Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica

Godine [[1714.]] započinje [[Mletačko-osmanlijskiosmanski rat]] u koji se [[1716.]] uključila i [[habsburška Monarhija]]. Taj je rat završio [[Požarevački mir|Požarevačkim mirom]] [[1718.]] godine kojim su Habsburgovci i [[Mletačka Republika]] ponovno proširili svoj državni teritorij na štetu Osmanskog Carstva. Na temelju toga mira Habsburgovcima je pripao [[Beograd]] s velikim dijelom središnje [[Srbija|Srbije]] i uskim pojasom bosanskog teritorija uzduž rijeke [[Sava|Save]]. Nakon što je [[Rusija]] godine [[1735.]] ušla u novi rat s Turcima, te je zatim sljedeće, [[1736.]] uspjela osvojiti utvrdu [[Azov]], Habsburška Monarhija se godine [[1737.]] uključila na stranu Rusije s kojima su imali tajno vojni savez. Habsburška je vojska prešla u Bosnu i sukobila se [[4. kolovoza]] [[1737.]] s osmanskom vojskom kod [[Banja Luka|Banje Luke]], gdje je doživjela težak poraz. Osmanska je vojska u toj bitcibitki bila u potpunosti sastavljena od bosanskih postrojbi s [[Ali-paša Hećimović|Ali-pašom Hećimovićem]] na čelu, pa je njena pobjeda predstavljala značajan događaj u jačanju samosvijesti bosanske vojno-plemićke elite. [[Beogradski mir]], potpisan [[1739.]], prisilio je Habsburšku Monarhiju na vraćanje Beograda, uže Srbije i dijelova Bosne koji su joj pripali 1718. [[Beč]]ki dvor, koji je u ovaj rat ušao s naumom da vrati što je izgubio [[1739.]], usprkos pojedinačnih uspjeha kao kasniji prodor u veći dio [[Bosna|Bosne]], ni ovaj puta nije bio bolje sreće. Jedini teritorijalni dobitak je bio uključivanje dijelova sadašnjih [[Lika|Like]] i [[Kordun]]a u [[Hrvatska|Hrvatsku]].

Nakon toga je nastupilo pola stoljeća mira između Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, koji je rezultirao intenzivnom gospodarskom suradnjom. Novi je [[Habsburško-turski rat 1788. - 1791.|habsburško-osmanskiturski rat]] nastupio [[1788.]], kada je [[Josip II.]] napao Beograd, ponovno radi ispunjavanja savezničkih obveza prema Rusiji koja je već bila u ratu s Osmanskim Carstvom. važanVažan dio toga rata odigravao se u zapadnoj Bosni oko [[Bosanska Dubica|Bosanske Dubice]], pa je u povijesti ostao zapamćen kao [[Dubički rat]] ([[1788.]]-[[1791.]]). Josip II. je umro [[1790.]], a njegov je brat [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] potpisao [[1791.]] [[MirSvištovski mir|mir u Svištovu]]. Svi ovi ratovi imali su teške posljedice za katoličke Hrvate u Bosni. Iseljavanje je dovelo do njihovog potpunog nestanka u mnogim krajevima. Takve se promjene nisu svidjele osmanskim vlastima jer su mnogi krajevi ostali nenaseljeni pa nije bilo seljaka koji bi obrađivali zemlju. Stoga su od polovice [[18. stoljeće|18.stoljeća]] nastojale olakšati život kršćanskoj [[Raja|raji]] u nakani da ih zadrži u Bosni. Takva je politika imala uspjeha, pa je i broj katolika, kojih je u to vrijeme bilo samo oko 40 000, ponovno počeo rasti.

U razdoblju [[1791.]]-[[1815.]] dolazi do "prekrajanja" granica u Bosni i oko Bosnenje pod utjecajem [[francuska revolucija|Francuske revolucije]] i Napoleonovog carstva. Nakon kratkoživućih [[Ilirske pokrajine|Ilirskih pokrajina]] dolazi do uspostave [[austrija|austrijske]] vlasti u kontinentalnoj [[hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Istočno od Bosne i Heregovine, u [[Srbija|Srbiji]] je izbio ustanak protiv [[osmanlijsko carstvo|Osmanskog carstva]], u kojem su srpske snage nakon početnih uspjeha (turske su snage doživjele poraz u nekoliko navrata) i općenacionalnog rata u kojem je lokalno muslimansko stanovništvo pobjeglo ili protjerano većinom u [[BiH|Bosnu i Hercegovinu]], doživjele osipanje i slabljenje. No, [[sultan]]ovim priznanjem samouprave [[Smederevo|Smederevskom]] [[sandžak]]u [[1815.]] godine, položeni su temelji [[Srbija|srpske države]].