Budizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 31.217.9.96 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 1:
[[File:Buddha in piedi shakyamuni, gandhara, slate, fine II sec.JPG|thumb|Kip Bude iz 2. stoljeća]]
'''Budizam''' je jedna od pet velikih svjetskih [[religija]]. Nastao je u VI. stoljeću prije Krista u sjevernoj [[Indija|Indiji]]. Osnovao ga je [[Buda|Sidarta Gautama]], za kojeg se većina stručnjaka slaže da je živio od 563. do [[483. pr. Kr.]] Najstariji sačuvani podaci nalaze se u tekstovima prakriti skupine jezika koja uključuje gandari i pali. Tekstovi na pali jeziku su formirali kanon današnjeg [[teravada]] budizma dok su gandara tekstovi, iako nestali iz aktivne upotrebe, kao najstariji dostupni zapisi danas iznimno bitni za razumijevanje ranih faza razvoja. Djelomično su sačuvane i druge verzije ranih škola pri čemu su važni kineski prijevodi koji ponekad sadrže jedine preostale zapise određenih tekstova, kao i neki drugi fragmenti i tekstovi. Glavne grane budizma su teravada (škola starih) i mahajana (velika kola) dok se vađrajana ponekad smatra zasebnom, a ponekad dijelom mahajane. Budizam utjecao na europsku filozofiju, osobito u XIX. stoljeću. Broj sljedbenika budizma procjenjuje se između 150 do 500 milijuna jer budizam ne isključuje i pripadnost nekoj drugoj vjeri.<ref name="HEb">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9995 budizam], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupljeno 19. studenog 2015.</ref>
==Povijest==
===Siddharta Gautama (Buda)===
Line 12 ⟶ 15:
[[File:Buddhist distribution (version2).png|thumb|300px|Rasprostranjenost budizma]]
Buda je ubrzo nakon prosvjetljenja počeo podučavati te prihvaćati učenike u svojevrsnu asketsku zajednicu. U početku je ona bila dosta neformalna, a s vremenom su se, kao odgovor na potrebe organizacije razvijala kompleksna redovnička pravila. Ona su i danas jedan od najstarijih tekstualnih izvora budizma i svjedoka razvoja zajednice. Redovnička je zajednica do današnjih dana u većini budističkih kultura ostala temeljem i čuvarem religije.
==Podjela==
[[File:Budismo.png|thumb|Budističke grane i škole]]
Prve naznake unutarnjih podjela u zajednici se mogu pronaći stotinjak godina nakon Budine smrti, a ponekima i od najranijih vremena. Tijekom idućih nekoliko stoljeća se uslijed razlika u doktrinarnim pitanjima, redovničkim pravilima te pod utjecajem zemljopisnih udaljenosti razvijaju rane škole. U početku su to samo teorijske podjele koje s vremenom postaju i administrativne te se redovnička zajednica i formalno dijeli. Od prvotne podjele na dvije tradicije stavira i mahasamgika razvio se veći broj ranih škola. Današnji teravada budizam se formalno veže uz jednu od podskupina stavira tradicije kao svojevrstan nasljednik dok je mahajana siri pojam prvenstveno povezan doktrinarnim sličnostima koje iako vjerojatno nastale među mahasamgikama južne Indije ne predstavlju neku specifičnu tradicionalnu školu te unutar sebe nastavlja različite monaške tradicije.
===Teravada (škola starih)===
[[File:Dambulla 16.jpg|thumb|150px|left|Slika Bude iz hrama u [[Šri Lanka|Šri Lanki]]]]
{{glavni|Teravada}}
Uvjetno rečeno [[teravada]] ("govor starih") je najstarija od živućih škola, tj. to je tradicija koja relativno rano izolirala i izdvojila te doktrinarno zatvorila pred daljnjim utjecajima i promjenama temeljnog kanona. Nastala je je u razdblju od II. st. pr. Kr. do I. st. Dok su druge tradicije nastavile širiti korpus kanonskih tekstova ona prihvaća jedino Tripitaku dok su svi drugi tekstovi smatrani [[Apokrifi|apokrifnima]]. U tradiciji i danas u velikoj mjeri vlada stav i stalni osjećaj osjetljivosti i ugroženosti doktrine te potrebe za njenim čistim ortodoksnim očuvanjem pred prijetnjama, a u to su se ime često kroz povijest provodile reforme u svrhu jačanja ortodoksije i vraćanja izvorima pri čemu su presudnu ulogu igrale promjene na političkoj sceni i podrške vladara raznim frakcijama. Tako i današnji oblik teravade u velikoj mjeri dolazi iz opširnih reformi koje su se provodile u kolonijalno doba, a od tada potiče i na zapadu sve popularnija tradicija meditacijske prakse [[vipassana|vipassane]] koja se nizom pokušaja i eksperimenata u sklopu šireg nastojanja povratka izvorima u to vrijeme pokušavala na osnovu drevnih spisa reanimirati među asketizmu i kontemplaciji sklonijim redovničkim krugovima, sa većim ili manjim uspjesima.
Ponekad se za ovu tradiciju koristio i naziv hinajana (mala kola) te se isti i danas može pronaći u literaturi. Taj je izraz nastao i korišten unutar mahajane (velika kola) kao kritička referenca na ideale nekih ranih škola uz pogrdne konotacije te ga theravada nikada sama nije koristila niti prihvaćala. Kako te škole iako srodne nisu isto što i današnja teravada i među njima postoje doktrinarne razlike, kao i zbog pogrdnih konotacija koje termin sa sobom nosi, danas se u literaturi uglavnom izbjegava.
Ova grana budizma raširena je u [[Šri Lanka|Šri Lanki]], [[Tajland]]u, [[Mjanmar]]u i [[Kambodža|Kambodži]].<ref name="HEb"/>
===Mahajana (velika kola)===
[[File:Amitabha Buddha and Bodhisattvas.jpeg|thumb|150px|Kipovi u kineskom budističkom hramu]]
{{glavni|Mahajana}}
[[Mahajana]] je nastala od I. do VII. st.<ref name="HEb"/> i danas je najveća i najšarolikija budistička skupina, posebno ako u nju uvrstimo i vađrajanu koja se može promatrati i kao njen dio i kao zasebna tradicija.
Iako prihvaća stari kanon tripitake otvorena je novim tekstovima, razmatranjima i promjenama doktrine. Većina novih tekstova se na neki način nastoji pripisati Budi ili njegovim učenicima te je kao takva predstavljena u uvodnim poglavljima istih, no povijesno su gledano to zasigurno mlađi spisi, mahom pisani na hibridnom i manjoj mjeri "brahimnskom" sanskrtu koji je tada već bio mrtav jezik standardiziran u svoju klasičnu formu religijskih i intelektualnih elita. Neki tekstovi su vjerojatno izvorno nastali i na drugim jezicima zemalja gdje je postojao budizam, prvenstveno na kineskom, te su se naknadno prevodili na sanskrt i predstavljali kao izvornik. Osim izvora spisa i izvori tradicije su tražili mitološku vezu sa ranim budizmom koja vjerojatno nije povijesna poput one [[Zen|zen budizma]] o prijenosu pečata svijesti Bude odabranom učeniku koji je dalje isti prenio tajnim [[Ezoterija|ezoteričnim]] nasljeđem sve do povijesnih ili polupovijesnih ličnosti kineskoga budizma (povijesno se gledano radi o novoj, autohtono kineskoj formi pod velikim utjecajem [[Taoizam|taoizma]]).
Počeci mahajane mogu se tražiti još u radu učenjaka sa Nalanda sveučilišta, posebno [[Nagarjuna|Nagarjune]] (o. 150. – 250. g.), odnosno još i ranije u samostanskim krugovima istočne obale juga Indije gdje su se neki od najznačajnijih ranih autora po svemu sudeći formirali. U početku su u budizmu postojale samo neformalne doktrinarne/filozofske razlike gdje su pripadnici istog samostana ili učilišta mogli podržavati različite škole. Tek se vremenom i interakcijom tih razlika sa geografskim širenjima i razdvajanjima te političkim utjecajima razne skupine i formalno razdvajaju u zasebne redovničke zajednice. [[Madjamaka]] i [[jogaćara]] su glavne mahajanske filozofske tradicije u Indiji, a u Kini se kao značajno učenje razvija i ona Buda-prirode (Tatagatagarba; Budadatu).
Unutar mahajane se pojavljuje i tradicija čiste zemlje koja, za razliku od većine drugih pravaca oslonjenih na samo-spasenje, ima elemente devocijsko-religijskog spasenja po milosti vanjskog čimbenika, odnosno [[Bodisatva|Bodisatve]]. Smatraju naime kako se u vremenima dekadencije u kojima živimo ne može postići oslobođenje na ovome svijetu već se utjecanjem bodisatvama nadaju rođenju u visim duhovnim sferama gdje će dostići konačno oslobođenje.
Mahajana budizam proširen je po [[Kina|Kini]], [[Japan]]u, [[Vijetnam]]u i [[Koreja|Koreji]].<ref name="HEb"/>
===Vađrajana===
[[File:Bhavachakra.jpg|thumb|150px|''Kotač života/cikličkog postojanja'' čest je motiv u hramovima [[Tibetanski budizam|tibetanskom budizmu]]]]
Ovu se tradiciju može svrstati i unutar mahajane na čijim je temeljnim učenjima izgrađena. Nastaje nakon VII. soljeća, u vrijeme snažnog utjecaja [[tantra|tantre]] koja je obilježila kako budizam tako i [[hinduizam]] srednjega vijeka, osobito u sjeverozapadnim dijelovima Indije. Kao takva bogata je ezoteričnim elementima, kompleksnim obredima, [[Magija|magijskim]] praksama i tome slično. Danas je predstavljaju [[Tibetanski budizam]] i pojedine japanske tradicije, prvenstveno [[šingon]]. Pri tome se zbog ranijeg prelaska japanska vađrajana zasniva samo na starijim tekstovima dok tibetanska tradicija prenosi cjeloviti tantrički korpus, a konstantno do danas razvija i nove inačice kroz doktrinu sakrivenih učenja (u fizičkom ili duhovnom svijetu) koje odabrani mogu u bilo kojem trenutku ponovno otkriti i time započeti novu (ili sa gledišta vjere rekonstruirati staru) duhovnu praksu i tradiciju. Osim u Tibetu i Japanu raširena je i u [[Mongolija|Mongoliji]], [[Butan]]u, [[Nepal]]u te manjinski u [[Kina|Kini]] i [[Rusija|Rusiji]].<ref name="HEb"/>
=== Suvremena kretanja ===
Uz reforme unutar tradicionalnih pravaca u svjedočimo razvoju novih oblika budizma djelomično ili potpuno odvojenih od tradicionalnih skupina. Uz razne religijski orijentirane nove pokrete usmjerene prema laicima, sinkretičkog karaktera ili na drugi način specifične, pri čemu se na istoku posebno ističu oni u carskom i suvremenom Japanu, javljaju se i oni humanističkoga i socijalno usmjerenog karaktera kao i sekularni budizam prisutan na zapadu.
U okviru novijih socijalno usmjerenih pokreta valja istaknuti indijski dalitski (kasta nedodirljivih) budizam, kojim je najutjecajniji postkolonijalni vođa ove društveno ugrožene skupine modificiranu theravadu u nekoj mjeri vratio u Indiju, gdje je budizam, osim u pograničnim indijsko-tibetskim područjima, bio gotovo nestao. Cilj je pri tome prvenstveno napuštanje hinduizma i kastinskog sustava koji se optužuje za težak socioekonomski status.
==Učenje (darma)==
| |||