Inačica od 16. studenoga 2019. u 02:34 uredi Vrtleska225 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 15.064 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 17. studenoga 2019. u 00:54 uredi ukloni ovu izmjenu Vrtleska225 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 15.064 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 25: === Osnivanje Kodokana === [[File:Kodokan Buildings.jpg\|thumb\|lijevo\|~~300px~~200px\|Kodokan institut u [[Tokio\|Tokiju]], glavno središte džuda u svijetu]] U veljači 1882, Jigoro Kano je osnovao [[dođo]] za Ejšo-ji, u budističkom hramu u tadašnjem šintoističkom dijelu Tokija. Ijkubo, Kito-ryu instruktor koji je bio učitelj Jigoro Kana, dolazio je u dođo i tri dana tjedno pomogao u podučavanju. Mada je prošlo dvije godine prije nego što se hram mogao zvati imenom Kodokan (講道館, Kōdōkan, ''mjesto za razotkrivanje puta''), a Kano još nije bio ni dobio svoju diplomu (''Menkyo'') u Kito-ryu, ovo se smatra osnivanjem Kodokan Instituta.▼ {\| class="wikitable" style="float:right; text-align:center;" \|+ Predsjednici Kodokan instituta Line 57 ⟶ 59: \|''trenutačno'' \|} ▲U veljači 1882, Jigoro Kano je osnovao [[dođo]] za Ejšo-ji, u budističkom hramu u tadašnjem šintoističkom dijelu Tokija. Ijkubo, Kito-ryu instruktor koji je bio učitelj Jigoro Kana, dolazio je u dođo i tri dana tjedno pomogao u podučavanju. Mada je prošlo dvije godine prije nego što se hram mogao zvati imenom Kodokan (講道館, Kōdōkan, ''mjesto za razotkrivanje puta''), a Kano još nije bio ni dobio svoju diplomu (''Menkyo'') u Kito-ryu, ovo se smatra osnivanjem Kodokan Instituta. ''Ejšo-ji dođo'' je bio relativno mali, sačinjen od dvanaest strunjača u prostoru za vježbanje. Kano je primao rezidentne i nerezidentne učenike. Prvih dvoje su bili Tomita Tsunejiro i Shiro Saygo. U kolovozu sljedeće godine, ovom paru su odobrena znanja ''shodan'', prva koje su date u bilo kojoj borilačkoj veštini. Line 91 ⟶ 90: Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome (''Menkyo'') i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sustav, kada je [[1883]]. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigo i Tsunejiro Tomita) dodijelio status ''shodan''. No, ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim [[kimono\|kimonima]]. Postoji devet učeničkih (''Kyu'') i deset majstorskih (''Dan'') stupnjeva s pripadajućim obojanim pojasevima. Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje. === Oprema === Dvorana u kojoj se trenira aikido zove se ~~''Dojo'' (~~[[dođo)]]. Prilikom ulaska u ~~dojo~~dođo potrebno je da se učenici poklone u znak poštivanja onog što se uči. Ljudi koji vježbaju džudo obično se nazivaju džudoke. Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti [[kimono\|kimona]] koja se zove ''džudogi'' (kimono). Da biste mogli da učvrstite kimono potrebno je da imate ''obi'' (pojas), čija boja odgovara džudokinom rangu. Godine [[1907]]. Kano je predstavio džudogi kakav poznajemo i danas, te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni. Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u [[Pariz]]u i uvidio je da učenici na zapadu brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja. == Tehnike == Natjecateljski džudo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (''Nage-waza''), koje se dijele na ručne tehnike (''Te-waza''), bacanja preko kuka (''Koshi-waza'') i nožne tehnike (''ashi-waza''). Sastoji se i od tehnika u parteru (''katame-waza'') koje se dijele na držanja (''Osaekomi-waza''), gušenja (''Shime-waza'') i poluge na rukama (''Kansetsu-waza''). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom džudu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.

Džudo: razlika između inačica