Pokretna traka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Pokretna traka |
Nadopunio Pokretna traka |
||
Redak 8:
[[datoteka:Prenosilo 37.png|mini|desno|250px|Skica pokretne trake: 1. gornji, radni dio trake, 2. donji, jalovi dio trake, 3. nosivi valjci, 4. valjci ispod utovarnog uređaja, 5. pogonski bubanj, 6. natezni bubanj, 7. natezni [[uteg]], 8. usipni lijevak utovarnog uređaja, 9. istovar materijala (preko glave).]]
[[datoteka:Prenosilo 38.png|mini|desno|250px|Presjek gumene trake: a) s uloškom od [[pamuk]]a ili [[polimer]]nih materijala, b) s uloškom od [[Čelično uže|čelične užadi]].]]
[[datoteka:Prenosilo 39.png|mini|desno|250px|Pokretna traka s navulkaniziranim naboranim rubovima i poprečnim pregradama (za uspone do 70˚).]]
[[datoteka:Prenosilo 40.png|mini|desno|250px|Prenosila s 2 trake: a) za veoma strmi prijenos, b) za okomiti prijenos (transport).]]
[[datoteka:Prenosilo 41.png|mini|desno|250px|Nosiva [[konstrukcija]] stacionarne pokretne trake: a) srednji dio nosive konstrukcije postavljen na podu, b) nosiva konstrukcija obješena o [[lanac|lance]].]]
[[datoteka:Sushi Förderband.JPG|mini|desno|250px|Pokretna traka u [[suši]] (ili ''sushi'') [[restoran]]u.]]
Line 24 ⟶ 32:
Jedna od prekretnica u povijesti razvoja pokretnih traka bila je uvođenje [[sintetika|sintetičkih materijala]] za trake. To je počelo tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], ponajviše zbog nestašice prirodnih materijala poput [[pamuk]]a, gume i [[platno|platna]]. <ref> Lovrin, Debelić: "Povijest trakastih konvejera", hrcak.srce.hr/file/48480, 2014.</ref>
== Objašnjenje ==
Pokretne trake ili trakasta prenosila prenose sipki materijal ili komadnu robu na vodoravnim ili malo nagnutim trakama koje su ujedno nosivi i vlačni dijelovi [[prenosilo|prenosila]]. Traka se kreće na nosivim [[valjak|valjcima]] ili rjeđe na kliznoj ploči, zračnom jastuku i [[magnet]]nom jastuku. Prema obliku nosivih valjaka traka prenosila može biti ravna ili koritasta. Trakasta prenosila izvode se kao nepomična (stacionarna), prenosiva ili [[prijevoz]]na.
Pokretne trake imaju široku i raznovrsnu primjenu u [[rudnik|rudnicima]], [[metalurgija|metalurškoj]] i [[Kemijska industrija|kemijskoj industriji]], na građevnim i zemljanim [[gradilište|gradilištima]], u [[Prehrambena industrija|prehrambenoj industriji]], [[poljoprivreda|poljoprivredi]], [[skladište|skladištima]] i [[promet]]u, gdje dolazi u obzir i prenošenje komadne robe kao što su vreće, sanduci, paketi i slično. U [[industrija|industriji]] se upotrebljavaju istodobno i kao radna podloga (proizvodnja na traci ili [[tekuća vrpca]]). Pokretne trake služe za male [[Maseni protok|masene protoke]] i kratke udaljenosti, te za velike protoke (40 000 t/h) i velike duljine prijenosa (do 100 km).
Trakasta prenosila veoma su isplatljiva prijenosna sredstva za velike udaljenosti.
Takva trakasta cesta (terensko trakasto prenosilo) duljine 11 [[metar|km]] izgrađena je u [[Nova Kaledonija|Novoj Kaledoniji]] gdje služi za prijenos [[nikal|niklove]] rudače iz rudnika u unutrašnjosti zemlje do [[luka|luke]]. Godišnji učin (kapacitet) postrojenja iznosi 2 000 000 [[tona]], pa nadomješta vozni park od 60 teških [[Teretno vozilo|teretnjaka]]. Nazivni učin tog prenosila iznosi 560 t/h, širina trake 800 mm, a brzina se može podesiti stalno od 0 do 3,6 m/s. Za [[pogon]] trake služi [[elektromotor]] snage 800 [[vat|kW]], koji okreće bubanj [[promjer]]a 1 250 mm.
Godine 1972. tvornica ''Krupp'' izgradila je u [[Zapadna Sahara|Zapadnoj Sahari]] trakastu cestu duljine oko 100 km, koja je tada bila najdulja u svijetu. Sastojala se od 11 trakastih prenosila duljine od 9 do 12 km. Svako prenosilo ima 3 pogonska bubnja. Traka je široka 1 m, [[brzina]] trake 4,5 m/s, a [[maseni protok]] 2 000 t/h. Ukupna pogonska snaga iznosi 19 300 kW.
Podjela trakaste ceste na pojedinačna prenosila potrebna je zbog ograničene [[čvrstoća|čvrstoće]] trake i radi prilagođavanja [[teren]]skim uvjetima. Što je manje predajnih stanica, prijenos je trakastom cestom isplatljiviji, jer su manja ulaganja i manji troškovi održavanja. Takav prijenos u prednosti je pred [[kamion]]skim prijenosom (veća sigurnost i manje radnika), a i pred prijenosom pomoću [[žičara]].
Osnovna skica trakastog prenosila prikazana je na slici. [[Brzina]] trake za komadni materijal iznosi od 0,5 do 1,5 [[Metar u sekundi|m/s]], a za sipki materijal od 1 do 6 m/s. Normalno su prenosila duga do 500 m, rjeđe do 5 000 m i više. Uspon prenosila može doseći omjer 1:3. Trake su široke od 0,2 do 2 m (najviše do 3,2 m), promjeri bubnja od 200 do 2 000 mm, a promjeri nosivih valjaka od 65 do 220 mm. Da bi se postigli [[maseni protok|maseni protoci]] od 30 000 t/h, što je potrebno na primjer za prenošenje jalovine u rudnicima [[ugljen]]a, potrebne su trake široke 3 m s brzinama većim od 5 m/s.
=== Materijali trake ===
Traka je najvažniji i najčešće najskuplji dio trakastog prenosila. Traka može biti od [[tekstil]]a, [[guma|gume]] ili [[polimer]]nih materijala s ulošcima kao vučnim dijelovima (prenosilo s mekom trakom), od [[žica|žičanog]] pletiva (prenosilo sa žičanom trakom) ili od čeličnog lima (prenosilo s čeličnom trakom).
Tekstilne trake od [[svila|svile]] ili [[pamuk]]a bez gumene prevlake upotrebljavaju se rijetko, i to za vrlo lake materijale, na primjer u tvornicama [[cigareta]].
Najrasprostranjenije su gumene trake. Vučni je dio gumene trake uložak od pamuka ili od polimernih materijala. Uložak je prekriven gumenim pločama debljine od 1 do 6 mm. Gumene trake za vrlo velike vučne [[sila|sile]] imaju uložak od [[čelično uže|čelične užadi]]. Trake otporne na visoke temperature, kakve se upotrebljavaju u rudnicima i metalurškoj industriji, imaju uloške omotane sintetičkom gumom, [[Poli(vinil-klorid)|poli(vinil-kloridom)]] i slično. Računska [[vlačna čvrstoća]] trake prenosila navodi se u N/mm širine trake. Ona za gumene trake s ulošcima od pamuka iznosi od 50 do 100 N/mm, od poliamidne svile 160 do 630 N/mm, a s uloškom od čelične užadi od 1 000 do 6 000 N/mm.
Za prenosila s većim kutom nagiba izrađuju se posebne vrste traka s nosivom površinom različitih profila, s poprečnim rebrima ili s naboranim rubovima i pregradama. Kut nagiba prenosila s takvim trakama može iznositi do 70°, dok je s glatkim trakama ovisan o vrsti prenosivog materijala, a iznosi do 28°. Za još strmiji prijenos pa sve do okomitog izrađuju se prenosila s dvije trake. Dvije mekane trake oblikuju neku vrstu zatvorenog žlijeba kojim se prenosi materijal. Osim sipkog materijala, trakama se može prenositi i komadna roba. Jedna je od mogućnosti prenosila s mekanim trakama trakasto prenosilo s vučnim užetom. Traku prenosila nose dva vučna čelična užeta pokretana neovisnim pogonskim užetnicima. Takva prenosila mogu biti duga od 10 do 15 km (s jednom trakom). Ipak se takva prenosila rijetko upotrebljavaju zbog glomaznog pogona, kratkog vijeka trajanja vučnih užeta (od 3 do 6 mjeseci) i ograničene širine trake ( do 1 200 mm).
Nosivi valjci, pogonski i natezni bubnjevi te, ako postoje, utovarni i istovarni uređaji montiraju se na nosivu konstrukciju prenosila. Nosiva konstrukcija nepokretnih (stacionarnih) prenosila pričvršćena je na pod ili na most za prenosila. Nosiva konstrukcija može se izraditi tako da se prenosilo može prenositi ili prevoziti. Nosivi valjci su uravnoteženi ([[Balansiranje|izbalansirani]]) i imaju [[valjni ležaj|valjne ležajeve]] s trajnim [[podmazivanje]]m. Veći se prijenosni učin materijala postiže ako se umjesto jednog nosivog valjka u slog nosivih valjaka smjeste 2 do 5 kraćih nosivih valjaka tako da traka dobije koritast oblik s kutovima nagiba bokova od 15 do 36°. Donji, jalovi dio trake podupire se dugačkim nosivim valjkom. Na mjestima utovara, gdje se nalaze uređaji za punjenje traka, najčešće se nosivi valjci postavljaju vrlo gusto i oblažu s mekanom gumom da bi se ublažili udarci.
== Podjela ==
| |||