Giuseppe Verdi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 212.39.102.49 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Maestro Ivanković |
Oznake: uklanjanje {{bris}} ili #preusmjeri VisualEditor |
||
Redak 22:
S iznimkom malobrojnih [[Komorna glazba|komornih]] i [[Vokalna glazba|vokalnih]] [[skladba|skladbi]] te ''[[Requiem (Verdi)|Rekvijema]]'' (1874.), koji unatoč opernomu karakteru odlikuju [[Polifonija|polifonski postupci]] i strukturna kohezija, Verdi je isključivo operni skladatelj te i danas velik dio repertoara [[Operna kuća|opernih kuća]] čine njegove opere. Odlikuje ih neposredan [[Ritam (glazba)|ritam]], jednostavniji [[Harmonija (glazba)|harmonijski jezik]] te naglašena izražajnost [[Melodija|melodije]], oblikovanje koje na razini pojedinih opera pokazuje visok stupanj jedinstva. Zahtjevan u radu s libretistima, Verdi je bio sklon predlošcima velikih dramatičara poput [[William Shakespeare|Williama Shakespearea]] i [[Friedrich Schiller|Friedricha Schillera]] te neprestanomu traženju novih rješenja, zbog čega niz od 26 opera očituje raznoliku razvojnu putanju.
Verdijevo stvaralaštvo može se podijeliti u tri faze. U prvoj (1839. – 1853.) nadovezuje se na tradiciju, ponajviše [[Gaetano Donizetti|Gaetana Donizettija]], proširujući i nadograđujući načelo izgradnje opere nizanjem brojeva te zamagljujući njihove formalne obrise. Uz [[Pjevački zbor|zbor]] kao nositelja kolektivnih težnji, naglasak je pretežno na pojedincima (koji najčešće formiraju ljubavni trokut) i njihovoj glazbenoj karakterizaciji, a važnu ulogu pritom imaju ansambli. Verdi je poduzeo i korake prema [[Realizam (glazbena umjetnost)|realizmu]], posebice u ''Traviati'', glavna junakinja koje je [[Prostitucija|prostitutka]]. Drugu fazu (1853. – 1871.) obilježava odlučujući utjecaj francuske velike opere, ponajviše u ''Sicilijanskim večernjama'' (fr. ''Les Vêpres siciliennes'', 1855.) i ''Don Carlosu'' (1867., revidiran 1884.), praizvedenima u [[Pariz]]u na [[francuski|francuskom jeziku]], ali i u ''Krabuljnom plesu'' (tal. ''Un ballo in maschera'', 1859.). Opere iz te faze postale su opsežnije i raznolikije i u njima se, odmakom od melodrame, miješaju žanrovska obilježja. Odabir teme ili mjesta radnje sve više utječe na karakter glazbe, npr. u slučaju egzotičnog ambijenta ''Aide'', a određeni motivsko-tematski sklopovi dobivaju dramaturšku ulogu.
=== Privatni život ===
|