Inačica od 25. srpnja 2013. u 12:24 uredi MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura, replaced: svijetska → svjetska using AWB ← Starija izmjena		Inačica od 3. studenoga 2019. u 21:02 uredi ukloni ovu izmjenu Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits ispravak Novija izmjena →
Redak 1: '''Konkordat''' je [[međunarodni ugovor]] između [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] i neke [[država\|države]] kojim se uređuju pravni odnosi između [[Katolička crkva\|Katoličke crkve]] i dotične države. == Povijest == Prema Lanoviću, profesoru kanonskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu između dva svjetska rata, konkordat se definira kao sporazum između predstavnika najviše crkvene i državne vlasti o pravnom položaju Katoličke Crkve u jednoj državi uopće ili o rješenju izvjesnoga crkvenopolitičkog pitanja napose.<ref>[http://alanuzelac.from.hr/pubs/A27Od%20liberalizma%20do%20katolicizma_Zbornik.pdf Lanović, M. Uvod u pravne nauke, Zagreb, 1934, str. 325. prema Uzelac, A., Od liberalizma do katolicizma: neki aspketi pravnih odnosa između Crkve i Države u Republici Hrvatskoj - novo uređenje [[Brak\|braka]], Zbornik PFZ, 49 (3-4) 341-374 (1999) ]</ref> Konkordat je izvor posebnog (parikularnog) [[Kanonsko pravo (Katolička crkva)\|kanonskog prava]] za pojedine crkvene jedinice. Posebnost konkordata je u tome što papa pregovarajući s pojedinom državom pri tome nastupa i kao predstavnik vjernika te države. Iako je sadržaj konkordata različit, konkordat uvijek rješava položaj Katoličke crkve u odnosnoj državi. Line 5 ⟶ 9: Prvi konkordat sklopljen je [[1122.]], poznat kao [[Wormski konkordat]], između pape [[Kalist II.\|Kalista II.]] i cara Henrika V. Njime je trebao biti okončan 50-godišnji spor između pape i cara o investituri. Sklapanjem tog konkordata značilo je da zapadna Crkva ne prihvaća istočni cezaro-papizam nego da prema državi nastupa kao ravnopravni pregovarač. Osim konkordata, Sveta Stolica ~~mmože~~može sklapati s državama i druge akte ugovorne prirode: tako postoje djelomični ugovori (tzv. protokoli, npr. između Svete Stolice i [[SFRJ]] od 25. lipnja 1966.), ''[[modus vivendi]]'' i sporazumi. Crkva sklapa takve akte ne samo sas državama, nego i s drugim političkim zajednicama i međunarodnim organizacijama ([[UN]], [[FAO]], [[UNESCO]], i dr.)<ref>Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.</ref> == Teorije o pravnoj prirodi konkordata ==▼ ▲==Teorije o pravnoj prirodi konkordata == * ''Teorija privilegija'' - ova teorija zasniva se na ideji vrhovništva Crkve nad državom te podrazumijeva crkveno odricanje od njezinog prava u korist pojedine države. Vrhunac je dosegnula u 12. i 13. stoljeću, kada je takav teorijski okvir bio osnova političke situacije u Europi kada su brojne države priznavale senioritet pape. * ''Legalna teorija'' - bila je bliska položaju istočne Crkve. Prema toj teoriji država je jedina izvor prava te je ona ta koja se odriče dijela svojih suverenih prava pregovarajući s papom koji nastupa u ime dijela podanika te države. Ova teorija se pojavljuje u 14. stoljeću. * ''Ugovorna teorija'' - ova teorija prevladava u moderno doba. Prema toj teoriji konkordat je vrsta [[međunarodni ugovor\|međunarodnog ugovora]] ''sui generis'' između dva subjekta međunarodnog prava. Iako je papa svijetovni poglavar države, on je ipak poseban subjekt međunarodnog prava, a ta posebnost je pogotovo u tome što pri sklapanju konkordata on ne nastupa posve kao vanjski čimbenik, nego kao zastupnik podanika odnosne države.<ref>Kurtović, Š.: Opća povijest prava i države, III. izmijenjeno izdanje, Zagreb, 1994.</ref>

Konkordat: razlika između inačica