Džiju-džicu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;"
<tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Džiju-džicu<br/>柔術
<tr><td style="text-align:center;" colspan="2">[[Datoteka:SJJFosotoosae.jpg|300px]]</td></tr>
|-▼
<tr><td style="text-align:center;" colspan="2">''Izvođenje jedne džiju-džicu tehnike''<hr /></td></tr>
<tr><th>Osnivač</th><td>Shirobei Akiyama</td></tr>
▲|-
!
<tr><th>Osnovana</th><td> 16. st.</td></tr>
<tr><th>Država podrijekla</th><td>[[Datoteka:Flag of Japan.svg|25px]] [[Japan]]<sup> </sup></td></tr>
|}
'''Džiju-džicu''' ili '''džiju-džica''',<ref name="HP90">Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, ''Hrvatski pravopis'', Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 67., § 295., {{nsk-zapis|id=164273}}</ref>
==
Džiju-džicu ili kako je neki nazivaju ''Yawara'', drevna je japanska borilačka vještina. Njen nastanak se veže za kasni 16. stoljeće i za osnivača Shirobei Akiyamu, studenta medicine koji se školovao u [[Kina|Kini]]. On je prisustovao jednom neobičnom događaju koji ga je naveo na razmišljanje i bio prvi korak u nastanku ove vještine. Jednog zimskog dana Shirobei Akiyama je posmatrao kako se grane okolnog drveća lome pod naletom i težinom sniježnog pokrivača, dok su se drvo i grane vrbe savijali ne pružajući otpor sniježnom nanosu. Na tom principu je zasnovao i vještinu kojoj je dao ime Džiju-džicu (''Nježna vještina'' ili ''Vještina propusta'').
Osnova svih tehnika i principa u Džiju-džici proizašla je iz ''Yoshin-ryu'' škole, čiji je osnivač Akiyama. Vještina se masovno razvijala u Sengoki Eri, i nastavila svoj kontinuirani razvoj i u drugim periodima japanske povijesti. U periodu građanskih sukoba vještinu su najmasovnije koristili [[samuraji]]. Ovaj period predstavlja razvoj Džiju-džicu vještine kao borbene vještine, a tek onda kao period fizičkog i mentalnog učenja. Najbolje godine za Džiju-džicu vještinu predstavlja period pred kraj 1869. koji je označen kao period povratka japanskog cara i prestanak vladavine feudalnog načina života i vlasti. Ovim događajem Samuraji su povratili svoju čast i tradiciju, omogućili očuvanje džiju-džicu vještine od zaborava. Nakon ovoga džiju-džicu se masovnije proširila na četiri kontinenta i to posredstvom turista koji su posjećivali Japan. nastanak džiju-džicu doprinjeo je razvoju i ostalih borilačkih vještina, a tu se prvenstveno misli na [[džudo]] i
Postoje mnoge inačice ove vještine, što dovodi do različitih pristupa. Škole za džiju-džicu (Ryū, 流) uglavnom rabe sve oblike tehnika hvatanja (tj. bacanja, uvrtanja, poluge na zglobovima, zadržavanja, privođenja, preusmjeravanja, gušenja i udarce rukama i nogama). Osim goloruke borbe, mnoge škole su podučavale i uporabu oružja. Iz izvornih škola džiju-džicua i stilova ([[kobudo|ryu-ha, 流派]]), proizašle su moderne borilačke vještine [[džudo]], [[aikido]], [[sambo]], [[brazilski džiju-džicu|brazilskoga džiju-džicua]], itd.▼
[[aikido]].<ref>[https://www.liveabout.com/history-and-style-guide-jujutsu-2308254 The History and Style of Japanese Jujutsu] liveabout.com. Pristupljeno 3. studenog 2019.</ref>
Zbog izuzetno nasilnog perioda u kom je džiju-džicu stvaran, vještina spada u nekoliko vještina za koje se ne može tvrditi da su defanzivne. Tvorci džiju-džice i njihovi učenici nisu bili naivni i nisu vjerovali u sistem ''uzvrati udarcem nakon napada''. Radili su na teoriji da je ponekad dobra odbrana snažan napad. Za vrijeme Edo perioda nekoliko stotina škola džiju-džice su zvanično dokumentovane i verifikovane. Ipak, između mnogih od njih je kao razlika stajalo samo drugo ime, a ne i tehnika. Kako je doba feudalizma u Japanu prestajalo, tako je i potreba za džiju-džicom prestajala. Mnoge škole su zatvarane ili su raspuštane sa gubitkom reputacije instruktora koji više nisu imali posla kod veleposjednika koji su nestajali sa Meiji reformacijom.
Kao spas za tadašnji džiju-džicu pojavljuje se [[Jigoro Kano]] koji pokušava da održi vještinu živom kombinacijom različitih škola. Ipak primoran zahtjevima tadašnjeg društvenog shvatanja Kano vrši promjene u novonastaloj vještini [[džudo]], uklanjajući nasilne tehnike i tehnike koje se nisu mogle sigurno izvoditi tokom vježbanja. Tako modifikovna veština polako prerasta u šport koji sve više počinje da se razilazi od svoje izvorne džiju-džice.
Ipak sa potrebama današnjeg čovjeka vještina džiju-džicu je vraćena na mjesto koje joj je oduvijek pripadalo.<ref>[https://www.liveabout.com/history-and-style-guide-jujutsu-2308254 The History and Style of Japanese Jujutsu] liveabout.com. Pristupljeno 3. studenog 2019.</ref>
== Odlike vještine==
[[Datoteka:SJJFudeosae.jpg|thumb|300px|Izvođenje jedne džiju-džica tehnike]]
▲Postoje mnoge inačice ove vještine, što dovodi do različitih pristupa. Škole za džiju-džicu (Ryū, 流) uglavnom rabe sve oblike tehnika hvatanja (tj. bacanja, uvrtanja, poluge na zglobovima, zadržavanja, privođenja, preusmjeravanja, gušenja i udarce rukama i nogama). Džiju džica je praktična vještina sa maksimumom efikasnosti, koja ne zahtjeva fantastičnu snagu i fleksibilnost, koja se ne krije pod velom misticizma i psihologije, već se zasniva na realnosti sukoba bez ikakvog preuveličavanja. Osim goloruke borbe, mnoge škole su podučavale i uporabu oružja. Iz izvornih škola džiju-džicua i stilova ([[kobudo|ryu-ha, 流派]]), proizašle su moderne borilačke vještine [[džudo]], [[aikido]], [[sambo]], [[brazilski džiju-džicu|brazilskoga džiju-džicua]], itd.
== Današnji džiju-džicu ==
Danas se džiju-džicu može vježbati kao izvorna japanska vještina ([[kobudo|kobudo, 古武道]]) na isti način kao i prije više stoljeća, kao moderna vještina samoobrane ili kao vještina uz izmijenjene obrasce za [[šport]]sku primjenu. Izvedeni športski oblici uključuju i [[džudo]]
[[Brazilski džiju-džicu]]
▲Danas se džiju-džicu može vježbati kao izvorna japanska vještina ([[kobudo|kobudo, 古武道]]) na isti način kao i prije više stoljeća, kao moderna vještina samoobrane ili kao vještina uz izmijenjene obrasce za [[šport]]sku primjenu. Izvedeni športski oblici uključuju i [[džudo]] – borilačku vještinu kao olimpijski šport, koju je razvio [[Kano Jigoro]] iz nekoliko tradicionalnih stilova džiju-džicua u kasnom 19. stoljeću. Postoji i [[brazilski džiju-džicu]] koji je opet izveden iz starije inačice Kodokan Džudoa.
== Povezani članci ==
▲[[Brazilski džiju-džicu]] (BDŽDŽ; BJJ) je razvijen nakon što je Mitsuyo Maeda doveo [[džudo]] u Brazil 1914. god. U to vrijeme džudo je još uvijek često bio pod nazivom "jujutsu", i time se objašnjava zašto se ta džudaška izvedenica zove brazilski džiju-džicu umjesto brazilski džudo. "Jiu-jitsu" je stariji oblik transkripcije iz razdoblja kada je vještina došla na Zapad. Po današnjem standardu za transkripciju i pravopis japanskog pisma na latinicu ([[Hepburnova romanizacija]]), naziv vještine može se pisati i kao "jujutsu; 柔術".
* [[Jujutsugi]]
* [[Džudo]]
* [[Aikido]]
== Izvori ==
{{Izvori}}
==
* [https://www.liveabout.com/history-and-style-guide-jujutsu-2308254 The History and Style of Japanese Jujutsu]
[[Kategorija:Džiju-džicu]]
| |||