Džudo: razlika između inačica

<tr><th>PodrijekloVještina vještinepodrijekla</th><td>[[Džiju-džicu]]</td></tr>

'''Džudo''' ([[japanski jezik|jap]]. 柔道; ''Jūdō''), [[Japan|japanska]] [[borilačka vještina]] i [[Olimpijske igre|olimpijski]] [[šport]] nastao kao skup probranih tehnika iz [[džiju-džicu|džiju-džicedžicu]].

Džiju-džicadžicu je u [[Japan]]u bilo zajedničko ime za sve [[borilačke vještine]] (udaračke i hrvačke). Osnivač džuda – [[Jigoro Kano]] ([[1860]]. – [[1938]].), koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicedžicu, odlučio je uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. [[Jigoro Kano]] navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine [[1882.]] nakon što je stekao majstorski naslov u nekoliko vrstistilova džiju-džicedžicu, odlučio je razviti borilačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.

Središte Kanovog viđenja džuda su principi ''maksimum efikasnosti, minimalni napor'' i ''uzajamna dobrobit i korist''. On je ilustrovao primjenu ''maksimumalne efikasnosti, minimalnog napora'' sa konceptom ''mekoće kojom se kontroliše tvrdoća''. On je izveo zaključak da ''maksimum efikasnosti, minimalni napor'', koji je inicijalno zamišljen kao [[džiju-džicu]] koncept, ima širu filozofsku primjenu. Šire primjene su oblikovale razvoj džuda od ''bujutsua'' (borilačke veštine) do ''budo-a'' (borilačkog pristupa). Kano je odbacio tehnike koje nisu bile u skladu sa ovim principima i naglašavao važnost efikasnosti u izvršenju tehnika. On je bio uvjeren, da džiju-džicadžicu dokle god bude u skladu sa ovim idealima predstavljat će put ka samopoboljšanju i unaprijeđenju društva u cjelosti.

Kano je smatrao da je džiju-džicu nedovoljna za opisivanje njegove vještine: mada ''Jutsu'' (DžutsuDžucu) znači ''umjetnost'' ili ''sredstvo'', on podrazumijeva metod koji se sastoji od kolekcije fizičkih tehnika. Prema tome, on je promijenio drugo slovo u ''Do'' (Put, način, staza), te se dobija više filozofski kontekst nego

''Jutsu'' (džutsuDžucu), a ima zajedničko porijeklopodrijeklo sa kineskim konceptom ''Tao''. Tako je Jigoro Kano promijenio naziv u džudo (柔道, Jūdō).<ref>Judo had been used before then, as in the case of a jujutsu school that called itself Chokushin-ryū Jūdō, but its use was rare.</ref>