Domovinski rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 15 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
|||
Redak 12:
| zapovjednik1 = {{Domovinski rat zapovjednik1}}
| zapovjednik2 = {{ZD|S|SRJ}} [[Slobodan Milošević]]<br>{{ZD|R|RSK}} [[Milan Martić]]<br>{{ZD|R|RSK}} [[Milan Babić]]<br>{{ZD|R|RSK}} [[ Goran Hadžić]]<br />{{ZD|J|JUG}} [[Veljko Kadijević]]<br />{{ZD|J|JUG}} [[Blagoje Adžić]]<br>{{ZD|S|SRJ}} [[Jovica Stanišić]]<br>{{ZD|S|SRJ}} [[Franko Simatović]]
| jačina1 = 70.000 ([[1991]].)<ref>[http://www.domovinskirat.hr/novosti/tus-u-listopadu-91.-hv-je-imao-70.000-vojnika.html?Itemid=984 Tus: U listopadu ‘91. HV je imao 70.000 vojnika] Domovinski rat.hr</ref>-200.000 ([[1995]].)<ref>[http://www.centardomovinskograta.hr/1995.html Centar domovinskog rata - 1995.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121119005157/http://www.centardomovinskograta.hr/1995.html |date=19 Studeni 2012 }}, pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>
| jačina2 = 90.000-100.000<ref>[http://books.google.hr/books?id=ccOWvqdxpVUC&pg=PA155&lpg=PA155&dq=croatia+war+JNA+strength&source=bl&ots=i2HRuikkyH&sig=2GpO1m5FcKT2cNflQyVsDpPOrsc&hl=hr&ei=VpLgSYmkL4qTsAb53MjiCA&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=5 The war in Croatia and Bosnia-Herzegovina, 1991-1995; Branka Magaš, Ivo Žanić] Google Books, pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>
| jačina3 =
| posljedice1 = '''Poginulih vojnika (Dražen Živić)'''<br>8.147<ref name="dz">[http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/107/111 Dražen Živić-Demografski okvir i gubici]</ref><br>'''Poginulih civila'''<br>6.605<ref name="index">[http://www.index.hr/vijesti/clanak/utjecaj-srbijanske-agresije-na-stanovnistvo-hrvatske-/175515.aspx Utjecaj srbijanske agresije na stanovništvo Hrvatske], Index.hr, 11. prosinca 2003., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref><br>'''Nestali''':<br>1.218<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62939 Demografija Hrvatske - aktualni demografski procesi; Dražen Živić; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar], ''Diacovensia'', sv. 13, br. 1, lipanj 2005., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref><br>'''Ukupno:'''<br>15.970<ref name="index"/><br>ili<br>'''Ukupno (I.Goldstein):''' 13.583<ref name="Revija-Socijalna Politika">[http://www.revija-socijalna-politika.com/ojs2/index.php/rsp/article/view/225/229 Ratne štete, izdatci za branitelje, žrtve i stradalnike rata u Republici Hrvatskoj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071017170348/http://revija-socijalna-politika.com/ojs2/index.php/rsp/article/view/225/229 |date=17 Listopad 2007 }}Revija za socijalnu politiku, Svezak 8, Br. 2 (2001.), Perković</ref>
'''Ranjeni:''' 37.180<ref name="Revija-Socijalna Politika"/><br/>
| posljedice2 = '''Poginulih (Dražen Živić)''':<br>6.222 ([[RSK]])<ref name="index"/><br>+1.279 ([[JNA]])<ref name="Mestrovic">{{citiranje www|url=http://books.google.se/books?id=xGShXjNZzEsC&pg=PA77&dq=JNA+casualties#v=onepage&q=JNA%20casualties&f=false |naslov=Meštrović.S (1996.), Genocide After Emotion: The Postemotional Balkan War, Taylor & Francis Ltd, str.77 |izdavač=Books.google.se |dan= |preuzeto=7. veljače 2010.}}</ref><br>'''Ukupno''':<br>7.501
Redak 94:
* ili pak ostvarenju velike Srbije, s teritorijem manjim od Jugoslavije, koja će obuhvatiti sva područja u kojima živi srpsko stanovništvo, dakle i znatne dijelove Hrvatske.
Čini se da su sve do sredine 1991. obje varijante bile otvorene. Kada pristaše vojnog udara nisu dočekali ostvarenje sličnih planova u [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] i očekivanu potporu Moskve, prevladala je [[Velika Srbija|velikosrpska]] varijanta. JNA je sve otvorenije pristajala uz srpske pobunjenike u Hrvatskoj, pristupila je izvlačenju ljudstva i tehnike iz otpisane Slovenije i "nepodobnih" dijelova Hrvatske i njihovu premještanju u "sigurna" područja Hrvatske i BiH. [[17. travnja]] [[1991.]] [[Hrvatski sabor|Sabor Republike Hrvatske]] donio je [[Deklaracija o osudi Narodne skupštine Republike Srbije zbog miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske|Deklaraciju o osudi Narodne skupštine Republike Srbije zbog miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske]] kojom poziva [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodnu skupštinu Republike Srbije]] na prestanak velikosrpskoga projekta. [[19. svibnja]] [[1991]]. održan je [[Referendum o hrvatskoj samostalnosti|referendum u Hrvatskoj]] u kojem se, usprkos srpskom bojkotu, 93% glasača izjasnilo za istupanje iz Jugoslavije.<ref>
Krajnji izraz samovolje i očiti iskaz nastojanja da se saveznu državu u cijelosti podredi partikularnim srpskim interesima iskazan je u '''srbijanskom upadu u monetarni sustav SFRJ u prosincu 1990. godine''': na prijedlog Vlade ("Izvršnog veća") Srbije, Skupština te republike je 28. prosinca 1990. godine donijela set tajnih (!!) zakona kojima je odobren upad u monetarni sustav Jugoslavije, gdje se u optjecaj pustilo - bez znanja saveznih vlasti (uključivo Narodnu banku Jugoslavije, koja je bila jedina ovlaštena za puštanje novaca u optjecaj) - 18.243 milijuna tadašnjih dinara, tj. protuvrijednost tadašnjih 1,8 milijardi dolara, a radi rješavanja teških problema u poslovanju najvećih srbijanskih poduzeća. Taj je potez teško narušio ionako nestabilno gospodarsko stanje u Jugoslaviji.<ref>"[http://www.nytimes.com/1991/01/10/world/financial-scandal-rocks-yugoslavia.html Financial Scandal Rocks Yugoslavia]. Sudetic, Chuck za ''NY Times, 10. siječnja 1991. (engl.)''</ref><ref>[http://www.nin.co.rs/1999-11/04/10330.html Operacija u Narodnoj banci], Tanja Jakobi za "Nin", 4. studenog 1999.</ref>
Redak 112:
I tijekom narednih godina, angažmani međunarodne zajednice su težili sklapanju mira u kojem bi Hrvatska bila teško oštećena. [[Velika Britanija]] je uskladila svoj prijedlog sa Slobodanom Miloševićem. Glasio je da se teritorij Baranje i istočne Slavonije proglasi [[kondominij]]em Hrvatske i Srbije.<ref name="zahtjev Britanije">[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/46449/Baranju-i-dio-Slavonije-dajte-Srbiji.html Tportal] Zahtjev Britanije uoči Oluje: 'Baranju i dio Slavonije dajte Srbiji', preneseno iz ''[[Večernji list|Večernjeg lista]]'', koji je i autor članka, 6. prosinca 2009., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref><ref name="8.stručniskup">[http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/haaki-sud/5749-izlaganje-marka-bariia-s-osmog-strunog-skupa-hkv-a-o-haakom-sudu.html Izlaganje Marka Barišića s osmog stručnog skupa HKV-a o Haaškome sudu - Američko razumijevanje i britansko osporavanje], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], 2. veljače 2010., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref> Varijacija prijedloga bila je da Hrvatska ustupi Baranju i dio istočne Slavonije Srbiji, a onda može zadržati preostali prostor istočne Slavonije.<ref name="zahtjev Britanije" /><ref name="8.stručniskup" /> Komadanje Hrvatske nije bilo gotovo ovim prijedlogom: Hrvatska je trebala po tome izići u susret strategijskim interesima bosanskih Srba i dati im pojas teritorija u širini od 20 kilometara jugoistočno od Županje radi ojačanja koridora do Beograda, a Hrvatska bi zauzvrat dobila pojas teritorija sjeverno do Dubrovnika radi ojačanja njegova zaleđa.<ref name="zahtjev Britanije" /><ref name="8.stručniskup" /> Ni na tome se nije stalo: Hrvatska bi se trebala odreći Prevlake i teritorija do Molunta - Crnoj Gori Prevlaka, a bosanskohercegovačkim. Srbima uski koridor na Jadran.<ref name="zahtjev Britanije" /><ref name="8.stručniskup" /> Ti su drski prijedlozi bili dani još 1994. kad se situacija strateški okretala u hrvatsku stranu: po svjedočenju ondašnjeg hrvatskog ministra vanjskih poslova Mate Granića, u New Yorku mu je lord [[David Owen]] izjavio "''da nije moguće postići reintegraciju okupiranih područja bez teritorijalnih ustupaka Hrvatske.''"<ref name="zahtjev Britanije" /><ref name="8.stručniskup" /> Britanske su ponude bile upućene putem kod hrvatskih diplomata u UN-u.<ref name="zahtjev Britanije" /><ref name="8.stručniskup" />
Američki mirovni posrednik [[Richard Holbrooke]] bijesno se protivio reintegraciji [[Hrvatsko Podunavlje|Hrvatskog Podunavlja]] kad je to tražio hrvatski predsjednik Tuđman, jer da će mu to "srušiti čitav njegov (Holbrookeov) projekt", što je jasno zapisano u Holbrookovim memoarima;<ref name="Hodak">[[Zvonimir Hodak]], [http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/holbrooke-je-htio-da-u-istocnu-slavoniju-putujemo-s-putovnicom-17355 ''Holbrooke je htio da u istočnu Slavoniju putujemo s putovnicom''], Dnevno.hr, 19. prosinca 2010., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref> uz to protivio se hrvatskom entitetu u BiH, prijetio Hrvatima i Bošnjacima udarima (na Hrvatsku i BiH)<ref>{{jezikk|boš.}} Avdo Huseinović, [
EZ je odigrala koncem kolovoza 1991. bitnu ulogu utemeljenjem [[Mirovna konferencija o bivšoj Jugoslaviji|Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji]]. Time se međunarodno institucionaliziralo "jugoslavensku krizu"<ref name="Miškulin">Ivica Miškulin: [http://hrcak.srce.hr/63646 ''"Sladoled i sunce" – Promatračka misija Europske zajednice i Hrvatska, 1991.–1995.''], ''[[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]]'', sv. 42, br. 2., listopad 2010., 299.-337.</ref> i odluke ove konferencije jasno su velikosrpsku agresiju označile kao međunarodni sukob, razbivši pravno svaku tezu o "građanskom ratu".
Redak 132:
Na taj način je Hrvatska praktično u cijelosti razoružana; ostao je Hrvatskoj na raspolaganju tek manji broj pušaka i pištolja u posjedu policijskih ustanova.
Čak i nešto prije svibnja 1990. godine JNA je počela, s druge strane, ilegalno dijeliti oružje pripadnicima srpske etničke zajednice. Intenzitet takvog dijeljenja oružja (pješačko naoružanje koje su etnički Srbi dobivali da ga drže po kućama) i istodobnog organiziranja postrojbi sastavljenih isključivo od etničkih Srba, koje nisu bile podložne zapovijedanju službenih struktura Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske rapidno je porastao nakon što je oduzeto oružje hrvatske Teritorijalne obrane: izgleda da je baš to oružje koje je oduzela legalnoj TO, JNA dijelila nelegalnim postrojbama koje je na terenu formirala u svrhu pripreme predstojeće srpske pobune, kojoj će za cilj biti provođenje političkog programa lapidarno izraženog maksimom "svi Srbi u jednoj državi".<ref>[[Ivica Lučić]], [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=42897 ''Bosna i Hercegovina od prvih izbora do međunarodnog priznanja''], ''Časopis za suvremenu povijest'', sv. 40, br. 1, lipanj 2008., str. 1-308.</ref><ref>[http://www.saborsko.net/index.php/arhiva/2289-isokudr "Ogulinski kraj u domovinskom ratu"] (izvadak iz knjige Ivana Strižića), listopad 2014., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref> Te su postrojbe etničkih Srba potom, uglavnom baš pod nazivom "Teritorijalna obrana", ugrađivane u brigade nelegalne tzv. "[[Srpska autonomna oblast|SAO Krajine]]" i poduzimale oružane akcija radi odcjepljenja dijelova Hrvatske s iole znatnijim postotkom srpskog stanovništva (u Slavoniji se nastojalo od Hrvatske odcijepiti prostrana područja na kojima je živjela približno četvrtina Srba). Nastojanja hrvatske policije da spriječi djelovanje tih postrojbi redovito - uz djelovanje svojih oklopnih postrojbi - sprječava JNA, koja je na terenu tobože prevenirala sukobe između hrvatske policije i rastuće pobune dobro naoružanih hrvatskih Srba (koje je JNA sama naoružavala i opskrbljivala), <ref name="glasilo MUP">''[http://www.mup.hr/UserDocsImages/Glasilo%20MUP/2010/prilog_42.pdf Policija u Domovinskom ratu 1990.-1991.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170703031840/https://www.mup.hr/UserDocsImages/Glasilo%20MUP/2010/prilog_42.pdf |date=3 Srpanj 2017 }}'', izdanje Ministarstva unutarnjih poslova RH, br. 42, 2010., Marija Žužul: Josip Jović - prva žrtva Domovinskog rata, str. 25., Nikolina Gotal: Napad na policijsku postaju Dalj, str. 53. (pristupljeno 31. kolovoza 2015.)<br>" ''Tijekom dana, kad su jake MUP-ove snage uspostavile javni red i mir te pravni poredak na tom području, jedna oklopna brigada Jugoslavenske armije iz Gospića <u>zauzela je liniju razdvajanja</u> te na sastanku u selu Mukinjama zatražila od zapovjednika akcije Marka Lukića da snage MUP-a napuste područje Plitvičkih jezera. Taj je zahtjev odbijen i MUP-ove snage ostale su na Plitvicama, a Jugoslavenska armija zadržala je linije razdvajanja. Po uspostavi Policijske postaje “ Plitvice“ Jugoslavenska armija okružila je hrvatsku policiju te nakon određenog vremena, zajedno s pobunjenicima, sudjelovala u iseljenju Policijske postaje na Plitvicama''" - str. 25<br>"''Potpomognuta pješaštvom iz prekodunavskih sela te drugih sela s većinskim srpskim stanovništvom s područja istočne Slavonije bivša Jugoslavenska armija započela je svoj ubilački napad na Policijsku postaju Dalj 1. kolovoza 1991. godine.''" - str. 53</ref><ref>Ivica Miškulin, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=116217 ''Srpska pobuna u općini Pakrac 1990.-1991.: uzroci, nositelji i tijek''], ''Scrinia Slavonica'', sv. 11, br. 1, listopad 2011., str. 355-392.</ref> čime je u pravilu spašavala pobunjenike od potpunog poraza.
Nakon što je Hrvatskoj oduzeto oružje TO, JNA i služba Državne bezbednosti (dio MUP-a Srbije) je tijekom travnja 1991. preko pripadnika poticala djelovanja političkih stranaka koje su okupljale mještane srpske nacionalnosti s ciljem širenja nepovjerenja prema mještanima drugih nacionalnosti. U Podunavlju i Baranji 13. svibnja 1991. hrvatska je policija zatekla osobe koje su krijumčarile oružje u hrvatska sela sa srpskim stanovništvom, a tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u više navrata zabilježeno je prevoženje oružja i strjeljiva iz Republike Srbije u sela u Hrvatskoj, u čemu su sudjelovali brojni mještani srpske nacionalnosti iz tih sela. Ti su poslije sudjelovali u oružanoj pobuni, a oružje su skrivali u privatnim kućama kasnijih sudionika, čekajući zapovijed za napad.<ref name="glasilo MUP-naoružavanje">''[http://www.mup.hr/UserDocsImages/Glasilo%20MUP/2010/prilog_42.pdf Policija u Domovinskom ratu 1990.-1991.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170703031840/https://www.mup.hr/UserDocsImages/Glasilo%20MUP/2010/prilog_42.pdf |date=3 Srpanj 2017 }}'', izdanje Ministarstva unutarnjih poslova RH, br. 42, 2010., Nikolina Gotal: Napad na policijsku postaju Dalj, str. 54. (pristupljeno 14. rujna 2015.)</ref>
== Oružana agresija ==
Redak 202:
Istovremeno, u nekim gradovima pod hrvatskom kontrolom, posebice u Osijeku, 1991. i 1992. nestali su ili su ubijeni brojni srpski civili (osobito u prosincu 1991.).<ref>[http://hrw.org/croatian/docs/2005/01/13/croati9999.htm Izvješće Human Rights Watch]; [http://www.usembassy.hr/policy/global/human_rights/2003.htm Izvješće Veleposlanstva SAD-a o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2003.]</ref> U to vrijeme je postojala opasnost od naoružanih civila, posebice snajperista.<ref>[http://www.centardomovinskograta.hr/novost_36.html Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata] Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj-prosinac 1992.):{{citat2|SUP Pakrac izvijestio je MUP RSK da paljenje u Roždaniku, Jasenovcu i Paklenici nije moguće spriječiti 'jer je na ovom području sav narod bio naoružan i kada bi pokušali spriječiti neko od učinjenih djela moralo bi doći do oružanog sukoba'.}}, pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>
Sigurnost naselja u smislu ostanka pod hrvatskom vlašću nije bila sigurna ni za mala naselja niti za veće gradove, čak niti nakon stabiliziranja bojišnice i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane zemalja Europske zajednice. Pored topničkih napada, [[10. veljače]] [[1992.]] velikosrbi su poduzeli i pješački napad na [[Vinkovci|Vinkovce]] kojeg su hrvatske postrojbe odbile.<ref>[http://www.centardomovinskograta.hr/1992.html Kronologija Domovinskog rata: 1992.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304024347/http://www.centardomovinskograta.hr/1992.html |date=4 Ožujak 2016 }}, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>
=== Zapadnoslavonsko i podravsko bojište ===
Redak 208:
{{glavni|Operacija Otkos 10|operacija Strijela}}
Obuhvaćalo je područje općina [[Novska]], [[Nova Gradiška]], [[Pakrac]],<ref>[[Ivo Goldstein]], [[Nikolina Jovanović]]: [http://books.google.hr/books?id=pSxJdE4MYo4C&pg=PA229&lpg=PA229&dq=%C5%A1kabrnja+killing&source=bl&ots=LhDxHJbQjl&sig=0D0VkyILNp4XD4RQgmAIy9Y9pdk&hl=hr&ei=PMksTOfQA6CHOJS4lPII&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=8&ved=0CDgQ6AEwBw#v=onepage&q&f=false Croatia: a history], str. 229: "''Ever more openly and more often, the JNA became the main attacker: on 17 August its units took over Okučani and western Slavonia and began to attack nearby Pakrac and Nova Gradiška, on 21 August they occupied all of Baranja, and on 24 August they surrounded Vukovar.''"</ref> [[Grubišno Polje]] i [[Daruvar]] te djelomice i općina [[Virovitica]], [[Slatina]], [[Orahovica]] i [[Požega]]. Prvi oružani sukob bio je napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. U iduća četiri mjeseca sve su češća bila miniranja, pucnjave i nemiri, a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani. U kolovozu 1991. otvorena je prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim pobunjenicima. U početku rujna bili su okupirani Okučani pa je bio prekinut promet autocestom Zagreb-Lipovac. U [[pokolj u Četekovcu|Četekovcu]], Balincima, Čojlugu i u [[pokolj u Voćinu|Voćinu]] i Humu kod Slatine srpske su snage počinile [[ratni zločin|ratne zločine]] nad civilnim stanovništvom.<ref name="amnesty">{{eng oznaka}} [http://repository.forcedmigration.org/pdf/?pid=fmo:850 ''Yugoslavia – further reports of torture and deliberate and arbitrary killings in war zones''] {{Webarchive|url=https://www.webcitation.org/6DAfEUdFZ?url=http://repository.forcedmigration.org/pdf/?pid=fmo:850 |date=25 Prosinac 2012 }}, [[Amnesty International]], ožujak 1992, pristupljeno 12. rujna 2015.</ref> U [[Pokolj u Kusonjama 8. rujna 1991.|Kusonjama]] su srpski odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Srpske snage nadzirale su tada [[Psunj]], [[Papuk]] i dio [[Bilogora|Bilogore]] pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od [[Sava|Save]] do [[Drava|Drave]], što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-a do prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora, Papuk i najveći dio Psunja. Oslobodilački nalet zaustavljen je potpisivanjem primirja [[2. siječnja]] [[1992.]]
=== Banovinsko bojište ===
Redak 220:
U teškom je položaju bio i sam grad Karlovac, zbog prijetnji iz brojnih vojarni u gradu i oko njega te neprestanoga granatiranja. Uspješno je obranjen, iako je bojišnica sve do [[1995.]] ostala u predgrađu.
[[12. studenoga]] [[1991.]] su velikosrpski MiG-ovi raketirali gradić [[Ogulin]], a poslije je uslijedio pokušaj proboja pješaštvom. U to vrijeme je taj gradić od 10.525 stanovnika zbrinjavao 1600 hrvatskih izbjeglica sa Korduna<ref>[http://udvdr.pszupanija.hr/component/content/article/34-novosti/84-na-dananji-dan-u-domovinskom-ratu.html Na današnji dan u Domovinskom ratu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110522034821/http://udvdr.pszupanija.hr/component/content/article/34-novosti/84-na-dananji-dan-u-domovinskom-ratu.html |date=22 Svibanj 2011 }}, autor Miroslav Bagarić, UDVDR, 12. studenoga 2009., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>. 28. listopada 2011. PU karlovačka policija je po završenoj istrazi utvrdila dio počinitelja ratnih zločina nad Hrvatima.<ref>M. Pušić, [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/153512/Default.aspx ''Karlovačka policija prijavila odgovorne oficire JNA za ratni zločin počinjen 1991. godine''], ''Slobodna Dalmacija'', 28. listopada 2011., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>
=== Ličko i gacko bojište ===
Redak 267:
Usporedno s ratom na bojištima duž Hrvatske te ratom za vojarne u pozadini bojišta, odvijale su se i akcije obrane Jadrana. Prvo je, u rujnu, osvojena baza JNA u [[Ploče|Pločama]]. Ubrzo su pale i bitnice obalnoga topništva ([[Žirje (Šibenik)|Žirje]], [[Zečevo Rogozničko|Zečevo]]) i drugi objekti na obali i otocima.
Od rujna do studenoga 1991. JNA je provela tri blokade hrvatskih luka uz pokušaj invazije na [[desant na Šoltu|Šoltu]] [[6. kolovoza]] 1991.<ref name="Hrvatski vojnik">[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1052006/prvi.asp Hrvatski vojnik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131002133731/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1052006/prvi.asp |date=2 Listopad 2013 }} Stjepan Bernadić: Prvi brod Hrvatske ratne mornarice, rujan 2006.</ref> te bombardiranje [[Split]]a (i Šolte), [[Šibenik]]a, [[Zadar|Zadra]], [[Dubrovnik]]a i drugih obalnih mjesta te snajperska paljba po tim gradovima i okolici, no do kraja 1991. ipak je doživjela neuspjeh i bila prisiljena na djelomično povlačenje s okrnjenom i oštećenom flotom.
JNA je planirala zauzeti zračnu luku na Krku, no to je sprječeno [[obrana zračne luke na Krku|akcijom hrvatskih postrojbi]] 2. srpnja 1991. godine.
Redak 329:
Najvećoj oslobodilačkoj akciji prethodio je sporazum Tuđman - Izetbegović o vojnoj suradnji s BiH, koji je potpisan bio [[22. srpnja]] 1995. u Splitu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://depo.ba/clanak/191974/zasto-sarajevo-danas-zaboravlja-sve-sto-se-dogadalo-u-ljeto-1995-i-sta-je-izetbegovic-pisao-tudmanu|title=Zašto Sarajevo danas zaboravlja sve što se događalo u ljeto 1995. i šta je Izetbegović pisao Tuđmanu?|author=Krešimir Ćosić|date=6. kolovoza 2019.|work=|language=|publisher=Depo.ba|accessdate=28. kolovoza 2019.}}</ref> Na temelju tog sporazuma izvedena je zajednička akcija HV-a, HVO-a i Armije BiH ([[Ljeto '95]]) kojom je olakšana situacija u Bihaću, a ujedno su Srbi potisnuti iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskoga Grahova]] i [[Glamoč]]a. Na taj su se način osigurali strateški položaji na Dinari pa je otvoren put prema Kninu, sjedištu velikosrpske pobune u Hrvatskoj.<ref name="b92.net">{{eng oznaka}} [http://www.b92.net/eng/news/in_focus.php?id=111&start=0&nav_id=35990 Operation Storm marked in Croatia], b92.net, 5. kolovoza 2006., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref><ref>Madey, Neven (14. kolovozat 1995.) [http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/0/d0cd11bdf1350357802566d60046e3b7?Opendocument Letter from the Chargé d'affaires]. Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights., pristupljeno 5. rujna 2009.</ref>
Hrvatske oružane snage [[4. kolovoza]] 1995. iz više su smjerova probile srpsku obranu. Udarnu silu činile su gardijske brigade HV-a i specijalne postrojbe MUP-a, a u zaposjedanju terena pratile su ih domobranske postrojbe. U akciji je s hrvatske strane sudjelovalo oko 150.000 ljudi, što je zahtijevalo složenu i preciznu razradbu. Glavninu udara nosile su gardijske brigade HV-a. Već 5. kolovoza oslobođen je [[Knin]], a do 7. kolovoza, kada je operacija završena, i cijelo dotad zaposjednuto područje sjeverne Dalmacije, istočne Like, Korduna i Banovine. Na međunarodnoj granici hrvatske snage spojile su se s postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Srpske snage povukle su se u rasulu; odlučnog otpora bilo je samo na manjem broju mjesta, te su hrvatske snage u vrlo opsežnoj operaciji imale ukupno 174 poginula pripadnika. Zajedno s oružanim snagama iz Hrvatske je pobjegla i većina srpskog civilnog stanovništva (ukupno je na području zahvaćenom Operacijom oluja živjelo 1991. godine 168.437 ljudi, od kojih je dio iselio ili dezertirao prije te vojne akcije, a približno 25.000 bio je uključen u borbene postrojbe). Ponašanje HV-a i hrvatske policije prema zatečenom srpskom stanovništvu za vrijeme operacije u pravilu je bilo korektno, međutim su se poslije dogodili slučajevi osvete kao i paleži i pljačke - [[Hrvatski helsinški odbor]] izbrojao je poimenično 410 ubijenih civila u bivšem "sektoru Jug"<ref>{{cite news|title=Civilne žrtve u Sektoru Jug u Oluji i neposredno nakon Oluje (osnovni pokazatelji)| url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=4830&lang=en| work=Igor Graovac | date= 13-14. prosinca 2004. | accessdate=17. lipnja 2010.}}</ref> te 267 u bivšem "sektoru Sjever",<ref>{{cite news | title=Civilne žrtve u Sektoru Sjever u Oluji i neposredno nakon Oluje | url=http://www.cpi.hr/download/links/hr/7299.pdf | work=Igor Graovac | date=2. kolovoza 2005. | accessdate=17. lipnja 2010. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20110522034256/http://www.cpi.hr/download/links/hr/7299.pdf | archivedate=22 Svibanj 2011 }}</ref> dakle sveukupno 677 civila (popis HHO-a je poslije označen u znatnoj mjeri nepouzdanim, jer su tijekom suđenja generalima Gotovini, Markaču i Čermaku kod [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|MKSJ]] dokazani brojni propusti u sastavljanju izvješća - n.pr. pribrajanje poginulih pripadnika vojnih postrobi među civilne žrtve, prikazivanje osoba umrlih prirodnom smrću kao ubijenih i dr.<ref>[[ Neven Sesardić]], [http://www.jutarnji.hr/hrvatski-helsinski-odbor--ne--hvala--/964093/ ''Haag otkrio: Hrvatski helsinški odbor nije govorio istinu o Oluji''], ''[[Jutarnji list]]'', 7. kolovoza 2011., pristupljeno 12. rujna 2015.</ref>; [[Državno odvjetništvo Republike Hrvatske|DORH]] iskazuje da prema svojim službenim evidencijama raspolaže podatcima o 214 osoba ubijenih u zločinima počinjenima tijekom i nakon operacije "Oluja"<ref>[http://www.dorh.hr/PodaciOPrijavama2 ''Podaci o prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina i postupci u vezi kaznenih djela za vrijeme i nakon operativne akcije "Oluja"''], Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, pristupljeno 31. kolovoza 2015.</ref>) - što je negativno odjeknulo u inozemstvu, doduše znatno manjom žestinom nego kad su velikosrbi protjerivali Hrvate i pljačkali i uništavali imovinu Hrvata, nesrpskih manjina te Srba koji su ostali odani hrvatskoj državi.
Čak i u takvoj situaciji, Srbija je pokazala, kao i velikosrpski političari u Srbiji i Crnoj Gori da namjeravaju zadržati ono što su okupirali u Hrvatskoj prije četiri godine; [[Vojislav Šešelj]] je čak predložio protuofenzivu, zauzimanje Osijeka kao odgovor na hrvatsku ofenzivu te bombardiranje Zagreba projektilima tipa Luna koji ostavljaju krater dubine 300 metara kao uzvratni udarac na granatiranje Knina",<ref>[http://public.carnet.hr/mvp_news/di/Kolovoz95/080995.di.html Dnevno izvješće. MVP RH, 9. rujna 1995.]</ref> <ref>[http://public.carnet.hr/mvp_news/di/Kolovoz95/080995.di.html Dnevno izvješće. MVP RH, 9. rujna 1995.]</ref> <ref>[http://public.carnet.hr/mvp_news/di/Kolovoz95/080695.di.html Dnevno izvješće. MVP RH, 6. rujna 1995.]</ref>a neki mediji su izvješćivali o tome da Srbija šalje tenkove na granicu s Hrvatskom, jer se ne želi odreći okupiranog hrvatskog Podunavlja.<!-- isto je negdje u ovim izvješćima MVP RH --><ref>[http://public.carnet.hr/mvp_news/di/Kolovoz95/080595.di.html Dnevna izvješća MVP RH, 5. svibnja 1995.] Bitka bi mogla ubrzati završetak rata -prema uvjetima boraca, THE WASHINGTON POST John Pomfret, 05. kolovoza 1995.; Jugoslavenski tenkovi se kreću prema hrvatskoj granici, IZVESTIJA Maksim Jusin, 09. kolovoza 1995.; Djelomično se provodi prekid vatre, BBC radio 09. kolovoza 1995., Newshour, 15.00 </ref> Vojska SRJ se je na sastanku najviših predstavnika vojske SRJ i i 11. slavonskobaranjskog korpusa vojske "RSK" u utorak 8. kolovoza 1995. obvezala se da će braniti područja hrvatskog Podunavlja pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba.<ref>[http://public.carnet.hr/mvp_news/di/Kolovoz95/080595.di.html Dnevna izvješća MVP RH, 5. svibnja 1995.] Vojska "SRJ" obvezala se da ce braniti istocnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, Televizija Banja Luka 09. kolovoza 1995. Vijesti u 10.00 </ref> Nanizani porazi pojačali su bijes i frustraciju velikosrpskih snaga, koji su u nemoći suprotstavljanju hrvatskim snagama sav bijes iskalili na preostalim Hrvatima i još nekim nesrbima u sjeverozapadnom dijelu BiH, koje su natjerali u egzodus. Kolovoza i početkom rujna 1995. 25.000 prognanika i izbjeglica, većinom Hrvata, zatim Muslimana, Roma i drugih nesrba prešlo je čamcima rijeku Savu kod Davora (poznati [[egzodus Hrvata i drugih nesrba iz BiH kod Davora kolovoza i rujna 1995.|egzodus Hrvata preko Save]] kod Davora). Ovaj veliki prognanički val Hrvata nije dobio toliku svjetsku medijsku pozornost kao organizirana evakuacija Srba s pobunjenih područja u organizaciji samih pobunjenih Srba, premda hrvatski prognanici iz davorske skupine nisu sudjelovali ni u kakvoj oružanoj pobuni niti činili ratne zločine na području pod nadzorom Republike Srpske.
Redak 705:
1997. je napravljena igrica [[Free Croatia]].
2005. je razvijana igrica [[CroArmy]] koja je trebala biti (FPS), no projekt je zastao. Bila je predviđena da obrađuje "tematiku Hrvatskog Domovinskog rata (rata za neovisnost i osamostaljenje Hrvatske). Namjera projekta je da se što vjernije prikaže teror koji su Srbi vršili nad Hrvatima te Hrvatska čvrsta volja i hrabrost kako bi se izborila samostalnost naše voljene Domovine". Razine su bile napravljene da bi bile što objektivnije po stvarnim događajima i točnom povijesnom slijedu. Još jedna od namjera projekta bila je prikazati hrvatskom narodu što vjernije rat, odati počast hrvatskim braniteljima za ono što su postigli. Bilo je predviđeno da se igra služi [[engine]]om [[TrueVision3D]].<ref>croarmy.gamer.hr (neaktivna poveznica)</ref><ref>[http://free-st.htnet.hr/croarmy/ Croarmy - projekt igre o Domovinskom ratu]</ref><ref>
==Ostalo==
Redak 743:
=== Mrežne stranice ===
* [
* [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/rat_uhrv.html Domovinski rat: vojne analize]
* [http://www.hic.hr/domov-rat00.htm HIC:Domovinski rat]
Redak 758:
* [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=682&Itemid=140], [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=743&Itemid=140], [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=750&Itemid=140] Hrvati AMAC: Razgovor s Hrvojem Kačićem: Amnezija u Hrvata
*{{eng oznaka}} [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=354&Itemid=140 Hrvati AMAC] Hrvoje Kačić: Why the Yugoslav Army commander has not been charged in the Hague indictment
* {{eng oznaka}} [https://web.archive.org/web/20121207055858/http://www.jblaskovich.com/PDF/AnatomyofDeceit.pdf Jerry Blaskovich, Anatomy of Deceit: An American Physician’s First-hand Encounter With the Realities Of The War In Croatia]
* Ivan Bilić: [http://hrcak.srce.hr/file/28946 Kronologija raspada SFRJ i stvaranje Republike Hrvatske do 15. siječnja 1992.], National security and the future, sv.6 br.1-2. ožujak 2005.
* [http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-karlovcu-proslavljen-dan-sehida-1100-bosnjaka-poginulo-u-hrvatskoj-vojsci-tijekom-rata/762743.aspx] , Bošnjaci u Domovinskom ratu
| |||