Strilić (plemstvo): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznaka: uklanjanje |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Strilić''' je [[Hrvati u Vojvodini|hrvatska]]<ref>[https://actacroatica.com/hr/surname/Strili%C4%87/ Acta Croatica] ''Prezime Strilić'' (pristupljeno 12. lipnja 2017.)</ref> [[plemstvo|plemićka]] obitelj iz [[Bačka|Bačke]], iz [[Sombor]]a.<ref name="Sekulić">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 28, 162, ISBN 86-03-99816-7</ref> Podrijetlom su iz Like. Prezime je prvi put zabilježeno [[1551.|1551]]. godine, kada se pominje Vid Strilić, vojnik u [[Otočac|Otočcu]] u Lici. <ref>* {{cite journal|author=Mijo Mandić|title=Dokaz o bunjevačkom poriklu|journal=Rič Bunjevačke Matice|year=2014|volume=91-92|issue=|pages=8}}</ref>
Hrvatska obitelj Strilić u Bačkoj spada u treću skupinu hrvatskog plemstva u Bačkoj. To su obitelji koje su plemstvo zadobile tijekom 1700-tih.<ref name="vrilo">[http://www.vrilo-mudrosti.hr/razno/razno-povijest.htm ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD - Bunjevačko plemstvo]</ref> Među njima su obitelji: [[Horvat (plemstvo)|Horvat]], [[Barić]], [[Šomošić]], [[Alaga]], [[Ivanić (plemstvo)|Ivanić]], [[Stipanović]], [[Bukvić]], [[Vojnić od Bajše|Vojnić]], [[Piuković]], [[Pilasanović]], [[Guganović]], [[Nimčević]], [[Sarić]], [[Parčetić]], [[Volarić]], [[Vuković]], [[Perčić]], [[Babić (plemstvo)|Babić]], [[Blesić]], [[Miković]], [[Ambrozović]], [[Bošnjak (plemstvo)|Bošnjak]], [[Lučić]], [[Markulin]], [[Orčić]], Strilić, [[Fratričević]], [[Kopunović]], [[Milašin]], [[Novaković]], [[Rudić]], [[Latinović]]. <ref name="vrilo"/> Posjede su imali jugozapadno od grada, a trag njihove nazočnosti čuva željeznička postaja u blizini grada.<ref name="Sekulić"/>
Starinom su s otoka [[Pag]]a, gdje se, kao član Velikog vijeća paške komune, 1399. g. spominje Dominik Strilić. U 16. stoljeću prezime se nalazi i na obližnjem kopnu, pa je na popisu [[uskok]]a u [[Brlog (Otočac)|Brlogu]], između Senja i Otočca, 1551. g. zapisan Vid Strilić (Vid Strillitsch). U Bačku su Strilići došli u jednoj od ranijih [[Seoba Hrvata u Bačku 1610.|bunjevačkih seoba]], tokom 17. stoljeća (svakako ne prije 1687. godine), a prezime Strilić zapisano je 1682. g. u crkvenim protokolima [[franjevački samostan u Segedinu|franjevačkog samostana]] u Segedinu. Na prijelazu između 17. i 18. stoljeća ovo prezime zapisano je među stanovnicima sela [[Kunbaja|Kunbaje]], sjeverno od [[Bajmak]]a, gdje je 1700. g. zabilježen Nikola Strilić (Nicola Sztriligy), a kasnije je zabilježen i u susjednom [[Aljmaš]]u. U Somboru se spominju 1746. godine. Godine 1764. Antun Strilić iz Almaša (danas Bački Aljmaš) zatražio je od somborskog [[Magistrat]]a da mu se dodijeli građanstvo slobodnog i kraljevskog grada Sombora. U Sombor su tada doselila braća Antun i Petar Strilić, sinovi Marka Strilića, koji su ovdje, a ataru gradske pustare [[Rančevo|Rančeva]], sjeverno od Sombora, kupili velike površine obradive zemlje i livada. 1780-ih je Antun Strilić uz Lazara Bikara, Nikolu Parčetića, Jovana Beljanskog i Vasilija Laloševića, pripadao redu najimućnijih stanovnika [[Sombor]]a, pa je izabran i za gradskog senatora. Car Leopold II. izdao je u Požunu [[18. studenoga]] [[1790.]] godine plemićko pismo i grbovnicu somborskom senatoru Antunu Striliću i njegovom bratu Petru, Antunovim sinovima Đuri, Tomi (podbilježniku Torontalske županije), Marku, Aleksandru, Antunu i Josipu, i kćerima Juliji, Barbari, Terezi, Ruži i Ivani, kao i Petrovim sinovima Lazaru, Ivanu, Pavlu i Marku, te kćeri Barbari. <ref name=Stepanović>[https://www.ravnoplov.rs/somborska-plemicka-porodica-strilic/ Ravnoplov] Milan Stepanović: Somborska plemićka porodica Strilić, 4. siječnja 2019. (na srpskom)</ref>
Plemstvo su dobili Antun i Petar Strilić [[1791.]] godine,<ref name="Sekulić"/> tj. plemstvo je Strilićima u Bačkoj županiji službeno postalo 1791., a u Torontalskoj 1792. godine. Od 1796. do 1800. g. Antun Strilić je bio na dužnosti glavnog suca (gradonačelnika) slobodnog i kraljevskog grada Sombora. Sahranjen je u kripti crkve Presvetog Trojstva.
Antun je imao sina Đorđa, a Đorđev sin Tobijaš i unuk Stipan bili su, takođe, gradski senatori, politički i nacionalno već sasvim mađarizirani. Tobijaš je bio jedan od istaknutih nositelja ideje [[Mađarska revolucija 1848.|mađarske revolucije]] u Somboru 1848. godine, a Stipan Strilić izabran je u prosincu 1844. g. za prvog predsjednika somborske Mađarske čitaonice (na tom položaju nalazio se i 1853. g.). Godine 1848. g. on je bio somborski [[gradski kapetan]]. Jedna plemićka grana Strilića preseljena je početkom 19. stoljeća iz atara pustare [[Rančevo]] (gdje su [[Strilić (naselje)|Strilići]], nešto izdvojeni od ostalih [[salaš]]a, predstavljali zasebno mikrosalaško naselje) u atar pustare [[Gradina (Sombor, Srbija)|Gradina]]. Obitelj Strilić vremenom se razgranala, a njenih potomaka u Somboru ima i danas. <ref name=Stepanović/>
Salaš Strilić u ataru Sombora jedan je od najstarijih sačuvanih salaša na području [[Vojvodina|Vojvodine]].<ref>{{cite journal|date=|title=Od zemunice do salaša (XI. dio)|url=http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A11535/Sekulic-o-salasima/|journal=Hrvatska riječ|author=Ante Sekulić|volume=73}}</ref> Utvrdjen je u jedan od spomenika kulture [[Srbija|Republike Srbije]] 2001. godine.<ref>Službeni glasnik Republike Srbije. Broj 32. Beograd; 2001. s. 10. [http://www.pravno-informacioni-sistem.rs/SlGlasnikPortal/viewdoc?uuid=475b669f-c75a-4d52-8e52-3ed277769751 ISSN 0353-8389]</ref>
| |||