Razlika između inačica stranice »Kritika«

Dodana 33 bajta ,  prije 1 godinu
(Dopuna uz izvore i bilješke)
Aktualno postmoderno razdoblje unijelo je mnogo promjena u kritički [[diskurs]]. Promjenom umjetničkih praksi interpretacija se značajno promijenila. Umjetnici postmoderne se okreću sami sebi nastojeći preispitati samu ulogu i smisao umjetnosti.
Pored standarne tehničke dotjeranosti i svježe imaginativnosti svakog umjetničkog djela, ovi umjetnici pokušavaju biti usklađeni s vremenom u kojem žive primjenjujući drugačiji pristup. Pomak je stavljen na zamisao, čin ili gestu, ne na estetsku vrijednost djela. Izbjegava se modernistička inovacija i želja za napretkom, a uvodi se istraživanje i propitivanje. Unatoč prividnom raskidu s tradicijom autori se naslanjaju na ranija razdoblja želeći se istaknuti originalnim projektima.
Mnogi artistički pothvati tako zadiru u rubna područja umjetnosti. Tako se pojavio problem razlikovanja autentičnih umjetničkih djela od onih koja to nisu, odnosno nužnost razlučivanja umjetnosti od onoga što nije umjetnost.<refnameref name=Lah>Nataša Lah ''Medijacijska funkcija umjetničke kritike između povijesti i suvremenosti'' časopis Ars Adriatica 2/2012.{{pdf|https://hrcak.srce.hr/102713 }}</ref>
S obzirom kako je umjetnost uvijek odraz društvenih zbivanja, u [[globalizacija|globaliziranom]] svijetu ona se počela stapati s drugim područjima i disciplinama.
Korištenje novih tehnologija u svakodnevnom životu dalo je povoda postmodernim umjetnicima da u svoje radove uvedu [[računalo|računala]], [[televizor]] i ostale suvremene uređaje i alate. Tako je započela nova epoha [[povijest umjetnosti|povijesti umjetnosti]]. Autori su svjesno ušli u neumjetnička područja zbog težnje za suvremenošću i originalnošću, dokidajući na taj način svrstavanja u odvojene [[muzej]]sko galerijske kategorije i povijesnoumjetničke odrednice. Smatrali su kako je takva praksa neizbježna i nužna u novoj umjetnosti.
Kritika je prihvatila nova kretanja, poštujući umjetnički slobodu koja je preduvjet neometane kreativnosti. Kritičari skloniji tradicijskim formama smatraju kako je kod mnogih postmodernih radova upitno svrstavanje u umjetnost zbog velikog udjela [[performans]]a , trenutne svrsishodnosti, nedorečene [[konceptualna umjetnost|konceptualnosti]] i zanemarivanja klasičnog oblikovanja predmeta.
 
Relativizacija uvriježenih ideala, [[dekonstrukcija]] povijesti, propitivanje identiteta, uvođenje [[ironija|ironije]] kao odnos spram tradicije, suvremeni [[pluralizam]], hiperprodukcija [[popularna kultura|pop kulture]], internetske tehnologije i stapanje dosadašnjih odvojenih disciplina glavne su osobine aktualnog doba. Navedeno je dovelo do snižavanja stilskih i kvalitativnih kriterija i do gubitka mjerodavnih vrijednosti. U ovakvoj situaciji kritičar postaje kroničar koji samo bilježi događaj, umjesto da aktivno posreduje umjetničku pojavu.<refnameref name=Lah></ref>
 
Klasični obrasci analize likovnog djela u aktualno vrijeme su izgubili primjenu. U skladu s tim kritika je napravila zaokret. Sudovi se donose pojedinačno, za svaki projekt posebno, nekadašnja stilska prepoznavanja i pripadnost pojedinim pravcima postala su stvar određivanja stilskih epoha.
 
U [[moderna|modernoj epohi]] i ranije, naglasak je više bio stavljan na djela kao takva. U današnje vrijeme, zbog utjecaja medija, u fokusu su više sami autori, dok je djelo u drugom planu. Prisutnost stručne kritike u medijima umanjuje kritički duh zbog komercijalnih zahtjeva masovnih medija i ograničene slobode mišljenja.<refnameref name=Lah></ref>
Kritičko vrednovanje djelomično je preuzela i [[kustos]]ka praksa, premda je njena uloga uglavnom odobravajuća.<refnameref name=Lah></ref>
 
Pojava nove [[estetika|estetike]] daje povod novim teorijskim [[paradigma|paradigmama]] koje su katkada samo podloga bujnom teoretiziranju.
Donošenje čvrstog suda nije moguće bez prihvaćanja određenog sustava vrijednosti, što se kosi sa postmodernističkim liberalnim načelom.
U povijesti umjetnosti kao i u povijesti samoj, [[budućnost]] uvijek donosi najbolji sud.<ref>"Prema zakonima što su vrijedili u znanosti početkom stoljeća, smatralo se da poviješću (pa i poviješću umjetnosti) postaje tek ono što je bilo na provjeri barem pola stoljeća, jer prosudbu o suvremenom daje kritika, a i ona će sama biti podložna znanstvenoj i povijesnoj prosudbi." [[Radovan Ivančević]] ''STILOVI RAZDOBLJA ŽIVOT III Umjetnost i vizualna kultura 20. stoljeća'' Udžbenik za IV. razred gimnazije Profil Zagreb, 2001. 253.</ref>
 
==Bilješke==
{{Izvori}}