Razlika između inačica stranice »Kritika«

Dodano 6.648 bajtova ,  prije 1 godinu
Dopuna uz izvore i bilješke
(Dopuna uz izvore i bilješke)
==Umjetnička kritika==
 
Smisao umjetničke kritike se sastoji u poticanju [[kreativnost|kreativnog stvaralaštva]] kroz podupiranje umjetnika u praćenju njihovog rada i razvijanjem većeg interesa za umjetnost. Teoretičari danas promišljaju odnose između umjetnosti i društvenih kretanja proučavajući ulogu koju umjetnost ima u suvremenom svijetu. Razne teorije rezultat su različitih pristupa i svjetonazora. Najčešće se sagledava odnos pojedinca prema okolini, što je češći slučaj u [[scenska umjetnost|izvedbenim umjetnostima]] i [[književnost]]i. Umjetnici svojim radom daju poticaj teoretičarima za tumačenje njihovih djela što opet utječe na recepciju samog djela. Kritičari nastoje interpretirati djelo i prenijeti svoje stajalište zainteresiranim pojedincima. Oni razumski pokušavaju postaviti rad u širi društveni kontekst i tako mu omogućiti vezu sa svijetom. Interes za umjetničko djelo može biti površan i ono može služiti pukoj [[zabava|zabavi]] ili može biti stručna podloga upućenijem proučavanju umjetničkog djelovanja.
Negativan pristup se sastoji u tome što kritičari mogu učitavati značenja kojih u određenom djelu nema i tako [[teorija]] ostvaruje prevagu nad djelom.
Razumijevanje umjetničkog djela, njegovo tumačenje i obrazovanjekritički javnostiodnos su ciljevi umjetničke kritike. Autori koji su hvaljeniji u medijima imaju veću popularnost i tako se povećava cijena njihovih djela.
 
Prosudba djela i umjetnikove namjere se mijenja sa vremenom.<ref>Ernst Gombrich je napisao čitav povijesnoumjetnički prikaz kako bi pokazao umjetnikovu namjeru koja se krije iza djela. Izvorni naziv knjige je "The Story of Art". Kod nas je prevedena kao ''Povijest umjetnosti''.</ref>[[Impresionizam|Impresionisti]] u svoje vrijeme nisu imali pozitivne kritike, iako su danas prihvaćeni i cijenjeni. Sličan status danas ima [[suvremena umjetnost]], koja je prihvaćena najviše unutar usko obrazovane struke, ali nema potporu i popularnost šire javnosti što znači da se prosudba i ocjena važnosti i kvalitete djela mijenja iz epohe u epohu i da je zapravo nezahvalno, a ponekad čak i nemoguće donijeti ozbiljnu i objektivnu ocjenu. Kritičar je zapravo posrednik između umjetnika i publike. Objašnjenje samog umjetnika o vlastitom radu može doprinijeti tumačenju djela, ali kako je primjetio [[Marcel Duchamp]] mišljenje autora ravnopravno je mišljenju bilo kojeg promatrača umjetnosti.
 
Sklonosti prema pojedinim djelima i autorima mogu se mijenjati u skladu sa osobnim potrebama, trenutnom [[moda|modom]], javnim ukusom ili čak financijskim interesom.
 
Kritika uvijek zahtijeva od umjetnika svježe i originalne ideje kao i praktična ostvarenja. Ona zahtijeva da se isti postulati propituju na nov način, koji prije nije viđen.
===Postmoderna kritika===
Postmodernistički<ref>Pojam 'postmoderno' označava dvije stvari: vremensko razdoblje koje je uslijedilo nakon [[moderna|moderne]] i postmodernistički kritički pokret. Tekst obrađuje oba pojma, premda je njihovo preklapanje neizbježno.(studeni 2019.)</ref> kritičari sumnjaju u vladajuće teorije i stečena znanja.
Sama [[postmoderna]] kritika izuzetno je kompleksna i apstraktna. Uglavnom je temeljena na [[poststrukturalizam|poststrukturalizmu]] odnosno na [[semiotika|teoriji znaka]] i teoriji jezika. Ona je napravila odmak od [[marksizam|marksističke]] i [[strukturalizam|strukturalne]] teorije,
uvodeći nove ideje, [[pojam|pojmove]] i poglede. Ponudila je mnoštvo vizura s raznih stajališta. Pored ostalih postoji i feministička kritika. Ovaj su intelektualni fenomen formirali francuski teoretičari u posljednja tri desetljeća dvadesetog stoljeća.<ref>Rade Kalanj u predgovoru izdanja ''Simulacija i zbilja'' [[Jean Baudrillard]], Naklada Jesenski i Turk 2001. ISBN 953-222-035-6</ref>
Nastoje preispitati postavke afirmiranih znanosti. Također daju analizu suvremenih pojava koje ranije nisu postojale. Tvrde kako je [[znanje]] uvjetovano kulturnim, političkim društvenim diskursom, stoga objektivnu [[spoznaja|spoznaju]] dovode u pitanje. Estetiku shvaćaju kao proizvoljnu i subjektivnu. Preispituju strukture ideologije, povijesti i društva koji oblikuju kulturne produkte.
 
Aktualno postmoderno razdoblje unijelo je mnogo promjena u kritički [[diskurs]]. Promjenom umjetničkih praksi interpretacija se značajno promijenila. Umjetnici postmoderne se okreću sami sebi nastojeći preispitati samu ulogu i smisao umjetnosti.
Pored standarne tehničke dotjeranosti i svježe imaginativnosti svakog umjetničkog djela, ovi umjetnici pokušavaju biti usklađeni s vremenom u kojem žive primjenjujući drugačiji pristup. Pomak je stavljen na zamisao, čin ili gestu, ne na estetsku vrijednost djela. Izbjegava se modernistička inovacija i želja za napretkom, a uvodi se istraživanje i propitivanje. Unatoč prividnom raskidu s tradicijom autori se naslanjaju na ranija razdoblja želeći se istaknuti originalnim projektima.
Mnogi artistički pothvati tako zadiru u rubna područja umjetnosti. Tako se pojavio problem razlikovanja autentičnih umjetničkih djela od onih koja to nisu, odnosno nužnost razlučivanja umjetnosti od onoga što nije umjetnost.<refname=Lah>Nataša Lah ''Medijacijska funkcija umjetničke kritike između povijesti i suvremenosti'' časopis Ars Adriatica 2/2012.{{pdf| }}</ref>
S obzirom kako je umjetnost uvijek odraz društvenih zbivanja, u [[globalizacija|globaliziranom]] svijetu ona se počela stapati s drugim područjima i disciplinama.
Korištenje novih tehnologija u svakodnevnom životu dalo je povoda postmodernim umjetnicima da u svoje radove uvedu [[računalo|računala]], [[televizor]] i ostale suvremene uređaje i alate. Tako je započela nova epoha [[povijest umjetnosti|povijesti umjetnosti]]. Autori su svjesno ušli u neumjetnička područja zbog težnje za suvremenošću i originalnošću, dokidajući na taj način svrstavanja u odvojene [[muzej]]sko galerijske kategorije i povijesnoumjetničke odrednice. Smatrali su kako je takva praksa neizbježna i nužna u novoj umjetnosti.
Kritika je prihvatila nova kretanja, poštujući umjetnički slobodu koja je preduvjet neometane kreativnosti. Kritičari skloniji tradicijskim formama smatraju kako je kod mnogih postmodernih radova upitno svrstavanje u umjetnost zbog velikog udjela [[performans]]a , trenutne svrsishodnosti, nedorečene [[konceptualna umjetnost|konceptualnosti]] i zanemarivanja klasičnog oblikovanja predmeta.
 
Relativizacija uvriježenih ideala, [[dekonstrukcija]] povijesti, propitivanje identiteta, uvođenje [[ironija|ironije]] kao odnos spram tradicije, suvremeni [[pluralizam]], hiperprodukcija [[popularna kultura|pop kulture]], internetske tehnologije i stapanje dosadašnjih odvojenih disciplina glavne su osobine aktualnog doba. Navedeno je dovelo do snižavanja stilskih i kvalitativnih kriterija i do gubitka mjerodavnih vrijednosti. U ovakvoj situaciji kritičar postaje kroničar koji samo bilježi događaj, umjesto da aktivno posreduje umjetničku pojavu.<refname=Lah></ref>
 
Klasični obrasci analize likovnog djela u aktualno vrijeme su izgubili primjenu. U skladu s tim kritika je napravila zaokret. Sudovi se donose pojedinačno, za svaki projekt posebno, nekadašnja stilska prepoznavanja i pripadnost pojedinim pravcima postala su stvar određivanja stilskih epoha.
 
U [[moderna|modernoj epohi]] i ranije, naglasak je više bio stavljan na djela kao takva. U današnje vrijeme, zbog utjecaja medija, u fokusu su više sami autori, dok je djelo u drugom planu. Prisutnost stručne kritike u medijima umanjuje kritički duh zbog komercijalnih zahtjeva masovnih medija i ograničene slobode mišljenja.<refname=Lah></ref>
Kritičko vrednovanje djelomično je preuzela i [[kustos]]ka praksa, premda je njena uloga uglavnom odobravajuća.<refname=Lah></ref>
 
Pojava nove [[estetika|estetike]] daje povod novim teorijskim [[paradigma|paradigmama]] koje su katkada samo podloga bujnom teoretiziranju.
Postmoderni kritički diskurs često je teško prohodan, što ga ograničava na uski krug obrazovanih poznavatelja.
Time nije postignut cilj nepredvidivih postmodernih autora koji su htjeli iznijeti umjetnost iz [[atelje]]a i galerija na ulice potičući sudjelovanje publike, čineći umjetnost spontanom i otvorenom za sve.
Tako se stječe dojam kako je umjetnost ponovo vraćena u strogo akademske okvire i da je tako rezervirana samo za visoko školovane stručnjake.
 
Donošenje čvrstog suda nije moguće bez prihvaćanja određenog sustava vrijednosti, što se kosi sa postmodernističkim liberalnim načelom.
U povijesti umjetnosti kao i u povijesti samoj, [[budućnost]] uvijek donosi najbolji sud.<ref>"Prema zakonima što su vrijedili u znanosti početkom stoljeća, smatralo se da poviješću (pa i poviješću umjetnosti) postaje tek ono što je bilo na provjeri barem pola stoljeća, jer prosudbu o suvremenom daje kritika, a i ona će sama biti podložna znanstvenoj i povijesnoj prosudbi." [[Radovan Ivančević]] ''STILOVI RAZDOBLJA ŽIVOT III Umjetnost i vizualna kultura 20. stoljeća'' Udžbenik za IV. razred gimnazije Profil Zagreb, 2001. 253.</ref>
==Bilješke==
{{Izvori}}