Podvozje zrakoplova

Stajni trap zrakoplova namijenjen je za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu . Konstrukcijski su vrlo složeni. Na sebe primaju kinetičku energiju slijetanja i rulanja. Prema rasporedu razlikujemo zrakoplove: s repnim kotačem (na malim zrakoplovima i jedrilicama) i tip tricikl s nosnim kotačem (na većim zrakoplovima). Dijelimo ih i na uvlačeći i ne uvlačeći stajni trap. Ne uvlačeći se koristi kod zrakoplova manjih brzina. Kako je njihov udio u ukupnom otporu 20 do 30% konstruiran je stajni trap koji se uvlači u konstrukciju krila ili trupa. Na nosnoj nozi nalazi se mehanizam za upravljanje na tlu. Na manjim zrakoplovima tog mehanizma nema i upravljanje se vrši koćenjem lijevog ili desnog kotača. Osnovni dijelovi uvlačećeg stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač. „Stajni trap“ nije hrvatska riječ no nalazi se u gotovo sveukupnoj (malobrojnoj) zrakoplovnoj literaturi.

Datoteka:Stajni trap.jpg