1893.]] tadgodinu kad je venecijanski gradonačelnik Riccardo Selvatico predložio Gradskom vijeću predložio pokretanje Bijenalne izložbe, ali nacionalnog karaktera,. Godine [[1894.]] ideja je izmjenjenadopunjena timemogućnošću dasudjelovanja moguizabranih sudjelovatimeđunarodnih i međunarodni umjetnici koji prođu selekcijuumjetnika. Prva izložba najavljena je za [[1895.]], tijekom zime izgrađen je Palazzo dell'Esposizione (Izložbena palača) po projektu Enrica Trevisanata (pročelje Marius De Maria) na tada tek izgrađenom prostoru Giardini di Castello.

Prvi bijenale održan je [[1895.]] na toj prvoj izložbi dekorativna umjetnost imala je zapaženo mjesto, posjetilo ju je 224,.000 ljudi. Izložba je vremenom postajala sve više međunarodna, tako da je od [[1907.]] nekoliko zemalja pokrenulo gradnju vlastitih nacionalnih paviljona na izložbenom prostoru. Između [[1916.]] i [[1918.]] bijenale nije održan zbog [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Bienale pokazuje sve veći interes za inovativneinovativna tendencijestremljenja u modernoj umjetnosti. Između dva svjetska rata, mnogi istaknuti moderni umjetnici izlagali su na bijenalu.

Godine 1927. godine osnovana je FondacijaZaklada [[Fondazione Quadriennale di Roma|Quadriennale di Roma]] sa zamisli da se u Rim usredotoči glavna proizvodnja nacionalne figurativne umjetnosti, ostavivši Venecijanskom bijenalu održavanje međunarodnih manifestacija.<ref>{{Cite web|url=http://www.sconfini.eu/arte-e-cultura/78-arte-contemporanea/3262-attesa-per-la-ripresa-autunnale-del-mercato-dellarte-contemporanea.html|title=Attesa per la ripresa autunnale del mercato dell'arte contemporanea|author=Redazione Sconfini|language=tal.|site=www.sconfini.eu|access=10. svibnja 2017.}}</ref>

Do [[1930.]] godine uprava bijenala bila je u ingerenciji nadležnosti vijeća grada Venecije, tadtada je prešla na nacionalnu razinu ( postala je formalno neovisna institucija -Ente Autonomo), a time i u ruke [[Benito Mussolini|Mussolininijeve]] [[Fašizam|fašističke]] vlasti. Bijenale je [[1930-ih]], osnovao nekoliko novih popratnih manifestacija: ''Glazbeni Festival'' [[1930.]], [[Venecijanski filmski festival]] [[1932.]] i ''Kazalištni festival'' [[1934.]]. Od [[1938.]], dodjeljuju se ''Velike nagrade'' za radove izložene na glavnoj izložbi.

Nakon šest godina pauzestanke tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (posljednji je održan [[1942.]] u okrnjenom sastaavu), Bienale je nastavio s normalnom izlagačkom djelatnošću [[1948.]] godine želivši obnoviti pozornost na europske i svjetske avangardne te kretanja u suvremenoj umjetnosti. Apstraktni ekspresionizam bio je hit Bijenala [[1950-ih]], pop-art [[1960-ih]]. Između [[1948.]] do [[1972.]] talijanski [[arhitekt]] Carlo Scarpa izveo je niz smionih intervencija na paviljonima bijenala.

ProtestiProsvjedi su obilježili Bijenale održan buntovne [[1968.]] i označili krizu koncepcije bijenala. Nakon toga odbačeno je nagrađivanje - ''Velikom nagradom'', veći naglasak datdan je tematskim izložbama. Bienale [[1974.]] obilježili su protestiprosvjedi protiv diktature [[Augusto Pinochet]] u [[Čile|Čileu]]. Uvedene su nove nagrade - Zlatni lav (Leone d'Oro), poput nagrada na [[Venecijanski filmski festival|Venecijanskom filmskom festivalu]] - postmoderna umjetnost stupila je na scenu.

Bijenale [[1980.]] obilježili su kuratori manifestacije kritičari [[Achille Bonito Oliva]] i Harald Szeemann koji su uveli ''Aperto'', dio izložbe u kojem bi se izlagala istraživanja na području umjetnosti. Talijanski povjesničar umjetnosti Giovanni Carandente bio je kurator izložbi iz [[1988.]] i [[1990.]] Nakon tog je napravljena pauza od tri godine da bi se Bienale [[1995.]] točno poklopio sa 100. obljetnicom Bienala. Bijenale [[1993.]] ponovno je vodio Achille Bonito Oliva, nakon njega dvojac Jean Clair i Germano Celant bili su kuratori

* 2003. Boris Cvjetanović, Ana Opalić

* 2005. Pasko Burdelez, Zlatan Dumanić, Alen Floričić, Tomo Savić Gecan, Boris Šincek, Goran Trbuljak

* 2007. Ivana Franke

* 2009. Nikola Koydl, Zoltan Novak, Matko Vekić

* 2011. BADco, Antonio G. Lauer

* 2013. Kata Mijatović

* 2015. Damir Očko

* 2017. Tina Gverović, Marko Tadić

* 2019. [[Igor Grubić]]