Tuneliranje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Tuneliranje |
Nadopunio Tuneliranje |
||
Redak 10:
[[datoteka:Wave-particle duality.gif|mini|desno|300px|Prikaz [[Valovi tvari|valova tvari]] u [[ogib]]u (difrakciji) [[elektron]]a.]]
[[datoteka:Fénytörés.jpg|mini|desno|300px|[[Refrakcija]] ili [[lom svjetlosti]].]]
[[datoteka:Fényvisszaverődés.jpg|mini|desno|300px|[[Refleksija]] ili odbijanje valova: zraka [[svjetlost]]i koja pada na neku [[ravnina|ravninu]] reflektira se tako da je upadni kut ''α'' jednak kutu refleksije ''β'', a upadna i reflektirana (odbijena) zraka leže u istoj ravnini.]]
[[datoteka:Total_internal_reflection_of_Chelonia_mydas.jpg|mini|desno|300px|[[Totalna refleksija|Totalnu refleksiju]] često vide [[ronioc]]i u [[more|moru]].]]
[[datoteka:(175) Refraction.jpg|mini|desno|300px|[[Lom svjetlosti]] u akrilnoj planparalelnoj ploči.]]
'''Tuneliranje''', '''tunelski efekt''' ili '''tunelski učinak''' je [[Kvantna mehanika|kvantnomehanička]] pojava pri kojoj postoji [[vjerojatnost]] da [[elementarna čestica]] svlada prepreku (potencijalnu barijeru) kada to zakoni [[Klasična mehanika|klasične fizike]] ne dopuštaju. Primjerice, pri naletu čestice na središte odbojne [[sila|sile]] kojoj je [[Potencijalna energija|potencijalna energija]] veća od [[kinetička energija|kinetičke energije]] čestice, klasično je moguće samo odbijanje čestice. Ipak, zahvaljujući [[val]]nim svojstvima koja kvantna mehanika pridjeljuje elementarnim česticama, valna funkcija čestice ne iščezava ni u samoj barijeri, ni iza nje. Stoga postoji određena vjerojatnost (dana kvadratom modula valne funkcije) da se čestica nađe i u klasično zabranjenim područjima prostora. Ta vjerojatnost ovisi o visini i širini barijere, a pokusi potvrđuju da je, pri naletu mnoštva čestica, broj onih koje prođu barijeru proporcionalan kvantno-mehanički izračunanoj vjerojatnosti.
Line 43 ⟶ 51:
Kad se katodne zrake kreću u vanjskom potencijalu, mijenja se njihova [[brzina]]. Promjena brzine mora prema [[Louis de Broglie|de Broglievom]] odnosu biti vezana s promjenom valne duljine. Za česticu je zbroj [[kinetička energija|kinetičke]] i potencijalne energije konstanta:
:<math> \frac{m \cdot v^2}{2} + U = E </math>
Odatle izlazi kako se [[Impuls sile|impuls čestice]] mijenja pod
:<math> m \cdot v = \sqrt{2 \cdot m \cdot (E - U)} </math>
Prema de Broglievom odnosu određena je impulsom [[valna duljina]] vala materije:
:<math> \lambda = \frac{h}{\sqrt{2 \cdot m \cdot (E - U)}} </math>
Iz ove jednadžbe izlazi kako se mijenja valna duljina vala materije na različitim mjestima u prostoru. Kreću li se katodne zrake nasuprot djelovanju električne sile, tada se valna duljina povećava. Kad se, naprotiv, katodne zrake kreću u smjeru električne sile, tada se valna duljina umanjuje.
U teoriji
Osnovna pojava u optici je lom i refleksija svjetlosti na granici između dva sredstva. Promotrimo prijelaz svjetlosti iz gušćeg sredstva u rjeđe, na primjer iz stakla u zrak. Kod katodnih zraka to odgovara širenju zraka prema naglom skoku potencijala. Do određene ravnine, okomite na smjer širenja, ima potencijal vrijednost nula, a iza te ravnine naglo skače na konačnu veličinu i ostaje iza te ravnine stalno na toj vrijednosti. Prema veličini potencijalnog skoka možemo razlikovati dva slučaja:▼
1.Skok potencijalne energije manji je od energije E, dakle je razlika E - U pozitivna i iza potencijalnog skoka. Tada je valna duljina realna ispred i iza potencijalnog skoka. Pustimo li katodne zrake da se šire prema takvom potencijalnom skoku, na mjestu potencijalnog skoka jedan se dio zraka reflektira, dok se drugi dio širi dalje u prostor više potencijalne energije. Valovi materije reflektiraju se i lome na mjestu potencijalnog skoka kao svjetlost na granici između stakla i zraka.▼
▲Osnovna pojava u optici je [[Lom svjetlosti|lom]] i [[refleksija]] svjetlosti na granici između dva sredstva. Promotrimo prijelaz svjetlosti iz gušćeg sredstva u rjeđe, na primjer iz [[staklo|stakla]] u zrak. Kod katodnih zraka to odgovara širenju zraka prema naglom skoku potencijala. Do određene ravnine, okomite na smjer širenja, ima potencijal vrijednost nula, a iza te ravnine naglo skače na konačnu veličinu i ostaje iza te ravnine stalno na toj vrijednosti. Prema veličini potencijalnog skoka možemo razlikovati dva slučaja:
▲
Potpunu refleksiju isto tako nalazimo u valnoj kao i u korpuskularnoj (čestica) slici materije. Čestice koje imaju manju energiju od energije potencijalnog skoka sve se vraćaju, sve se reflektiraju na potencijalnom zidu. Čestica, koja bi doprla dalje nadesno od točke gdje je ''U = E'' imala bi potencijalnu energiju, a to je besmislica. Za razliku od prvog slučaja, kod kojeg je energija
Temeljna razlika između čestica i valova u klasičnoj fizici pokazuje slika da se u valnoj teoriji može poništiti totalna refleksija. Totalna refleksija svjetlosti može se ukloniti tako da iza jedne staklene ploče postavimo u ne prevelikom razmaku drugu staklenu ploču. Tada se i u drugoj staklenoj ploči širi svjetlost, iako se u zraku između staklenih ploča ne primjećuje [[svjetlost]]. Kod valova materije toj drugoj postavljenoj ploči stakla odgovara ponovni skok potencijala prema dolje. Poslije ponovnog pada potencijala postaje potencijalna energija ponovno manja od energije. Valna duljina je opet realna, i u tom dijelu prostora ponovo se mogu širiti katodne zrake. Pustimo li katodne zrake da se šire prema takvom potencijalnom brijegu, brzina se sve više umanjuje i konačno postaje ta brzina jednaka nuli. U okolini mjesta, gdje je ''U = E'', katodne se zrake bitnim dijelom reflektiraju. No po zakonima
Prodiranje materije kroz potencijalne brijegove svojstveno je za valnu teoriju, a potpuno je nespojivo s korpuskularnom slikom materije. Promatramo li katodne zrake kao čestice koje se kreću prema potencijalnom brijegu, tad se čestice zaustavljaju na mjestu gdje je njihova energija jednaka potencijalnoj. Na tom mjestu sve se čestice vraćaju prema natrag. Potpuno je isključeno da bi čestice prodrle u brijeg nakon što su se zaustavile. U brijegu bi imale imaginarnu brzinu, a to je, naravno, nestvarno. Na ovom mjestu očituje se vrlo drastično kako se iste pojave, koje su nespojive s korpuskularnom zornom teorijom materije, vrlo zorno tumače u valnoj slici materije. Taj učinak prodiranja materije kroz potencijalne brijegove nazvan je tunelefekt i od velike je važnosti za tumačenje atomskih procesa.
Budući da se val rasprostire poglavito u području gdje je energija veća od potencijalne energije, nužno su dimenzije vala materije u stabilnom stanju najmanje. Kod najniže energije atoma je na primjer to područje znatno manje negoli za prvu pobuđenu energiju. Kod te pobuđene energije promjer je vala materije otprilike 4 puta veći od promjera vala materije osnovnog stanja. U valnom modelu nailazimo na iste odnose koji vladaju i u [[Bohrov model atoma|Bohrovu modelu atoma]]. Točan račun pokazuje da se dimenzije rasprostiranja vala u stabilnom stanju podudaraju potpuno s iskustvenim dimenzijama atoma. Područje rasprostiranja elektronskog vala jednako je s veličinom atoma. Atom nije ništa drugo do elektronski val uhvaćen od [[atomska jezgra|atomske jezgre]]. Slaganje između kinetičkog promjera atoma i rasprostiranja vala nije slučajno, već je dano samom prirodom atoma. Elektronski valovi, koji se rasprostiru oko atomskih jezgra, stisnuti su električnim silama jezgre na malen prostor, a taj mali prostor rasprostiranja vala ispoljuje se u pokusu kao veličina atoma. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>
== Izvori ==
|