Razlika između inačica stranice »Auguste Comte«

Dodana 33 bajta ,  prije 1 godinu
→‎Djela i osvrt: dodan tag ref
m (→‎Sažetak: ispravak)
(→‎Djela i osvrt: dodan tag ref)
Sociologija je za Comtea i nešto konkretnije. Ona je znanost o društvenim pojavama, koje sa organicističkih pozicija drži sličnima s prirodnim pojavama, iz čega se zaključuje kako postoji bliskost sociologije i biologije. Dok biologija proučava organizaciju živih bića, sociologija pak proučava ona društvena pitanja koja se tiču reda i progresa. Pitanja reda i progresa jesu središnja pitanja Comteovog sociološkog sustava koji se u konačnici oblikuju kao socijalna statika i socijalna dinamika. Socijalna statika je za Comtea ''…opća teorija spontanog (prirodnog) reda u ljudskom društvu'', dok za socijalnu dinamiku drži da je ona ''…opća teorija prirodnog napretka.''
 
Činjenica je, Comte je predodredio da njegova socijalna statika za svoj predmet uzme anatomiju društva, kako bi na pozitivan način (racionalan) proučavala društvenu strukturu. Otud socijalna statika je znanost o redu u društvu, znanost koja teži otkrivanju zakona postojanja i održavanja toga reda. Njoj nasuprot, socijalna dinamika, je znanost o društvenom progresu koja hoće otkriti zakone reda (i redoslijeda) u društvu.<ref> (J. Goričar: Pregled soc.teorija, str.62.)</ref>
 
Socijalna statika proučava one sastojke koje nalazimo u svakom društvu, od kojih je društvo sačinjeno i koje mu daju osobit karakter društvene bićevnosti . Socijalna dinamika pak analizira različitost, različite aspekte i implikacije društvenog progresa. Točnije, otkrivati zakone društvenog razvoja. Comte ovaj zakon društvenog progresa ustanovljuje u svoja poznata tri teorijska stadija (stupnja), za koje Comte drži kako treba primijeniti i tri različite metode razmišljanja. To su:
U teološkom stadiju, ljudski duh je usmjeren u svome razmišljanju ka apsolutnom znanju, koja proizlaze iz djelovanja natprirodnih sila. Za metafizički stadij umjesto natprirodnih sila dolaze apstraktne sile, svojstvene različitim pojavama u svijetu i koje su razlogom nastanka pojavnog i nama spoznatljivog. Tek u pozitivnom stadiju, ljudski um ne mogavši spozna u prethodna dva stadija apsolutne spoznaje, promiče pozitivističku metodu, sadržanu u promatranju uzroka pojavnog i njegovu objašnjenju. Pozitivno društveno stanje za Comtea je konačno, ono je stoga završeno.
 
Slično kao kod atomista, Comte istina neće za osnovnu društvenu jedinicu uzeti pojedinca, već porodicu, obitelj, određujući joj povijesnu ulogu u nastajanju države. Comte će reći ''…društvo se ne može rastaviti na pojedince, kao što se ni geometrijska površina ne može razložiti na prave, niti prava na točke. Najelementarnija zajednica, tj. porodica… čini stvarnu jedinicu društva. Iz nje se razvijaju složenije grupe, kao klase i države.''<ref> (J. Goričar, isto, str 65.)</ref>
 
Comte daje veliku nadmoć društvenom organizmu spram organizma pojedinačnog čovjeka, čime je i raspodjela društvenih funkcija i koordinacija organa u društvu naglašenija, a što je i krajnji cilj društvene evolucije. Naime, iz podjele društvenih funkcija i koordinacije funkcija, Comte pokreće pitanje društvene podjele rada koja daje veliku prednost (i vrijednost) društvenom organizmu ispred individualnog. Kao konačni cilj društvene evolucije, Comteu treba savršena podjela i koordinacija funkcija. Iz društvene podjele rada (podjele i koordinacije društvenih funkcija), Comte nas uvodi u politiku. On drži kako velika specijaliziranost razvija izuzetne sposobnosti i visoki stupanj interesa, na relativno malim područjima, što kod ljudi može izazvati gubitak društvenosti (osjećaj smisla za društvo), ali i za međusobne odnose pojedinaca. Ovo stanje bi vodilo ka propasti društva. No, da se tkavo što ne dogodi, Comte drži za potrebno ustrojiti političku vlast, državu, a čija bi prva i najvažnija funkcija bila koordinacija ljudskih aktivnosti i sprečavanju prekomjernih specijalizacija, a dopuštanju onih specijalizacija koje bi bile u interesu društvene zajednice.<ref> (J. Goričar, isto, str.66-67.) </ref>
Comteu oblici [[država|države]] i političke vladavine nisu predmet interesa. Na tragu [[Aristotel]]a ustvrdit će kako postoje tek dva osnovna oblika državne vlast: teokracija (oblik državnog upravljanja, temeljen na stajalištu kako je smisao cjelokupnog ljudskog rada i postojanja priprema ''nebeskog carstva'' pod neposrednim nadzorom Crkve) i sociokratija (vladavina društva). I dok je teokracija vladavina crkvenih struktura koji svjetovnu vlast podređuju duhovnoj vlasti, sociokratija je poredak pozitivističkog stadija, u kojoj su svjetovna i duhovan vlast razdvojene, a organizacija društva bi bila utemeljena na principima Comteove sociologije.