Lucidar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Tulkas Astaldo je zaštitio "Lucidar": učestalo troliranje ([Uređivanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 09:32, 6. lipnja 2019. (UTC)) [Premještanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 09:32, 6. lipnja 2019. (UTC))) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Lucidar''' (srednjovj. lat. Elucidarium, od elucidare: rasvijetliti, objasniti) je zbirka srednjovjekovnih znanja i vjerovanja o materijalnom i duhovnom svijetu, opisanih na temelju antičkoga iskustva i iz kršćanske perspektive. Sadržaj je izložen u obliku pitanja i odgovora. Pitanja postavlja učenik a odgovara učitelj. Nema rasprave ili razmjene ideja. Odgovori učitelja najčešće imaju oblik izvještavanja i definiranja. Slika svijeta je poetska, simbolička i metaforička.<ref>[https://www.istrapedia.hr/hrv/3615/lucidar/istra-foto/ Istrapedia] Lucidar (pristupljeno 29. studenoga 2019.)</ref>
Prvotnu “teološku” verziju Lucidara sastavio je na latinskom jeziku [[Honorije Augustodunensis]] (1080.-1154.) početkom XII. stoljeća. Koncem istoga stoljeća nastala je njemačka kompilacija Honorijeva djela s djelima iz [[zemljopis]]a, [[astrognozija|astrognozije]], [[meteorologija|meteorologije]], [[fiziologija|fiziologije]] itd. Obje su se inačice prevodile i širile srednjovjekovnom Europom.
== Hrvatski prijevodi ==
[[Datoteka:Klanac hrvatskog lucidara - detalj1.jpg|mini|desno|200px|Ploča uz spomenik "Klanac hrvatskog lucidara" u [[Aleja glagoljaša|Aleji glagoljaša]]]]
Najstariji prijevodi na starohrvatski ([[Čakavsko narječje|čakavski]]) jezik potječu iz 15. stoljeća. Na temelju talijanskih prijevoda Honorijeva latinskoga djela nastala su dva hrvatska prijevoda, stariji zapisan u prvoj polovini 15. stoljeća glagoljicom u ''[[Sienski zbornik|Sienskom zborniku]]'', koji se čuva u Biblioteci Communale i mlađi, nastao neovisno o spomenutom glagoljskom, poznat prema latiničnom prijepisu Šibenčanina Gverina Tihića iz prve polovine 16. stoljeća. Ostali do danas poznati hrvatski prijevodi nastali su na temelju čeških prijevoda njemačke kompilacije ili su mlađi prijepisi i adaptacije najstarijih hrvatskih prijevoda sa staročeškoga.
Te su [[glagoljica|glagoljičke]] inačice su zapisane u [[Petrisov zbornik|Petrisovu zborniku]], u dva Berčićeva fragmenta i u [[Žgombićev zbornik|Žgombićevu zborniku]].
== Primjer teksta ==
| |||