Vlaho Bukovac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dq
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Rauull
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 1:
== Životopis ==
Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u [[Cavtat|Cavtatu]] kao Biagio Faggioni, a poslije je svoje prezime pod utjecajem [[Medo Pucić|Meda Pucića]] pohrvatio i promijenio u Bukovac ([[Talijanski jezik|tal.]] faggio: bukva)<ref>Perić, Ivo, ''Dubrovačke teme XIX. stoljeća'', [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1997., ISBN 953-150-109-2, str. 62.</ref>. Bukovčev djed Giuseppe Faggioni, bio je pomorac iz Chiavarija kraj Genove koji se je nastanio u Cavtatu i vjenčao s Anom Kličan.<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3101 Bukovac, Vlaho (Biagio Faggioni, Blaise Bukovac)], [[Vera Kružić-Uchytil]] (1989.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 24. lipnja 2017.</ref><ref name="kuca-bukovac.hr">[http://www.kuca-bukovac.hr/vlaho-bukovac.html Vlaho Bukovac (1855 – 1922)], kuca-bukovac.hr, pristupljeno 24. lipnja 2017.</ref> Vlaho RAUUUL

Bukovac rodio se je u skromnoj obrtničkoj obitelji Agostina i Marije (r. Perić) u kojoj je bilo još troje djece (Jozo, Ana i Gjorgjo).<ref name="kuca-bukovac.hr" /> Njegovo školovanje bilo je oskudno, ne ističe se u učenju, već ga zanima slikanje. U ranom djetinjstvu slika akvarele, a sličice prodaje djeci za [[krajcar]]. Imao je samo 10 godina kad sa stricem Franom odlazi u Ameriku kako bi tamo nastavio školovanje, no nakon stričeve naprasne smrti, njegova udovica šalje Vlahu u popravilište za malodobne. U teškim uvjetima, mučen nemogućnošću da se javi roditeljima i spoznajom da je prevaren, disciplinirano pohađa školu za koju će kasnije reći kako je ipak bila korisna jer je naučio dobro [[engleski jezik]]. Bez novca i zanimanja vraća se u [[Cavtat]], a s 15 godina polazi na svoje prvo putovanje kao pomorac. Plovio je je na brodu ''Osmi dubrovački'' na liniji [[Carigrad]] - [[Odesa]] - [[Liverpool]]. Dvije godine kasnije, [[1873.]] godine, Bukovac odlazi s bratom Jozomu u [[Peru]] u potragu za boljim životom. Nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života, početkom [[1874.]] godine, Bukovac sam odlazi u [[San Francisco]]. Ovoga puta u Americi radio je kao ličilac, soboslikar te je oslikavao vagone. Nostalgija za domom pobijedila je te se [[1877.]] godine vraća u rodni [[Cavtat]]. Tu nastaje velika prekretnica u njegovu životu. U Šarićevoj ljekarni u Dubrovniku pjesnik i publicist Medo Pucić svima je pokazivao sliku mladog Bukovca nazvanu ''Sultanija'' naslućujući da bi se ta darovitost u pravim rukama mogla dobro razviti. Uz pomoć [[Josip Juraj Strossmayer|biskupa Strossmayera]] stiže Pucić s Bukovcem u [[Pariz]]. No prije negoli se uputio u Pariz, po nagovoru istog pjesnika, pohrvatio je svoje ime iz Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac.<ref name="Enes Quien">Enes Quien, [http://www.matica.hr/vijenac/642/duet-bukovca-i-cabanela-28285/ ''Duet Bukovca i Cabanela''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 642, 11. listopada 2018., pristupljeno 21. listopada 2019.</ref>
 
Odlaskom u Pariz počinje njegovo plodno razdoblje. Na Akademiji (École des beaux-arts) je usavršio svoj rad, a bio je pod utjecajem mnogih slikara, ponajviše svog profesora [[Alexandre Cabanel|Alexandrea Cabanela]]. Već iduće godine izlaže u Pariškom salonu sliku ''Crnogorka'' i dobiva naklonost stručne kritike. Nakon školovanja ostaje u Parizu i gradi svoj prvi atelier. S vremenom napušta [[realizam]] Cabanelovog smjera, prihvaća poglede plenerista i [[Impresionizam|impresionista]], sebe smatra predstavnikom moderne [[Francuska|francuske]] škole.