Povelja kneza Trpimira: razlika između inačica

Povelja kneza Trpimira iz 852. godine je najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava. Iz povelje se vidi da vladar ima skoro neograničenu vlast u državi jer Trpimir za sebe kaže da je vladar Hrvata ''po božjoj milosti''. Povelja dokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira jer on njom potvrđuje darovnicu splitskoj nadbiskupiji svog prethodnika, Mislava, te joj još daruje crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim kmetovima. Zatim, pokazuje da je riječ o feudalnoj državi u formiranju i da je hrvatski vladar imao svoj aparat vlasti u koji su spadali i njegovi dvorjani i vojno-upravni funkcioneri (župani, dvorski kapelani…). Trpimir dalje konstituira pravo crkve na ubiranje crkvene desetine. Feudalnu prirodu vladareve vlasti potvrđuje činjenica da Trpimir raspolaže državnim teritorijem i da posjeduje vlastite feudalne domene. Iako se Trpimir ponašao kao stvarni vladar on nije bio i formalno samostalan. Bio je u vazalnom odnosu s nasljednikom franačke vlasti u Italiji, lombardijskim kraljem Lotarom. Na osnovu Trpimirove povelje također se može zaključiti da se hrvatska država konačno pojavila u trećem desetljeću 9. stoljeća.