Jugoslavenski odbor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodana literatura Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
Maknuta poveznica, trebam izbrisati izvor i prebaciti na literaturu Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
||
Redak 6:
Srpsku državnu misao i Veliku Srbiju naglasila je i srpska Narodna skupština u Nišu, 7. prosinca 1914.godine i regent Aleksandar u proglasu vojsci 28 istog mjeseca. Rimski odbornici su sa žaljenjem shvatili da službena Srbija s Pašićem na čelu ne prihvaća narodno jedinstvo Srba i Hrvata, ni zajedničku državu s punom jednakosti, nego da ima u vidu samo srpski narod i srpsku državnu misao. Odlučili su ipak nastaviti s radom, nadajući se da će Srbi kao seljački demokratski narod njihovim nastojanjem prihvatiti misao zajedničke, demokratske i ravnopravne države, u kojoj će Srbi, Hrvati i Slovenci biti ravnopravni, s mogućnosti, da zadrže i razvijaju svoje stvarne posebnosti: plemenske, kulture i vjerske.
Frano Supilo se 26. siječnja 1915. zabrinut zaputio preko Niša u Petrograd, gdje je početkom ožujka vještim nastupom saznao da će saveznici uistinu Italiji dati južne slovenske zemlje, Istru, cijelo Hrvatsko primorje i Dalmaciju do rijeke Krke s otocima a da Hrvatska ostane samostalna i s izlazom na more u Rijeci. Kada je Pašić preko svog predstavnika u Petrogradu saznao za Supilovo otkriće, 9. travnja je poslao u Rusiju učenjake Lj. Stojanovića i A. Belića, s predstavkom u kojoj je tražio da se Srbiji za Dalmaciju, koju neće dobiti dade naknada opet u hrvatskim zemljama, i to Lika, Krbava i Slavonija. Dok se Supilo razočaran vraćao na zapad, saveznici su 26.travnja 1915. potpisali Londonski pakt s navedenim ustupcima Italiji, a sljedeći dan su Trumbić i drugi članovi odbora napustili Rim.
Odbor je službeno osnovan 30. svibnja 1915. u Parizu s [[Ante Trumbić|Antom Trumbićem]] kao predsjednikom, te sjedištem u [[London]]u i uredima u [[Pariz]]u, [[ženeva|Ženevi]], [[Petrograd]]u i [[Washington]]u. Jugoslavenski odbor razvio je snažnu promidžbenu djelatnost za ujedinjenje koje je uključivalo rušenje [[austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i obranu istočnojadranske obale od talijanskih presezanja. Ujedinjenju se snažno protivila Italija, dok je srpska vlada na čelu s [[Nikola Pašić|Nikolom Pašićem]] imala prema Odboru dvoznačan odnos, nastojeći njegovo djelovanje iskoristiti u pravcu ostvarenja [[velika Srbija|ideje "prisajedinjenja"]] austrougarskih južnoslavenskih zemalja [[Kraljevina Srbija|Srbiji]], uz prepuštanje dijela jadranske obale Italiji.Zbog neravnopravnog položaja Jugoslavenskoga odbora spram srpske vlade, iz Odbora u lipnju 1916. istupa [[Frano Supilo]], a proglašena [[Krfska deklaracija]] izaziva nezadovoljstvo velikog dijela [[hrvatsko iseljeništvo|hrvatskog iseljeništva]] jer prejudicira način ujedinjenja. Jugoslavenski odbor nije pred Antantom uspio izboriti legitimitet predstavničkog tijela savezničkog naroda, čemu je najviše pridonijelo protivljenje [[Kraljevina Italija|Italije]] i Srbije, koja je težila toj funkciji kako bi ujedinjenje mogla provesti u skladu s centralističkim ciljevima srpske politike.<ref name="Proleksis" />Hrvatski članovi Jugoslavenskog odbora su bili uglavnom masoni.<ref>{{Citiranje časopisa|author=|last=Jajčinović|first=Milan|authorlink=|coauthors=|title=Jesu li naši masoni dugotrajniji ili utjecajniji?|url=https://www.vecernji.hr/premium/jesu-li-nasi-masoni-dugotrajniji-ili-utjecajniji-625009|date=|year=|month=|journal=|volume=|issue=|pages=|id=|accessdate=2019-01-03}}</ref>
| |||