Uran: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Disambiguated: polpol (astronomija)
uklonio ponavljanja i netočne informacije
Redak 4:
| ime = Uran
| slika = Uranus.jpg
| opis_slike = Uran uslikanu saprirodnoj svemirskeboji letjelice(Voyager Voyager 2, (1986.).
| prosječni_polumjer = 2 870 671 400 [[kilometar|km]] <br> 19,19 [[AJ]] <ref>Yeomans Donald K.:, "HORIZONS Web-Interface for Uranus Barycenter (Major Body=7)", [http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=7],“JPL Horizons On-Line Ephemeris System”, – Select "Ephemeris Type: Orbital Elements", "Time Span: January 1, 2000 12:00 to 2000-01-02", 2014. </ref>  
| ekscentricitet = 0,047 220 087
Redak 11:
| ophodno_vrijeme = 30 687,15 [[dan|d]] <br/> 84,0168 46 [[godina|god]] <ref> Munsell, Kirk:, "NASA: Solar System Exploration: Planets: Uranus: Facts & Figures", [http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Uranus&Display=Facts], NASA, 2007. </ref>
| sinodički_period = 369,66 d <ref> Williams, Dr. David R.:, "Uranus Fact Sheet", [http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/uranusfact.html], NASA, 2005. </ref>
| orbitalna_brzina = 6,8 [[Metarkilometar u sekundi|km/s]]
| nagib = 0,772556° prema [[ekliptika|ekliptici]]
| broj_prirodnih_satelita = 27
| ekvatorijalni_polumjer = 25 559 ± 4 km <br> (4,007 Zemljinog) <ref> Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.:, “"Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements: 2006"”, [http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs10569-007-9072-y],“Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155–180.", 2007. </ref>
| polarni_polumjer = 24 973 ± 20 km <br> (3,929 Zemljinog)
| spljoštenost = 0,98
| površina = 8,115 6 × 10<sup>9</sup> [[Četvornikvadratni kilometar|km<sup>2</sup>]] <br> (15,91 Zemljine)
| masa = 8,681 ± 0,001 3 × 10<sup>25</sup> [[kilogram|kg]] <br> (14,536 Zemljine) <ref> Jacobson, R. A.; Campbell, J. K.; Taylor, A. H.; Synnott, S. P.:, "The masses of Uranus and its major satellites from Voyager tracking data and earth-based Uranian satellite data". The Astronomical Journal 103 (6) [http://adsabs.harvard.edu/cgi-bin/bib_query?1992AJ....103.2068J], NASA, 2005. </ref>
| volumen = 6,833&times;10<sup>13</sup> [[kubičnikubni metar|km<sup>3</sup>]] <br> (63,086 Zemljinog)
| gustoća = 1 270 [[Kilogramkilogram po metru kubnom|kg/m<sup>3</sup>]]
| gravitacijsko_ubrzanje = 8,69 [[Metarmetar u sekundi na kvadrat|m/s<sup>2</sup>]]
| ubrzanje_slobodnog_pada = 0,886 [[Gravitacijska konstanta|g]]
| period_rotacije = 0,71833 d (17 h 14 min 24 s) <br> (retrogradno) <ref> Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.: "Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements: 2006”, Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155–180. [http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs10569-007-9072-y], 2006. </ref>
| brzina_rotacije = 9 320 [[Kilometarkilometar na sat|km/h]] (2,59 km/s)
| nagib_osi = 97,77&deg;
| albedo = 0,47488
| brzina_oslobađanja = 21,3 km/s
| najniža_temperatura = 49 [[Kelvinkelvin|K]] <br> na 0,1 bar tlaka (tropopauza)
| prosječna_temperatura = 76 K (−197.2 °C) <br> na 1 bar tlaka
| najviša_temperatura = 57 K na 0,1 bar [[tlak]]a ([[tropopauza]])
| atmosferski_tlak =
| sastav_atmosfere = (ispod 1,3 [[Bar (jedinica)|bar]]) <br>
83 ± 3 % [[vodik]] (H2H<sub>2</sub>) <br/>
15 ± 3 % [[helij]] (He) <br/>
2,3 % [[metan]] (CH4CH<sub>4</sub>) <br/>
0,009 % [[deuterij]] (<sup>2</sup>H<sub>2</sub>) <br/>
 
Led: <br/>
[[amonijak]] (NH<sub>3</sub>) <br/>
[[voda]] (H<sub>2</sub>O) <br/>
amonijev hidrosulfid (NH<sub>4</sub>SH) <br/>
metanov led (?) (CH<sub>4</sub>•5,75H<sub>2</sub>O)
}}
 
'''Uran''' je sedmi po redu [[planet]] od [[Sunce|Sunca]], na srednjoj udaljenosti od Sunca 19,23 [[astronomska jedinica|astronomskih jedinica]]. To je prvi planet koji je bio otkriven [[teleskop]]om ([[William Herschel]], 1781.).
'''Uran''' je sedmi po redu [[planet]] od [[Sunce|Sunca]], na srednjoj udaljenosti od Sunca 19,23 [[astronomska jedinica|astronomskih jedinica]]. To je prvi planet koji je bio otkriven [[teleskop]]om ([[William Herschel]], 1781.), iako ga se može vidjeti i golim okom. Oko Sunca obiđe za 84,32 godine. [[Ekvator]]skoga je [[promjer]]a 51 118 [[km]], oko 4 puta većeg od Zemljina, [[masa]] mu je 14,5 puta veća od Zemljine, obrne se oko osi za 17 sati 14 minuta, a gušći je od vode 1,27 puta. Zbog brze vrtnje splošten je. Ekvator mu je otklonjen od ravnine staze za 97,8°, te mu je os vrtnje gotovo polegnuta u ravnini staze. Zbog toga mu se redoslijed [[godišnja doba|godišnjih doba]] bitno razlikuje od redoslijeda ostalih planeta: četvrtinu godine prema Suncu je okrenuto jedno od polarnih područja, kada se izmjena dana i noći zbiva jedino u području ekvatora, sa Suncem nisko pri [[obzor]]u. Drugu četvrtinu godine prema Suncu je okrenuto ekvatorsko područje, s brzom izmjenom dana i noći, i tako dalje. Iako ekvator nije stalno osunčan, temperatura na Uranu najviša je u ekvatorskom području. U atmosferi, s najnižom temperaturom od –224 [[celzij|°C]], pušu vrlo brzi [[vjetar|vjetrovi]] u smjeru vrtnje i lebde oblaci [[metan]]a. Zbog metana [[atmosfera]] ima modrikast odbljesak. Unutrašnjost Urana sadrži stjenovitu jezgru usporedivu sa Zemljom, oko koje se nalazi prostrani [[led]]eni omotač koji se sastoji od vode i [[amonijak]]a (vodeno-amonijačni ocean), te najviše pridonosi ukupnoj planetnoj masi. Uran ima prostrano [[magnetsko polje]] kojemu je os prema osi vrtnje nagnuta za 60°, te za 1/3 polumjera udaljena od planetnoga središta; ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojasove]]. Uz 27 [[prirodni satelit|prirodnih satelita]] prati ga sustav od 13 tankih, odvojenih prstenova. Pet najvećih satelita jesu: [[Miranda (mjesec)|Miranda]], [[Ariel (mjesec)|Ariel]], [[Umbriel (mjesec)|Umbriel]], [[Titanija (mjesec)|Titanija]] i [[Oberon (mjesec)|Oberon]]. <ref> '''Uran''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63293] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
Ime je dobio po [[Uran (mitologija)|Uranu]], bogu neba i ocu [[Titan (mitologija)|Titan]]a u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]].
Uran odbija oko 51% [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] ([[albedo]] 0,51). Za planete dalje od [[Saturn]]a, [[Antika|antički narodi]] nisu znali. Uran je na rubu vidljivosti golog oka jer mu je za [[opozicija (astronomija)|opozicije]] sjaj dostigne [[prividna magnituda|prividnu magnitudu]] ''m'' = +5,8. Neptun za prosječne opozicije ima zvjezdaju veličinu ''m'' = +7,6. Na srednjim udaljenostima od Sunca, koje iznosi 19,2 i 30 AJ, Uran i Neptun obiđu po stazama za 84 odnosno 165 godina. Stoga se među zvijezdama gibaju veoma sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vide kao pločice kutnog promjera 4[[lučna sekunda|"]] odnosno 2".
 
Od Zemlje je veći oko 4 puta, a masivniji oko 14,5 puta. Zbog brze vrtnje je blago spljošten.
[[Uran (mitologija)|Uran]] je u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bog neba i otac [[Titan (mitologija)|Titan]]a.
 
Suprotno uvriježenom urbanom mitu nastalom iz krivo sintetiziranih prvih fotografija Voyagera 2, Uran nije ni zelen ni cijan boje, nego svijetlo plave boje koju uzrokuje kombinacija tragova metana i [[Rayleighovo raspršenje|Rayleighovog raspršenja]] svjetlosti.
 
[[Antika|Antički narodi]] nisu znali za Uran jer je na rubu vidljivosti golog oka čak i u najpovoljnijim uvjetima noćnog neba. Tijekom [[opozicija (astronomija)|opozicije]] sjaj mu dostigne [[prividna magnituda|prividnu magnitudu]] +5,8. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao pločica kutnog promjera 4[[lučna sekunda|"]].
 
== Fizička svojstva ==
[[datoteka:Uranus Earth Comparison.png|mini|desno|300 px|Usporedba veličina između [[Zemlja|Zemlje]] i Urana.]]
 
[[datoteka:Uranov presjek.png|mini|desno|300 px|Unutarnja građa planeta Urana.]]
 
[[datoteka:Uranova magnetosfera.gif|mini|desno|300 px|Uranovo [[magnetsko polje]].]]
 
Uran spada u plinovite divove, kao ipodvrstu [[JupiterJovijanski (planet)planeti|Jupiter]],jovijanskih [[Saturn (planet)|Saturnplaneta]] izvanu [[NeptunLedeni (planet)div|Neptunledeni divovi]]. Smatra se da, kao i Neptun, ima malu kamenustjenovitu jezgru (sastav silikata i teških metala). Na jezgru se nastavlja omotač od [[voda|vodenogvode]] leda, [[metan]]a i [[amonijak]]a, kojiu prema van postupno prelazi ustanju [[atmosferaSuperkritični fluid|atmosferusuperkritičnog fluida]]. Uran,(u zadubinama razlikumetaliziranog odzbog ostalihvisokog plinovitihtlaka) divova,koji nemaprema vlastitivan izvorpostupno toplineprelazi u unutrašnjosti[[atmosfera|atmosferu]].
Otkriveno je da se ispod atmosfere Urana komeša oko 6000 milja debeo sloj vruće vode koji okružuje rastopljenu stjenovitu jezgru.
 
Najniža [[temperatura]] je izmjerena je na razini s tlakom od 100 [[Bar (jedinica)|milibara]] i iznosi oko 52 [[Kelvin|Kkelvina]]. Iznad tog sloja temperatura raste do 150 K (-123 °C) u razrijeđenoj gornjoj atmosferi. Temperatura premau unutrašnjostijezgri rasteprocijenjena doje nekolikona tisućaoko °C5000 K. Za vrijeme prolaska letjelice [[Voyager 2]] Uranov južni [[pol (astronomija)|pol]] je bio okrenut Suncu. Iz toga proizlazi da bi polarna područja trebala biti toplija od [[ekvator]]skih što, iz nepoznatih razloga, ipak nije slučaj.
 
Masa Urana i [[Neptun]]a je bitno manja od masa Jupitera i Saturna, pa je manji i udio [[vodik]]a i [[helij]]a u ukupnoj masi planeta.
Fizička svojstva planeta uvjetovana su masom i količinom [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva zračenja]]. Masa Urana i [[Neptun]]a je bitno manja od masa Jupitera i Saturna, pa je manji i udio [[vodik]]a i [[helij]]a u ukupnoj masi planeta. Posebno je [[gustoća]] Neptuna veća. U Uranovoj atmosferi nalazi se više metana nego u Neptunovoj. Uran je zelenkastomodrikaste boje baš zato što metan upija svjetlost [[Komplementarne boje|komplementarnih boja]]. Ravnoteža temperatura iznosi kod Urana 64 K, a kod Neptuna 51 K, no [[infracrveno zračenje]] otkriva da se u atmosferi nalazi sloj temperature povišene do 100 K na Uranu, a do 140 K na Neptunu. U tim slojevima metan i vodik moraju biti plinoviti, dok [[amonijak]] prelazi iz plinovitog stanje u tekuće i čvrsto.<ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>
 
=== Atmosfera ===
Uranova plavkasta [[atmosfera]] se sastoji velikom većinom od [[vodik]]a (83%) i [[helij]]a (15%), nešto malo [[metan]]a (2%), a [[voda|vode]] i [[amonijak]]a ima u tragovima. MetanAtmosfera je u atmosferisvjetlosnom daje Uranu karakterističnu modrozelenu boju jer upija svjetlost [[Komplementarne boje|komplementarnih boja]]. Atmosfera Urana jespektru gotovo bezlična. ProvidnaProzirna je i čista do velikih dubina gdje se nalaze oblaci smrznutog metana. Polarno je područje prekriveno sumaglicom. Vjetrovi na ekvatoru pušu brzinama do 50250 [[Metar u sekundi|m/s]], znatnoraznoseći sporijeoblake nego na drugim plinovitim divovimametana. Uran pokazuje pojaseve paralelne s [[ekvator]]om, ali vrlo teško uočljive u svjetlosnom spektru, čakdok ise uzjasno računalnuvide obraduu slika.bliskom Međutim,infracrvenom spektru. novijeNovije fotografije [[Svemirski teleskop Hubble|teleskopa Hubble]] ('''HST''')u tom zračenju pokazuju sve veću i veću aktivnost u Uranovoj atmosferi. HSTTeleskop je tijekom 1998. godine snimio čak 20 svijetlih oblaka nareflektivnih različitimu visinama.bliskom Svijetleinfracrvenom oblakezračenju vjerojatnona činerazličitim kristali metanavisinama. Sumnja se da su promjene nastale uslijed promjene orijentacije Urana prema Suncu. Naime, Sunce obasjavaje obasjavalo područja sve bliže ekvatoru, pa izmjena dana i noći imaimala sve veću utjecaj na temperaturu pojedinih dijelova Urana. NaOko Uranu se, zapravo, događa izmjena godišnjih doba2007. Oko godine 2007., Sunce je bilo iznad UranovaUranovog ekvatora.
 
U Uranovoj atmosferi nalazi se više metana nego u Neptunovoj. Ravnoteža temperatura iznosi kod Urana 64 K, a kod Neptuna 51 K, no [[infracrveno zračenje]] otkriva da se u atmosferi nalazi sloj temperature povišene do 100 K na Uranu, a do 140 K na Neptunu.
 
=== Orbita i rotacija ===
Jedan Uranov obilazak oko Sunca traje 83,83 [[godina|godine]]. Okrene se oko svoje osi za 17 [[sat]]i i 14 [[minuta]]. Kao i sva plinovitafluidna tijela ima diferencijalnu rotaciju (trajanje dana ovisi o udaljenosti od ekvatora), ali bržu pri polovima. Uran je neobičan po tome što je okrenut "na bok", t.j. os rotacije mu je nagnuta čak 98° u odnosu na putanju oko Sunca ([[retrogradno gibanje]]). Mogući uzrok bi nekoliko uzastopnih sudara s manjim tijelima iz istog smjera. Dakle se samo za 8° naginje prema ravnini [[ekliptika|ekliptike]], pačemu seje moževjerojatan rećiuzrok dasnažan seudarac Uranu kotrljafazi ekvatoromformiranja po stazi! Dakakoplaneta, ekvator pritomčemu u prostoruprilog ostajeide stalnočinjenica paralelan samom sebi. Zato će polovicu svoga [[ophodno vrijeme|ophodnog vremena]], a to je oko 42 godine, usmjeravati prema Suncu više područje jednog pola, a drugih 42 godine područje drugog pola. Područje pola koje je okrenuto Suncu je "dnevno", a područje oko suprotnog pola je "noćno". No bez obzira na rasvijetljenost, svada su područjamu na podjednakoj temperaturi. Uran ima brzu i zonalnu vrtnju (rotaciju). Period vrtnje oblaka koje je snimila svemirska letjelica [[Voyager 2]] raste od 15 sati na 44° do 17 sati na 26° [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]]. Dakle, vrtnja jeorbite sporijasatelita u ekvatorskomgotovo negoistoj u polarnom području, što je primjer suprotan zonalnoj vrtnji u Jupiteru i Saturnu. U smjeru vrtnje pušu snažni vjetrovi. Polarno područje prekriveno je sumaglicomravnini.
 
Uran se ne kotrlja po svojoj orbiti jer bi to značilo da mu se zakreće i os rotacije, što nije slučaj - ona je stalno usmjerena više manje u istom smjeru.
 
Uran ima brzu i zonalnu rotaciju. Period rotacije oblaka raste od 15 sati na 44°, do 17 sati na 26° [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]], što znači da je rotacija sporija u ekvatorskom području. To je primjer suprotan zonalnoj rotaciji Jupitera i Saturna.
 
Zbog svoje osi rotacije koja je gotovo u ravnini orbite, redoslijed [[godišnja doba|godišnjih doba]] bitno mu se razlikuje od redoslijeda ostalih planeta: po jednu četvrtinu Uranove godine prema Suncu je okrenuto po jedno od polarnih područja, kada se izmjena dana i noći zbiva jedino u području ekvatora, sa Suncem nisko pri [[obzor]]u. Druge dvije četvrtine godine prema Suncu je okrenuto ekvatorsko područje, s brzom izmjenom dana i noći.
 
=== Magnetsko polje ===
Uranovo [[magnetsko polje]] je nagnuto čak 55° prema osi rotacije, a smatra se da nastaje relativno blizu površine. Intenzitet Uranovog [[magnetsko polje|magnetskog polja]]mu otprilike odgovara Zemljinom polju, iako se Uranovo polje znatno se mijenja od mjesta do mjesta zbog velikog odmaka izvora polja od središta planeta.

Izvor magnetskog polja je nepoznat.visokostlačeni superkritični fluid koji pokazuje odlike metala zbog delokalizacije elektrona.

Kao i kod ostalih planeta s magnetskim poljima, postoji magnetski rep u smjeru suprotnom od Sunca, koji se kod Urana proteže najmanje 10 milijuna kmkilometara iza planeta. Veliki nagib osi rotacije planeta zajedno s nagibom magnetskog polja čine magnetski rep zavijenimzavijen u spiralu.
 
== Uranovi sateliti ==
Vidi: [[Uranovi prirodni sateliti]]
 
Do danas je pronađeno ukupno 27 Uranovih [[prirodni satelit|prirodnih satelita]]. Uran je sve do nedavno, sa svojih tadašnjih 20 poznatih satelita, držao rekord u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]], dok ga nedavno nisu pretekli Saturn sa 31 i Jupiter s ukupno 61 satelitom. Za razliku od ostalih planeta čiji sateliti dobivaju imena po mitskim likovima, Uranovi dobivaju imena likova iz djela [[William Shakespeare|Williama Shakespearea]] i [[Alexander Pope|Alexandera Popea]].

Voyager je otkrio da su svi Uranovi sateliti sastavljeni od stijenasilikata i običnog vodenog leda .
 
Mogu se podijeliti u tri skupine:
 
* Prvu skupinu čine 13 unutarnjih satelita koji su vrlo mali i tamni, otkriveni većinom na fotografijama Voyagera 2. To su, redom od Urana prema van: [[Kordelija (mjesec)|Kordelija]] (Cordelia), [[Ofelija (mjesec)|Ofelija]] (Ophelia), [[Bjanka (mjesec)|Bjanka]] (Bianca), [[Kresida (mjesec)|Kresida]] (Cressida), [[Dezdemona (mjesec)|Dezdemona]] (Desdemona), [[Julija (mjesec)|Julija]] (Juliet), [[Porcija (mjesec)|Porcija]] (Portia), [[Rozalinda (mjesec)|Rozalinda]] (Rosalind), [[Kupid (mjesec)|Kupid]], [[Belinda (mjesec)|Belinda]], [[Perdita (mjesec)|Perdita]], [[PakPuck (mjesecprirodni satelit)|PakPuck]] (Puck) i [[Mab (mjesec)|Mab]].
 
* Drugu skupinu čine 5 velikih satelita: [[Miranda (mjesec)|Miranda]], [[Ariel (mjesec)|Ariel]], [[Umbriel (mjesec)|Umbriel]], [[Titanija (mjesec)|Titanija]] i [[Oberon (mjesec)|Oberon]]
 
* Treću skupinu čine 7 vanjskih satelita, otkrivenih tijekom 1997. i kasnije, koji su mnogostrukovišestruko više udaljenihudaljeniji od Oberona: [[Francisco (mjesec)|Francisco]], [[Caliban (mjesec)|Caliban]], [[Stephano (mjesec)|Stephano]], [[Trinculo (mjesec)|Trinculo]], [[Sycorax (mjesec)|Sycorax]], [[Prospero (mjesec)|Prospero]], [[Setebos (mjesec)|Setebos]] i [[Ferdinand (mjesec)|Ferdinand]].
[[Datoteka:Uranus rings and moons.jpg|mini|desno|300px|Uranov sustav prstenova. (snimka u umjetno obojanom bliskom infracrvenom zračenju)]]
U opsežnim izvještajima o susretu s Uranom, ekipa od 40 učenjaka zaključila su da je gustoćaGustoća Uranovih satelita znatno je veća od gustoće Saturnovih satelita. Podaci s Voyagera 2 pokazali su da su dva veća unutarnja Uranova satelita, ArijelAriel i UmbrijelUmbriel, lakširjeđi po sastavu od vanjskih satelita ,Titanije i Oberona, što je vrlo neobično. [[Miranda (mjesec)|Miranda]] pokazuje niz najraznoličnijihraznolikih geoloških oblika. Prekrivena je dolinama, strminama, pukotinama, kraterima, terasama. [[Ariel (mjesec)|Ariel]] ima brojne rasjede i jarke, te mnogo kružnih udubina. [[Umbriel (mjesec)|Umbriel]] ima površinu s mnogo udarnih kratera, a ističe se jedan sa svijetlim prstenom. [[Titanija (mjesec)|Titanija]] uz brojne kratere pokazuje složeni sistem kanjona. [[Oberon (mjesec)|Oberon]] nosi nekoliko velikih udarnih kratera. Prosječna gustoća i tih nebeskih tijela svjedoči o velikom udjelu vode.
[[datoteka:William Herschel01.jpg|mini|desno|300px|Pronalazač Urana, [[William Herschel]]., otkrivač Urana]]
== Uranovi prstenovi ==
{{glavni|Uranovi prstenovi}}Godine [[1977]]., za vrijeme [[Okultacija|okultacije (pomračenja)]] zvijezde ''Sigma [[Kentaur (zviježđe)|Kentaur]]a'' Uranom, zamijećena je jedna nepredviđena pojava. Naime,- zvijezda nije naglo nestala iza Urana, već je prije i poslije pomračenjaokultacije 9zatitrala putadevet zatitralaputa. To je bio rezultat prolaska iza Uranovih 9 prstenova. Oni su tamne boje, svinuti i nagnuti. Ti prsteni obiđu oko planeta svakih 8 sati, oko dva puta većom brzinom od prosječne brzine rotacije Urana oko vlastite osi, koja iznosi 16 sati.
{{glavni|Uranovi prstenovi}}
 
Godine [[1977]]., za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezde ''Sigma [[Kentaur (zviježđe)|Kentaur]]a'' Uranom, zamijećena je jedna nepredviđena pojava. Naime, zvijezda nije naglo nestala iza Urana, već je prije i poslije pomračenja 9 puta zatitrala. To je bio rezultat prolaska iza Uranovih 9 prstenova. Oni su tamne boje, svinuti i nagnuti. Ti prsteni obiđu oko planeta svakih 8 sati, dva puta većom brzinom od brzine rotacije Urana oko vlastite osi, koja iznosi 16 sati.
 
Deseti i jedanaesti prsten su otkriveni kasnije, [[1985]]. godine ([[Voyager 2]]). Redom od Urana prema vani nalaze se prstenovi: '''1986U2R''', '''6''', '''5''', '''4''', '''Alfa''', '''Beta''', '''Eta''', '''Gama''', '''Delta''', '''Lambda''' (bivši 1986U1R) i '''Epsilon'''.
 
Većina prstenova je široka tek nekoliko kilometara, osim prstena 1986U2R koji je širok 2500 km. Albedo prstenova je samo 0.03 (odbijaju tek 3% svjetlosti). Prstenovi su eliptični, posebno vanjski, ite nenisu izgledaju cjelovitimacjeloviti poput Saturnovih prstenova. VeličinaRaspon veličine njihovih čestica je u rasponu od prašine do 10-metarskih gromada.
 
Najudaljeniji prsten, Epsilon, je ujedno i najsvjetliji. Radio-Radiovalna mjerenja su pokazala da ovom prstenu nedostaju čestice manje od nekoliko decimetara., Rijetkaza Uranova vanjska atmosfera vodikašto bi mogla biti odgovorna zarijetka ovajUranova nedostatakvanjska atmosfera vodika.
 
== Povijest ljudskog istraživanja ==
 
Uran je prvi planet otkriven u moderno doba. Otkrio ga je [[William Herschel]], glazbenik koji je postao astronom amater, za vrijeme sustavnog pretraživanja neba, 13. ožujka [[1781]]. godine. Herschel je u početku mislio da je ugledao [[komet]]. Uran je, zapravo, viđen i mnogo puta prije (na granici je vidljivosti golim okom), ali je bio uvršten u karte kao obična zvijezda. [[John Flamsteed]] ga je 1690. katalogizirao kao ''34 Tauri'' (34 Bika).
 
Zbog toga što je na granici vidljivosti golim okom, Uran je viđen nekoliko puta prije, ali je bio uvršten u karte kao obična zvijezda. [[John Flamsteed]] ga je 1690. katalogizirao kao ''34 Tauri'' (34 Bika).
Herschel je Kraljevskom astronomskom društvu planet predložio nazvati "Jurjevom zvijezdom" ("Georgium sidus", po tadašnjem britanskom kralju Georgu III.), kao "zvijezdom koja je zasjala pod njegovom pokroviteljskom vladavinom". "HM Nautical Almanac Office" je Uran pod ovim imenom vodio do sredine XIX. st.
 
Herschel je [[Kraljevsko astronomsko društvo|Kraljevskom astronomskom društvu]] planetza predložioime nazvatiplaneta predložio "JurjevomGeorgium zvijezdomsidus" ("GeorgiumJurjeva sidus"zvijezda), po tadašnjem britanskom kralju Georgu III.), kao "zvijezdom koja je zasjala pod njegovom pokroviteljskom vladavinom". "HM Nautical Almanac Office" je Uran pod ovim imenom vodio do sredine XIX. st.
Herschel je nakon nekoliko godina ([[1787]].) otkrio i 2 velika Uranova satelita Titaniju i Oberon, a Lassell je [[1851]]. otkrio Ariel i Umbriel. Miranda, najmanji od 5 velikih Uranovih satelita, otkrivena je [[1948]]. (Kuiper).
 
"HM Nautical Almanac Office" je Uran pod ovim imenom vodio do sredine 19. stoljeća.
Godine [[1977]], za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezde ''sigma Kentaura'' Uranom, praćenjem treperenja pomračene zvijezde prije zalaska za Uran, otkriveno je devet prstenova.
 
Herschel je nakon nekoliko godina ([[1787]].) otkrio i 2 velika Uranova satelita Titaniju i Oberon, a Lassell je [[1851]]. otkrio Ariel i Umbriel. MirandaMirandu, najmanji od 5 velikih Uranovih satelita, otkrivenaotkrio je 1948. [[1948]].Gerard (Kuiper)]].
Samo je jedna letjelica posjetila Uran: [[Voyager 2]], koji je 24. siječnja [[1986]]. prošao 81 500 km iznad vrhova Uranovih oblaka. Tada je fotografirano 5 poznatih Uranovih satelita, te otkriveno novih 10 satelita unutar Mirandine putanje (Kordelija, Ofelija, Bjanka, Kresida, Dezdemona, Julija, Porcija, Rozalinda, Belinda i Pak). Voyager 2 je otkrio i dva nova Uranova prstena.
 
Samo je jedna letjelica posjetila Uran: [[Voyager 2]], koji je 24. siječnja [[1986]]. prošao 81 500 km iznad vrhova Uranovih oblaka. Tada je fotografirano 5pet poznatih Uranovih satelita, te otkriveno novih 10 satelitadeset unutar Mirandine putanje (Kordelija, Ofelija, Bjanka, Kresida, Dezdemona, Julija, Porcija, Rozalinda, Belinda i PakPuck). Voyager 2 je otkrio i dva nova Uranova prstena.
U novije vrijeme se ponovo (uz pomoć starih Voyagerovih fotografija, te promatranja modernim teleskopima) otkrivaju novi Uranovi sateliti. Tako su 1997 otkriveni Caliban i Sycorax (Gladman), a 1999 još tri satelita: Prospero (Holman), Setebos (Kavelaars) i Stephano (Karkoscha).
 
U novije vrijeme se ponovoponovno, (uz pomoć starih Voyagerovih fotografija, te promatranja modernim teleskopima), otkrivaju novi Uranovi sateliti. Tako su 1997. godine otkriveni Caliban i Sycorax (Gladman), a 1999 još tri satelita:. Prospero (Holman), Setebos (Kavelaars) i Stephano (Karkoscha).
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==