Leonard Bajić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 15:
Bajić je 17. srpnja iste godine optužen u staljinističkom, totalitarističkom stilu: "''od prvog dana poslije oslobođenja rovarili protiv narodnih vlasti širili raznovrsnu neprijateljsku propagandu, unosili zabunu u narod, stupili u vezu sa stranom špijunažom sami postali špijuni, šiljući inozemnim špijunima neistinite prikaze o našoj državi da bi konačno svršili kao teroristi i ubojice za novac koji dobivaju iz inozemstva''", uz sulude optužbe da on i suoptuženi kolege "''nikad nisu imali veze sa narodom, nikad se nisu brinuli o narodu i njegovim interesima, nikad im na srcu nisu ležali dobrobit i blagostanje narodno''" "''odmah poslije osobođenja pristupili su neprijateljskom, posebno špijunskom radu, a zatim stvorili i špijunsko-terorističku organizaciju u [[franjevački samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu|franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske]] u Vrbanićevoj ul. br. 35 u Zagrebu, smišljali i sprovodili diverzije i ubijstva''" i za vojni angažman.
Presudom je lišen slobode, osuđen na [[prisilni rad]] u trajanju od 12 godina, gubitak političkih i građanskih prava na mirovinu i socijalno osiguranje u trajanju od 3 godine. Žalba koju je uložio njegov branitelj [[Vladimir Ćiril Brajša]], koji ga je savjesno branio, nije uvažena. Na sudu je javni tužitelj grada Zagreba [[Vladimir Ranogajec]] zaprijetio i samom odvjetniku Brajši da će ga optužiti (a tijekom suđenja braniteljima i odvjetnicima oduzimao je svaku riječ obrane). Bajićev slučaj bio je pokazni primjer poslijeratne rebarbarizacije stanja u Hrvatskoj, kad ovakve lakrdije od suđenja nisu bila neobična, kad su presude kad su se ljudi olako okrivljivali, osuđivali, a često i smicali, kao što se dogodilo Bajićevom fratarskom subraćom o. Matejom Vodanovićem i s o. Serafinom Rajićem. Mnogi nisu niti imali sreću da ih branitelj pošteno brani, nego su branitelji pomagali tužitelju da se optuženici što više kazne, kao što je napravio branitelj fra Serafina Rajića Mate Tafra, koji je umjesto braniti klijenta, za klijenta tražio najveću kaznu "''za primjer drugim fratrima, kvislinzima i izdajicama''".
Krvavi obračun novih vlastiju s Crkvom nije stajao samo na ovome. Vrh ondašnje komunističke vlasti prijetio je upravi upravi franjevačke provincije da će ukinuti cijelu zajednicu, provinciju ukinuti, samostan Majke Božje Lurdske ukinuti, okupirati i u njega smjestiti "novi komunistički proleterijat" (prosvjednici koji su u ime partijskih organizatora svakodnevno dolazili ispred samostana i demonstrirali). Ovaj samostan bio je na piku jugokomunistima zbog više razloga. Među ostalim u njemu su tijekom rata u bijegu bježeći pred indoktriniranim partizanima sklonili se mnogi izbjegli svećenici iz Dalmacije i Bosne i Hercegovine, pa su ga jugokomunisti smatrali "ustaškim gnijezdom". Zbog ove prijeteće situacije i zbog izbjegavanja još većeg zla optuženim odnosno zatvorenim fratrima, vikar provincije fra Karlo Nola javio je svećenicima u inozemstvu neka ne koriste ovo montirano suđenje u propagandne svrhe. Samo suđenje nije odjeknulo u inozemstvu kao suđenje nadbiskupu Alojziju Stepincu i njegovoj skupini od godine prije, no baš zbog ovih prijetnji udarom na franjevce i katoličku Crkvu, odustalo se od eskaliranja s ovim problemmom u međunarodnoj javnosti.
| |||