Leonard Bajić: razlika između inačica

Bio je prepoznatljiva stila pisanja. Znao je što čitateljstvo želi, pa su ga čitali i jednostavni i učeni, pratio je inozemne bogoslovno-[[asketizam|asketske]] revije i iz njih crpio nadahnuće za daljnji rad. Pozornost je posvetio brojnim jednostavnim, dobrim i svetim dušama među našim ljudima, koje još uvijek, radi naše nemarnosti, ostaju nepoznate, a mogu biti uzor bogoljubna i kreposna života drugima. Među ostalim opisao je [[Ivka Živalj|Ivku Živalj]], [[Ivan Rozić|Ivana Rozića]], [[Josip Ivelić|Josipa Ivelića]] i dr. Druge teme o kojima je pisao su [[svijest Božjeg boravka u ljudskom tijelu]], [[nesavršenost]]i, [[samoodricanje]], novi putevi duhovnog života i [[apostolat]]a, [[sakramen]]ti kao sredstvima [[kršćanska mistika|mističnog]] [[mistično sjedinjenje|sjedinjenja]], sabranost u molitvi, Sveto pismo, BDM i njeno štovanje u katolika te kod sjedinjenih i nesjedinjenih istočnih kršćana, duhovno savršenstvo, tekstove nabožno-divulgativne naravi, [[listopadska pobožnost|listopadskim pobožnostima]], čudesima (Lourdes, [[čudotvorno raspelo u Limpiasu]]), ukazanjima Žalosne Gospe u La Saletti i dr. U duhu svog vremena branio je svojim pisanjem istine vjere i zasade katoličkog nauka. To je činio pokrivanjem tema i izravnog vjerskog života kao i temama koje su se ticale narodnih i kulturnih tekovina kao sastavnicâ koje pripadaju vjeri i nacionalnoj svijesti.