Velika njorka: razlika između inačica

| karta_raspon_opis = Područje na kome su živjele (plavo) sas poznatim mjestima gniježđenja označenim žutom bojom

'''Velika njorka''' ([[latinski|lat.]] ''Pinguinus impennis'') je ptica izumrla sredinom 19. stoljeća. Bila je jedina vrsta roda Pinguinus koja je preživjela do modernih vremena. Rod Pinguinus je obuhvaćao nekoliko vrsta velikih njorki bez sposobnosti letenja sas [[Atlantski ocean|Atlantika]]. Bila je poznata i pod nazivom "garefowl" koji potječe iz staronordijskog jezika i znači "koplje-ptica", a odnosio se na oblik njenog kljuna. Kada su europski istraživači na Južnoj polutki otkrili pticu koja ih je izgledom i načinom [[život]]a podsjetila na veliku njorku nazvali su je po njoj "[[pingvin]]".

Velika njorka je jedna od mnogih vrsta koju je švedski prirodnjak [[Carl Linné]] opisao u svom djelu iz 18. stoljeća "Sustav prirode". Analiza [[DNK]] je potvrdila njenu vezu sas [[Oštrokljuna njorka|oštrokljunom njorkom]] (''Alca torda'') kao najbližim živim rođakom. Također bila je u bliskoj vezi i sas [[Mala njorka|malom njorkom]] (''Alle alle'') koja je pošla potpuno različitim evolucijskim putem od nje. Zbog velike sličnosti sas oštrokljunom njorkom velika njorka se ponekad uvrštava u rod Alca, ali je proučavanje fosilnih ostataka dovelo do smještanja velike njorke u poseban rod Pinguinus koji je veoma blizak sas rodovima oštrokljune, male i [[Tankokljuna njorka|tankokljune njorke]]. Ova četiri roda čine stablo Alcini u okviru porodice Alcidae.

Ova ptica je živjela u hladnim obalnim vodama sjevernog [[Atlantik]]a duž obala Kanade, sjeveroistočnog SAD-a, [[Grenland]]a, [[Island]]a, Irske, Norveške i Velike Britanije. Napuštala je vode Atlantika samo kako bi se razmnožavala. Njihove kolonije za gniježđenje zahtijevale su stjenovite otoke sas kosim obalama radi omogućavanja pristupa pticama. Ovo je bio veliki ograničavajući faktor pa se vjeruje da one nikada nisu imale više od 20 kolonija. Poznato je samo osam njihovih kolonija za gniježđenje: Papa Westray na otocima Orkni kod [[Škotska|Škotske]], St. Kilda u Škotskoj, [[Farski otoci]], Grimzi i Eldi na [[Island]]u, otoci Penguin i Funk blizu [[Newfoundland]]a i Bird Rocks u zaljevu Svetog Lorenza u [[Kanada|Kanadi]]. Također misli se da je ova vrsta imala kolonije i na [[Cape Cod]]u u državi [[Massachusetts]] ([[SAD]]). Zimi se ova ptica selila u južnije krajeve. Njene kosti pronađene su na Floridi, [[Gibraltar]]u, [[Francuska|Francuskoj]], [[Španjolska|Španjolskoj]] i čak u [[Italija|Italiji]].

Velika njorka se kretala sporo i ponekad je koristila krila kako bi prošla teške terene. Imala je malo prirodnih neprijatelja uglavnom [[Morski sisavci|morskih sisavaca]], [[Bijeli medvjed|bijelih medvjeda]] i [[Ptice grabljivice|ptica grabljivica]]. Nije imala urođen strah od ljudi. Nemogućnost letenja i trapavost na kopnu učinile su ih lakim plijenom ljudi, koji su ih lovili zbog hrane, perja i kao primjerke za muzeje i privatne kolekcije. Životni vijek im je bio 20 do 25 godina. Bile su odlični plivači koristeći krila kao peraja. Mogle su da se nagnu, skrenu i okrenu pod vodom. Vjeruje se da su mogle da zagnjure do dubine od 76 m i dužine i do 1 km. Mogle su zadržati dah i do 15 minuta što je duže od [[tuljan]]a. Karakteristično je bilo njihovo plivanje velikom brzinom i zatim munjevito izranjanje iz vode i slijetanje na kopno. Za vrijeme zime ptice su se selile u južne krajeve u parovima ili manjim grupama ali nikada sas cijelom kolonijom. Hranu su nalazile u plitkim vodama i to prije svega ribu dužine 12 do 20 cm. Mladi su hranjeni planktonom i poluprobavljenom ispljunutom ribom.

Procijenjeno je kako je populacija ove vrste za vrijeme svog maksimuma bila brojna u milijunima iako se neki znanstvenici sas tim ne slažu. Od 8. stoljeća velika njorka bila je lovljena u ogromnoj mjeri zbog mesa, jaja, kože i perja. Do sredine 16. stoljeća kolonije za gniježđenje velikih njorki duž europske obale Atlantika bile su skoro potpuno uništene zbog masovnog korištenja njihovog perja za pravljenje jastuka. Godine [[1794.]] London zabranjuje ubijanje ove vrste zbog perja.

Na kraju je posljednje poznato gnijezdilište velikih njorki ostalo vulkansko otočje [[Geiffuglasker]] na Islandu. Ono je bilo okruženo liticama i nedostupno ljudima. Međutim [[1830.]] g. zbog vulkanske erupcije je potonulo pa su ptice utočište potražile na obližnjem otoku Eldey koje je bilo sas jedne strane dostupno ljudima. Kada je kolonija otkrivena u njoj je bilo skoro 50 ptica. Zbog stalne potražnje raznih muzeja za primjercima ove ptice kolonija je bila potpuno uništena. Zadnji par velikih njorki, nađen kako se brine o jajetu, ubijen je [[3. srpnja]] 1844.g.

Kasnije su tvrdnje o susretu sas primjercima ove vrste u Grand Banksu u Newfoundlandu [[1852.]] prihvaćene od strane "Međunarodne unije za zaštitu prirode i prirodnih resursa" (IUCN) pa se ta godina smatra godinom njihovog izumiranja. Danas, oko 75 jaja ove vrste postoji u muzejskim kolekcijama, zajedno sas 24 kompletna kostura i 81 prepariranim primjerkom. Iako je nađeno na tisuće pojedinačnih kostiju od sredine [[Neolitik]]a do 19. stoljeća, postoji samo mali broj kompletnih kostura.