Džiju-džicu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 10:
|}
'''Džiju-džicu''' ili '''džiju-džica''',<ref name="HP90">Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, ''Hrvatski pravopis'', Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 67., § 295., {{nsk-zapis|id=164273}}</ref> ([[japanski jezik|jap]]. 柔術), jedna od najstarijih i najpoštovanijih [[Japan|japanskih]] [[borilačke vještine|borilačkih vještina]].
== Povijest ==
Džiju-džicu ili kako je neki nazivaju ''Yawara'', drevna je japanska borilačka vještina. Njen nastanak se veže za kasno 16. stoljeće i za osnivača Shirobei Akiyamu, studenta [[medicina|medicine]] koji se školovao u [[Kina|Kini]]. On je prisustovao jednom neobičnom događaju koji ga je naveo na razmišljanje i bio prvi korak u nastanku ove vještine. Jednog zimskog dana Shirobei Akiyama je posmatrao kako se grane okolnog drveća lome pod naletom i težinom sniježnog pokrivača, dok su se drvo i grane vrbe savijali ne pružajući otpor sniježnom nanosu. Na tom principu je zasnovao i vještinu kojoj je dao ime Džiju-džicu (''Nježna vještina'' ili ''Vještina propusta'').
[[Datoteka:Shirobei Akiyama.jpg|thumb|lijevo|300px|'''Shirobei Akiyama''', osnivač džiju-
Osnova svih tehnika i principa u Džiju-džici proizašla je iz ''Yoshin-ryu'' škole, čiji je osnivač Akiyama. Vještina se masovno razvijala u Sengoki Eri, i nastavila svoj razvoj i u drugim periodima japanske povijesti. U periodu građanskih sukoba vještinu su najmasovnije koristili [[samuraji]]. Ovaj period predstavlja razvoj Džiju-džicu vještine kao borbene vještine, a tek onda kao period fizičkog i mentalnog učenja. Najbolje godine za Džiju-džicu predstavljaju period pred kraj 1869. koji je označen kao period povratka japanskog cara i prestanak vladavine feudalnog načina života i vlasti. Ovim događajem samuraji su povratili svoju čast i tradiciju, omogućili očuvanje džiju-džice od zaborava. Nakon toga, džiju-džicu se masovnije proširila na četiri kontinenta, posredstvom turista koji su posjećivali Japan. Nastanak džiju-džice doprinjeo je razvoju i drugih borilačkih vještina, a tu se prvenstveno misli na [[džudo]] i
[[aikido]].<ref>[https://www.liveabout.com/history-and-style-guide-jujutsu-2308254 The History and Style of Japanese Jujutsu] liveabout.com. Pristupljeno 3. studenog 2019.</ref>
Redak 20:
Zbog izuzetno nasilnog perioda u kom je džiju-džicu stvaran, vještina spada u nekoliko vještina za koje se ne može tvrditi da su defanzivne. Majstori džiju-džice nisu bili naivni, nisu vjerovali u parolu ''uzvrati udarcem nakon napada''. Radili su na tome, da je ponekad dobra obrana snažan napad. Za vrijeme Edo perioda nekoliko stotina škola džiju-džice su zvanično dokumentovane i verifikovane. Ipak, između mnogih od njih je kao razlika stajalo samo drugo ime, a ne i tehnika. Kako je doba feudalizma u Japanu prestajalo, tako se i potreba za džiju-džicom smanjivala. Mnoge škole su zatvarane ili su raspuštane sa gubitkom reputacije instruktora koji više nisu imali posla kod veleposjednika koji su nestajali sa Meiji reformacijom.
Kao spas za tadašnji džiju-džicu pojavljuje se [[Jigoro Kano]] koji pokušava da održi vještinu živom kombinacijom različitih škola. Ipak, primoran zahtjevima tadašnjeg društvenog shvatanja Jigor Kano vrši promjene u novonastaloj vještini [[džudo]], uklanjajući nasilne tehnike i tehnike koje se nisu mogle sigurno izvoditi tokom vježbanja. Tako modifikovna veština polako prerasta u [[šport]] koji sve više počinje da se razilazi od svoje izvorne vještine – džiju-džice.<ref>[https://www.liveabout.com/history-and-style-guide-jujutsu-2308254 The History and Style of Japanese Jujutsu] liveabout.com. Pristupljeno 3. studenog 2019.</ref>
===Zabranjena vještina===
Na prijelazu 19. u 20. stoljeće džiju-džicu tehnike su implementirane u sustav obuke na vojno-pomorskim akademijama u [[Japan|Japanu]]. Za vrijeme vladavine cara [[Hirohito|Hirohita]], a prije izbijanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], džiju-džicu su u vojsci poučavala mnoga tajna društva diljem Japana, a određen broj visokih časnika. Iz tog su razloga Saveznici pri kraju Drugog svjetsko rata škole džiju-džicua u Japanu proglasili leglom nacionalističkih ideja. Nakon poraza Japana, zapovjednik okupacijskih snaga, general Douglas McArthur, zabranio je svih škola džiju-džicua. Jedan dio samuraja, koji su formirali tajno društvo Black Dragon, bio je zadužen za prvi prsten osiguranja japanskog cara. Drugi dio džiju-džicua vježbao se u ilegali dok je najsličnije onom što podsjeća na izvornu samurajsku vještinu prenio Kam Hock Hoe, [[Kinezi|Kinez]] rođen u [[Kuala Lumpur|Kuala Lumpur]], u [[Malezija|Maleziji]] u 1903. godine.<ref>[https://www.vecernji.hr/lifestyle/dziju-dzicu-tomislav-tomasic-sport-1196911 Džiju-džicu je najbolja vještina koja priprema duh i tijelo vojnikaza borbu] večernji.hr. Pristupljeno 3. studenog 2019.</ref>
=== Odlike vještine===
Line 66 ⟶ 67:
=== Moderne škole ===
[[File:USMC-101121-M-3740P-077.jpg|thumb|300px|Izvođenje jedne džiju-džicu tehnike]]
Nakon dolaska tradicionalne džiju-džice na Zapad, vještina je prošla proces prilagođavanja od zapadnih majstora. Cilju je bio prilagoditi džiju-džicu zapadnoj kulturi. Danas postoji mnogo zapadnih stilova džiju-džice, koji se u različitom stupnju drže svojih japanskih korijena.
Neke od najvećih škola na Zapadu (osnovanih nakon 1905.) džiju-džice
* Danzan-ryū
* Jugoshin-ryū
Line 81 ⟶ 82:
* Budoshin Ju-Jitsu
Danas se džiju-džicu može vježbati kao izvorna japanska vještina ([[kobudo|kobudo, 古武道]]) na isti način kao i prije više stoljeća, kao moderna vještina samoobrane ili kao vještina uz izmijenjene obrasce za [[šport]]sku primjenu. Izvedeni športski oblici uključuju i [[džudo]] i [[brazilski džiju-džicu]], koji je izveden iz starije inačice Kodokan [[džudo|džuda]]. [[Brazilski džiju-džicu]] je razvijen nakon što je Mitsuyo Maeda donio [[džudo]] u [[Brazil]] 1914. god. U to vrijeme džudo je još uvijek često bio pod nazivom ''džiju-džicu'', i time se objašnjava zašto se ta džudaška izvedenica zove Brazilski džiju-džicu umjesto Brazilski džudo. ''Džiju-džicu'' je stariji oblik transkripcije iz razdoblja kada je vještina došla na Zapad. Po današnjem standardu za transkripciju i pravopis japanskog pisma na latinicu ([[Hepburnova romanizacija]]), naziv vještine može se pisati i kao ''džu-džucu''; 柔術.▼
== Današnji džiju-džicu ==▼
▲[[Brazilski džiju-džicu]] je razvijen nakon što je Mitsuyo Maeda donio [[džudo]] u [[Brazil]] 1914. god. U to vrijeme džudo je još uvijek često bio pod nazivom ''džiju-džicu'', i time se objašnjava zašto se ta džudaška izvedenica zove Brazilski džiju-džicu umjesto Brazilski džudo. ''Džiju-džicu'' je stariji oblik transkripcije iz razdoblja kada je vještina došla na Zapad. Po današnjem standardu za transkripciju i pravopis japanskog pisma na latinicu ([[Hepburnova romanizacija]]), naziv vještine može se pisati i kao ''džu-džucu''; 柔術.
=== Oprema ===
Ljudi koji vježbaju džiju-džicu obično se nazivaju džiju-džicuke. Džiju-džicuke vježbaju u vrsti kimona koja se zove džudogi (džudo kimona). Veže se posebnim debelim pojasem (''obi'') koji odgovara džiju-džicukinom rangu.
=== Stupnjevi ===
Džiju-džicuke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Ne postoji ustaljen obrazac stupnjovanja koji se primjenjuje unutar svih klubova, saveza ili federacija u svijetu, ali je ustaljeno da se znanje i postignuti rezultati određuju bojom pojasa. Najčešće postoji šest učeničkih i deset majstorskih zvanja.
{| border="1" cellpadding="2" cellspacing="0"
|- bgcolor="#cccccc"
! Rang
! Boja pojasa
! Japanski naziv
|-
| 6. Kyū
| style="background:white; color:black"|''bijeli''
|''Rokkyū'' (六級)
|-
| 5. Kyū
| style="background:yellow; color:black"|''žuti''
|''Gokyū'' (五級)
|-
| 4. Kyū
| style="background:orange; color:black"|''narančasti''
|''Yonkyū'' (四級)
|-
| 3. Kyū
| style="background:green; color:black"|''zeleni''
|''Sankyū'' (三級)
|-
| 2. Kyū
| style="background:blue; color:black"|''plavi''
|''Nikyū'' (二級)
|-
| 1. Kyū
| style="background:brown; color:white"|''smeđi''
|''Ikkyū'' (一級)
|-
| 1. Dan
| style="background:black; color:white" |''crni''
|''Shodan'' (初段)
|-
| 2. Dan
| style="background:black; color:white" |''crni''
|''Nidan'' (二段)
|-
| 3. Dan
| style="background:black; color:white" |''crni''
|''Sandan'' (三段)
|-
| 4. Dan
| style="background:black; color:white" |''crni''
|''Yondan'' (四段)
|-
| 5. Dan
| style="background:black; color:white" |''crni''
|''Godan'' (五段)
|-
| 6. Dan
|bgcolor="white-red"|''crveno-bijeli''
|''Rokudan'' (六段)
|-
| 7. Dan
| bgcolor="white-red" |''crveno-bijeli''
|''Nanadan'' (七段)
|-
| 8. Dan
|bgcolor="white-red"|''crveno-bijeli''
|''Hachidan'' (八段)
|-
| 9. Dan
| style="background:red; color:white" |''crveni ''
|''Kudan (九段)''
|-
| 10. Dan
| style="background:red; color:white"|''crveni''
|''Jūdan'' (十段)
|-
|}
=== Oružje ===
U džiju-džici se pored tehnika bez upotrebe oružja, vježbaju i tehnike sa oružjem. Za vježbanje džiju-džicu potrebno je imati [[tantō]], a od ostalih oružja koristi se tonfa, [[pištolj]] i policijska palica.
== Džiju-džicu u Hrvatskoj ==
U Hrvatskoj džiju-džica je poznata od 1910., kada je o njoj u [[Đakovo|Đakovu]] objavljena brošura.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16867 Džiju-džicu] encikopedija.hr. Pristupljeno 3. studenog 2019.</ref>
=== Savezi u Hrvatskoj ===
* Hrvatski Ju-jitsu savez (HJJS)
== Povezani članci ==
Line 92 ⟶ 179:
== Izvori ==
{{Izvori|2}}
== Vanjske povezice ==
| |||