Koncentracijski logor Jasenovac: razlika između inačica

Sabirni logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 10. travnja 1941. godine, pod okriljem i neposrednim utjecajem [[nacistička Njemačka|nacističke Njemačke]], proglasila [[Ustaše|Ustaška domovinska organizacija]] (isti dan kada je njemačka vojska ušla u [[Zagreb]]).

 

U [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslaviji]] - državnoj zajednici čiji je [[Komunizam|komunistički]] režim u jasnom nedostatku demokratskog legitimiteta stalno tražio opravdanje svojega postojanja ulogom komunista u borbi protiv [[Fašizam|fašizma]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i potrebom da se zaštiti ''bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije'' od ''neprijateljske emigracije'', ''vanjskog neprijatelja'' i ''unutarnjeg neprijatelja "koji diže glavu"'' - službena je [[propaganda]] intenzivno promovirala megalomansko mitomansko prikazivanje Jasenovca kao izrazito masovnog stratišta u kojem je na najsvirepije načine pobijeno čak oko 750 tisuća žrtava. Cilj održavanja tog crnog mita bilo je ocrnjivanje, stigmatiziranje i ušutkivanje Hrvata, uzgoj stalnog osjećaja sramote neraskidivo vezanog uz hrvatsku nacionalnu svijest i [[tabu]]iziranje svake pomisli na hrvatsku samostalnost; a s druge strane, cilj je bio vječito izdizanje Srba kao nedužnih žrtava hrvatske državne i nacionalne ideje kojima se Hrvati i Hrvatska dovijeka moraju ispričavati i vječnim ustupcima i darovima na svoju štetu umilostivljavati, tješiti "ugrožene Srbe" kao "vječnu žrtvu" i nadoknađivati neke "zasluge" "[[Nebeska Srbija|državotvornim]]" "čuvarima Jugoslavije" - Srbiji i Srbima.