Kneževi Vinogradi: razlika između inačica

[[Slaveni]] na ove prostore doseljavaju tijekom sedmog i osmog stoljeća. U desetom stoljeću na ova pordručja stižu mađari, i tada selo pripada pod krunu Svetog Stjepana sve do 1526. godine (Mohačka bitka), kada na ove prostore prodiru [[Turci]] pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog. Mađarsko stanovništvo na ovim područjima ostaje i tijekom turske vladavine, i u selu 1576-godina organizirana prva protestanska sinoda na ovim prostorima. Turci na ovim prostorima ostaju sve do 1697. godine kada gube bitku kod Sente u sukobu s austrijskom vojskom pod vodstvom princa Eugena Savojskog. Od tada pa sve do 1868 na ovim prostorima upravljaju Habsburgovci. Nakon Austro-Ugarske nagodbe Baranja se vraća pod direktni nadzor Budimpešte. Srbi na ove prostore, gdje tada živi većinsko mađarsko stanovništvo u većem broju, dolaze oko 1690. godine pod vodstvom vladike Arsenija Čarnojevića III. Marija Terezija sredinom osamnaestog stoljeće ovdje doseljava Hrvate s prostora bosanske posavine, Hercegovine i Dalmacije, kao i njemačko stanovništvo. Podunavske Švabe, iz južne Bavarske i Austrije. [[Židovi]] se na ovim područjima pojavljuju oko 1770. godine. Porazom Austrougarske carevine, poslije zlonamjernog Trianonskog ugovora vlast preuzima Kraljevina SHS-a do 1929. godine, a zatim Kraljevina Jugoslavija sve do drugog svjetskog rata. Tijekom trata selo se vraća pod upravu Kraljevina Mađarska. Nakon drugog svjetskog rata pa sve do domovinskoga rata vlast na ovim prostorima ima, prvo FNRJ a zatim SFRJ. Neposredno, po završetku drugog svjetskog rata, komunističke vlasti s ovih prostora protjeruju Švabe i doseljavaju Zagorce i Međimurce, kao i manji dio stanovništva, pretežito srpske nacionalnosti, iz Banovine. Domovinskim ratom ovo područje se integrira u politički i gospodarski sustav Republike Hrvatske. Većinsko stanovništvo u Općini Kneževi Vinogradi su [[Mađari]], zatim slijede [[Hrvati]] pa [[Srbi]]. Poslije domovinskoga rata struktura stanovništva se dijelom izmijenila ali ne u bitnim odnosima.<ref>Taslidžić, Davorin: "Na vratima naroda, na granici svjetova", knjižnica popularna povijest, svezak 1., Beli Manastir, 1999. str. 35, 39, 52, 116</ref>. <ref>Taslidžić, Davorin: "Osmanski pečat", biblioteka/stoljeća naroda, svezak 1., Beli Manastir, 2001., str. 62, 63</ref>.