Petrisov zbornik: razlika između inačica

'''Petrisov zbornik''', [[Hrvatska glagoljica|hrvatski]] [[glagoljica|glagoljski]] [[zbornik]], spomenik [[hrvatska pisana kultura|hrvatske pisane kulture]]. Nazvan je po [[Krk|krčkom]] kanoniku u čijoj je ostavštini pronađen, Josipu Antunu Petrisu (1787. - 1868.). Datira iz [[1468.]] godine. Sadrži 700 stranica i po tome je najopsežniji i najbogatiji među hrvatskoglagoljskim zbornicima. Pisan je na papiru [[kurzivna glagoljica|kurzivnom glagoljicom]], što ukazuje da je vjerojatno pisana za svjetovnije svrhe, jer se ova nije rabila za svečane [[liturgija|liturgijske]] [[kodeks]]e. Trima je rukama pisan. Svaka stranica ima od 24 do 27 redaka. Ukrasi su jednostavni [[inicijal]]i kadšto dotjerani skromnijim [[ornament]]ima. Sadržajem je antologija tekstova iz raznih razdoblja i izvora. Vrlo je slojevita i raznovrsna sadržaja. U zborniku su tekstovi iz moralke, religiozno-propedeutički spisi, kazusi crkvenog prava, crkveno govorništvo, rituali, legende, mirakuli, apokrifi, anegdote, dijelovi [[lucidar]]a, poezija, pripovijesti o Akiru, Troji i dr. U Petrisovom zborniku pokazuju se iskonske tendencije hrvatskog jezika: miješanje narječja i osobina staroslavenskoga radi stizanja do općeprihvaćenoga zajedničkog hrvatskog jezičnog idioma. Ističe se rečenica koja sadrži sva tri oblika upitne zamjenice ''što'': ''Čto se žalostiš ubogi človječe, kaj se mećeš i zač trepećeš.'' Danas se Petrisov zbornik čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. <ref>[https://hkm.hr/feljton/petrisov-zbornik/ Hrvatska katolička mreža] Feljton: Petrisov zbornik. Upoznajmo [[hrvatska glagoljička baština|hrvatsku glagoljičku baštinu]] s akademikom [[Stjepan Damjanović|Stjepanom Damjanovićem]]. 14. ožujka 2019. (pristupljeno 29. studenoga 2019.)</ref>